LIFESTYLE

Muzej prekinutih veza

Interaktivni muzej posvećen ljubavi kojeg su izmislili Hrvati

Sve velike ljubavi imaju svoj početak, ali svaki prekid ima istu priču. Edo Maajka je to jako lijepo opisao /Prvo se volimo pa vodimo ljubav/ Pa se karamo pa na kraju jedno drugo varamo/. Stvari počinju pogledom, poljupcem prvim kavama s leptirićima u trbuhu, a nastavljaju se zahlađivanjem kod kojeg ne može pomoći ni skijaški skafander, da bi na kraju shvatili kako je on infantilni kreten ili ona egocentrična sponzoruša. Vrlo vjerojatno on nije ni infantilni kreten ni ona egocentrična sponzoruša, ali bijes, tuga i ogorčenost daju nam pravo da ih u sebi vrijeđamo. A kad ih maknemo iz života, oni su i dalje tu. U pismima, svijećama, kartama s utakmica, parfemima, u milijun i jednom plišancu koji skuplja prašinu... Što je dulja veza više je ostataka veze iz koje smo izašli. Kuda sa svim tim stvarima? Baciti, dati u humanitarne svrhe? Pokloniti? Ritualno zapaliti na mjesečini uz pomoć prijateljice koja je članica wicca? Ili darovati muzeju? Kakvom muzeju?

    

Muzeju prekinutih veza. Ideja za muzej rodila se u glavi dvaju kreativaca: Olinke Vištice (kulturne menadžerice i djelatnice producentske kuće Hulahop) te Dražena Grubašića koji je želio sudjelovati na zagrebačkom Salonu 2006. Vremena do salona je ostalo malo, a postav je realiziran uz pomoć prijatelja i prijateljevih prijatelja, jer svatko ima neki predmet zaostao iz prošlosti. Cijeli koncept muzeja temelji se na predodžbi da svaki predmet u sebi sadrži hologram naših misli i osjećaja, na taj način opipljiva materija čuva neopipljivo- baštinu veza i ljubavi koja je nekada postojala. Umjesto da služi kao patetični priručnik za samopomoć, Muzej nudi priliku da odrastemo i pomirimo s duhovima prošlosti. Kako? Jednostavno, jer svatko može donirati izložbeni primjerak muzeju te na taj način sudjelovati u stvaranju fundusa.

                                        

Uz svaki primjerak, ili bolje rečeno uspomenu, donator treba ostaviti poruku ili kratku priču o predmetu. Tako uz otvarač za boce piše "Govorio si mi o ljubavi i svaki dan poklanjao male poklone. Ovo je samo jedan od njih; ključ do srca. Zaludio si me, samo nisi htio spavati sa mnom. Shvatila sam koliko si me voljeo tek kada si umro od AIDS-a." Osim stereotipnih ljubavnih poklona kao što su ruže, nakit i igračke, svoje mjesto su pronašle nožne proteze, karte gradova i VW Buba. Ovaj muzej jedan je od rijetkih umjetničkih projekata koji potječu iz domovine, a koji su stekli svjetsku slavu, ali kao i za sve ostalo što ne dolazi iz sporta ili showbizza, nema dovoljno interesa od strane države ili grada da Muzej dobije svoj prostor. Tako on funkcionira kao putujuća izložba, koja je svoje prve postaje imala u zemljama bivše Jugoslavije, a danas se postavlja diljem svijeta: od Berlina do Manile i San Francisca.

Do kraja godine Muzej neće dolaziti u Hrvatsku. ali to ne znači da ih ne možete kontaktirati, riješiti se kostura iz ormara i poslati svoju uspomenu kako bi se riješili prošlosti.

 

Borina Kopčić

Objavljeno: 15.11.2009. u 20:20

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p