MATEA MARTEK

Najpoznatiji zagrebački bar koji obožavaju sve generacije

Iza kulisa: Melin

Melin 
Uspavane nedjelje i priče kako se nekad bolje zabavljalo. Lapidarij, Kulušić, Papagaj i Saloon palili su i žarili, izlazilo se oko 20 sati i kvalitetno čagalo, slušala se dobra glazba... A ne ova danas... Zvuči li poznato? 

Ako ste iz Zagreba, sigurni smo da vam ove priče nisu strane. Svaka generacija ima svoje kultne klubove, baš kao i svaki grad. Oni obilježavaju odrastanja i bude nostalgiju čak desetljećima nakon zatvaranja, a ni pokoja legenda koja iza njih ostaje nije čudnovata. Kao jedno od tih kultnih mjesta novije će zagrebačke generacije zasigurno navesti karizmatični bar u Kožarskoj, maloj uličici tik do Tkalčićeve u kojem je vrijeme nekako uspjelo stati.

Melin je od '87., kada se otvorio, promijenio nekoliko vlasnika, ponešto stylinga i mnogo ekipa koje su ga redovito pohodile, no u svemu tome ostao je prepoznatljiv, prkosan i drugačiji. Naše mjesečne priče o uspjehu i osobama koje ih pišu ne bi bile potpune bez ovog kultnog imena na zagrebačkoj ugostiteljskoj sceni, stoga smo na razgovor priveli Renata Huljeva, ugostiteljskog virtuoza koji je Melinu udahnuo nov život.
 
Melin Renato HuljevRenato Huljev
 
Neki ga nazivaju legendom zagrebačke ugostiteljske scene, neki čarobnjakom, neki pak ne pričaju mnogo već i dalje, iz dana u dan, uživaju u plodovima njegova rada. Znajući Renatovu nesklonost medijima, pomalo smo se pribojavali hoće li pristati ispričati nam nešto o sebi, no kad smo dobili pozitivan odgovor, poput znatiželjnog djeteta prepunog pitanja, uputili smo se u jedan od najpoznatijih zagrebačkih kafića.

Još uvijek sneni Melin odradio je svoje prve jutarnje kave i dočekao nas svojom opuštajućom hladovinom u kojoj je na jedan izrazito vruć svibanjski dan bio veliki gušt čavrljati. U društvu svoje desne ruke, voditeljice Melina, Zuzane, s mnogo promišljanja i pauza za razmišljanje, Renato je započeo svoju priču od samih početaka.

''Kad sam bio klinac, zanimao me samo šank i miksologija. Imao sam privilegiju da sam, kad sam prvi put stao u šank, radio isključivo s miksolozima. Imao sam vrhunske stručnjake oko sebe i to se kasnije pretvorilo u zanimanje. U to doba postojale su četiri najjače zemlje svijeta kad je riječ o barmenskom biznisu - SAD, Turska, Engleska, Novi Zeland. Za klinca koji je žarko želio to raditi i izbrusiti zanat bio je imperativ raditi ili živjeti u barem dvije od tih zemalja. U estetici koktela i tehnici pravljenja ovih šarenih pića, u svim detaljima koji se serviraju gostu, dogodilo mi se da sam jednom izašao korak izvan šanka. Tada sam počeo raditi slične stvari samo s prostorom. Krenula je plejada tih prostora koji su napravili razliku, nisu imali standardnu muziku, servis, niti su bili standardno građeni.''
  
Melin 
Melin 
melin
I doista, mnogo je lokala stasalo, ali i nanovo zaživjelo pod kreativnom intervencijom Renata Huljeva. Famozni Indy's, Bacchus i Cica samo su neki od njih koji dokazuju kako Renato gostima voli servirati priču s glavom i repom, mičući se daleko od standardiziranih barova bez duše i s klasičnom, sterilnom ponudom koja pretenciozno prodaje lažni elitizam, viđen već milijun puta u našem gradu. A upravo su ove tople barske priče ono što Zagreb cijeni i čime on postaje šarmantna mala metropola ugodna za život.

''Napravilo se puno lokala. Melin je neki trideseti po redu koji sam napravio u životu. Prvi je bio zanimljiv. U Turskoj u Ankari, gdje sam šest godina živio i radio kao barmen, bio njihov trostruki šampion barmen, i to kao klinac u jednoj od četiri najjače zemlje u ovom poslu. Stvarno smo puno radili, nije to bilo pozerstvo, a iz toga se stvorio 'skill'. Taj prvi lokal od 350 kvadrata napravio sam s 20 godina i nula iskustva na tom području. Naravno, surađivao sam s arhitektom jer to ne bih mogao sam, ali u jednom trenutku sam se osokolio i sam počeo raditi.''

melin 
Nakon Turske, uslijedila je Amerika. New York, grad koji je izmislio barmene i jedan sasvim novi svijet. Kako nam je ispričao Renato, jedino što se tu novoga može dogoditi jesu trendovi u dizajnu interijera koji će se potom proširiti na čitav svijet, kao što se to dogodilo s industrijskim chicom. Naravno, poželjeli smo čuti i presjek života i rada u ova tri svijeta:

