LIFESTYLE

"Moji fanovi su uglavnom freakovi i to mi se sviđa"

Ekskluzivni intervju s Jimmyem Edgarom

Sutra u klubu Sirup nastupa mladi, talentirani DJ Jimmy Edgar. The Prodigy (čudo), kako ga mediji često nazivaju, jedan je od utjecajnijih predstavnika Detroitske scene iako ima samo 26 godina. Karijeru je započeo pod labelom Warp Records da bi po tom prekinuo suradnju jer po vlastitim riječima: „Nije htio pristati na kompromis". Pored glazbene karijere, bavi se i modnom fotografijom, i producira nekoliko editorijala godišnje, a rad mu je objavljen u nekoliko inozemnih magazina. Iako mu je glazba izrazito seksualna, a tekstovi ponekad i granični, poput: „I want to be your STD (sexually transmitted disease ili spolno prenosiva bolest..kako hoćete) on je izrazito sramežljiv i pomalo povučen i ne smatra se umjetnikom, a ni čudom od djeteta. U Hrvatsku je stigao prije dva dana kako bi upravo za tu pjesmu, u Sirupu snimio i spot u režiji mladog Ratka Ilijića. Mi smo ga danas posjetili na samoj lokaciji snimanja i doznali neke zanimljive informacije.

 

Prvi put si u Hrvatskoj? Kako ti se sviđa do sad?

Da da, prvi put sam tu i moram priznati da mi se sviđa. Stigao sam prije dva dana i uživam.

 

Odmah na početku da te pitam kako si došao na ideju da baš ovdje snimiš spot?

Jednostavno mi je palo na pamet jer imam jako puno prijatelja u Hrvatskoj, a kako se bavim modnom fotografijom, veliki broj novih lica koje sam fotografirao su bile djevojke iz Hrvatske.

 

5__185.jpg

 

Je li modna fotografija samo hobi ili joj se planiraš ozbiljnije posvetiti?

Fotografski posao shvaćam jako ozbiljno ali sam trenutno zauzet s glazbenom karijerom i nemam toliko vremena, snimam dosta editorijala iako bih volio snimati i kampanje, trenutno sam u fazi sam traženja nove agencije koja će me kao fotografa zastupati. Također sam bio model jedno kraće vrijeme, dok sam imao 17, ali kako u Detroitu ne postoji modna industrija, odustao sam.

 

S obzirom da si postigao puno u ranoj životnoj dobi, mediji te često nazivaju the prodigy ili wunderkind. Smatraš li se čudom od djeteta?

Ne, naravno da ne. Ja samo radim ono što volim.

  

Jedan super citat kaže: Najgora stvar u biti umjetnik je, da si konstantno pomalo nesretan". Smatraš li da radiš bolju glazbu kada si nesretan?

Definitivno, štoviše, podsvjesno stvaram dramatične situacije u životu samo da bih se inspirirao. To se smatra nekim normalnim stanjem uma ako si umjetnik.

 

Dakle da bi bio umjetnik moraš biti malo sj****?

Da, vjerojatno. Ne vjerujem nužno u to ali nekako se uvijek ispostavi da je istina.

 

Glazba ti je izrazito seksualna i pomalo agresivna, dok si ti nekako sramežljiv. Očekivala sam da ćeš biti više otvoren?

Da, ta otvorenost izađe ponekad, ali sam većinu vremena jako skroman i rezerviran. Mislim da je to nešto u meni što obuzdavam i zato izlazi kroz glazbu i kroz fotografiju, ta egocentričnost i seksualna strast, i mislim da imam nekih problema s time koje izražavam kroz glazbu. Vjerojatno da sam stalno otvoren ne bih imao što za izraziti.

 

7__757.jpg

 

Ne bi imao energije za stvaranje glazbe?

Pa, da može se reći.

 

Smatraš li se komercijalnim glazbenikom?

Ne, iako mi ne bi smetalo da postanem komercijalan.  Kada netko iskoristi termin „komercijala" to samo znači da je tvoja glazba prihvaćena, i stvarno mislim da postoji način da stvaraš komercijalu a da ne postaneš rob industrije, iako to nije čest slučaj na američkom tržištu.

 

S obzirom da su ti sve pjesme orijentirane na seks i neke fetishe, privlačiš li freakove? I smatraju li te takvi ljudi nekim uvrnutim seksualnim terapeutom?

Da, većina moje publike su freakovi i to mi se čak i sviđa. U moju izdavačku kuću pristizala je jako čudna fan pošta, kao pisma napisana krvlju, a pogotovo pamtim jedno pismo, od obožavateljice iz Japana, koja je napisala kako je probala sve moguće fetiše,  i čak postala prostitutka ali tek kada je otkrila moju glazbu, osjetila se oslobođenom.

 

Zanimljivo. Osjećaš li obvezu naspram fanova?

Ne. Moj rad je jako osoban i tvrdoglav sam. Glazbu radim isključivo radi sebe i kada bih je počeo raditi za druge ne bih radio po svom stilu, ne želim nikome ugađati. Više ne surađujem s Warp Records s kojima sam postigao veliki uspjeh, i to  jer smo se razilazili u smjerovima.

 

Kada i zašto ste prekinuli ugovor?

Taj raskol je trajao već dulje vrijeme. Htjeli su da napravim rock ploču i da ozbiljno razmislim o promjeni glazbenog smjera. Predlagali su da osnujem rock band što mi se nikako nije uklapalo u koncept te smo se razišli.

 

Svirao si po svim svjetskim klubovima i gradovima. Koji ti je ostao u pamćenju?

Hm, moje najdraži grad je Tokio, iako publika nije zahvalna, jako su suzdržani ali volim vibru tog grada. Također postoji i jedan klub u Istambulu, Babylon, ne znam da li još postoji, dok sam svirao ljudi su u jednom trenutku počeli masovno dodirivati i maziti. To je bilo fantastično.

 

Sutra si u Sirupu, gdje sviraš nakon toga?

Nakon Sirupa, putujem u Englesku na mini turneju, sviram u Londonu, a posjetit ću i Irsku jer imam gažu u Dublinu. 

 

 

Ana Pavić

photos: Jelena Balić

Objavljeno: 10.11.2009. u 18:42

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p