''Potpuno različiti svjetovi. Turska je tradicionalna, no istovremeno otvorena prema zapadu. Ogromne su razlike u društvu, no turski barmeni jedni su od najboljih u svijetu, Istanbul nikad ne spava i prepun je restorana i barova. S druge strane, New York itekako spava. A kod nas je kriza napravila svoje. Nekad su barovi bili posjećeniji, nije bilo toliko lokala i grupice su se vezale za pojedine lokale, bili su tu šminkeri, pankeri... Danas to više nije tako, ne možeš više imati samo lokal, već iza toga treba postojati priča. U slučaju Melina ta priča je jazz, naše gorivo. Spajanje kulture i akademske djelatnosti s interijerom i eksterijerom koji nudimo. Radimo nešto što smo kao društvo zaboravili, a to je suradnja kulture i ugostiteljstva. Muzičari po kavanama su 40-ih godina bili standard. Danas svjedočimo počecima procvata bistronomije u Zagrebu i jedino što mogu reći jest, napokon. Svi su to imali prije nas, sama činjenica da se na svakom uglu može nešto prigristi je sjajna. Puno se pažnje počelo posvećivati interijerima, velik je grad i trebalo bi biti svega.''
 
melin 
U Zagrebu je pak za Renata sve započelo s Indy's-om, jednim od prvih koktel barova i mjestom koje je utjecalo na mnoge zagrebačke lokale, napravivši veliku promjenu. Renato mu tepa s riječju spektakl, govoreći kako se tamo radilo znalački, jer 350-400 koktela s menija ipak je trebalo moći napraviti. Bacchus je, s druge strane, bio šarmantan mali lokal u kojem se svirao gypsy jazz i swing, izgledajući kao muzej namještaja iz 1920. godine. Kombinacija lustera, tepiha i šanka napravljenog od knjiga rezultirala je onim nečim posebnim, u što su se mnogi zaljubili.

Koji je Renatov najdraži lokal na kojem je radio dosad, uz mnogo premišljanja i konzultiranja, nismo uspjeli saznati. Kad je pak napokon stiglo vrijeme za Melin, on je u Renatovoj viziji zaživio kao svojevrsna oaza u kojem ne postoji vremenski okvir. Nema dnevnih novina, radija, a i gostima se nevoljko daje lozinka za internet. Osoblje je neposredno, šareno i vlada ležernost. U Melinu sviraju najbolji domaći jazz glazbenici, postoji standard koji se njeguje, a kurs se ne mijenja ni u dobrim ni u lošim trenucima. Na pitanje zašto je baš Melin dugo bio na Renatovom nišanu, uslijedio je odgovor s kojim smo se lako složili, potpuno otkrivajući svoju subjektivnost. Jer, ipak je Melin i naša baza već dugi niz godina.

''Melin ima nešto što drugi lokali nemaju. Ima neobičnu geometriju, u žiži je događaja, a opet izvan njih. Kožarska ulica je zadnji autentičan ambijent Zagreba kojeg nije taknula ruka urbanog arhitekta, u njoj kao da je vrijeme stalo. Ima svoju bogatu povijest i razne se zanimljive priče vežu uz nju, poput nekadašnjih prijateljica noći. Tu se uvijek pilo vino, tamburalo se i uvijek je bilo lijepih žena. Naš kip na prozoru je ujedno posveta tom vremenu. U kući u kojoj je Melin nekada je bio mlin (otuda i ime Melina), koji je razrušen i na mjestu njega je sagrađena ova današnja kućica.''
 
melin 
melin 
melin 
melin 
Interijer intimnog jazz kluba, u što je Melin stasao, u potpunosti je Renatovih ruku djelo. Svaki televizor iz perioda Radio-televizije Zagreb predvođene legendarnim voditeljem Antonom Martijem donesen je s glomaznog otpada i postavljen kao stol ukrašen čipkastim tabletićem. Za televizore se znalo da će biti dio interijera, no sve ostalo se, kako kaže Renato, jednostavno dogodilo. Prvi je to stajaći lokal koji je Renato napravio, prepun oštrih kuteva koje je trebalo zaobliti. Ideja je bila napraviti lokal u kojem se svira i ta svirka zvuči jako dobro. Zato su, primjerice, daske na podu složene jedna do druge, zidovi su neravni te zvuk ostaje unutra u prostoru.

''Jako puno ljudi unajmi projektanta koji napravi lokal koji najbolje izgleda kad unutra nema nikoga. Sve je moderno, no kad se natrpa dvadeset ljudi, prostor se više ne vidi. Lokal u kojem se ljudi žele opustiti u kojem se konzumira alkohol i gdje se sluša jazz mora imati onog organskog u sebi. Mi smo htjeli napraviti prostor u kojem će ljudi boraviti par sati i gdje se ima što za gledati gdje god se okreneš. Lokal uvijek mora imati nešto što gost nema kod kuće. Ili bolji 'sound' ili dekoracije ili smiješak kao doček. U slučaju Melina, uz sve ovo je ključna i promocija hrvatskog jazza. Uvijek smo imali jaka imena, ali u zadnjih par godina svjedočimo pravom 'boomu'. Imamo konja za utrku, mlade i vrhunske glazbenike. U Melinu nastupaju najbolji od najboljih, poput Davora Križića, Elvisa Penave, Luke Veselinovića, Saše Nestorovića, Zvonimira Šestaka, Janka Novoselića... Dvadesetak rezidenata zbog kojih mnogi u Melin dolaze redovito, uz to ne naplaćujemo upad, imamo normalne cijene i naglasak stavljamo na hrvatske proizvode - to je naša jednadžba. No da li se isplati? Da bi izgledalo ovako kako izgleda, potrebna je ogromna doza altruizma.''
 
melin 
Na kraju svega, nismo mogli doći do zaključka da li se Renato prima za lokale koji imaju dobru priču ili ih on pretvara u jednu takvu. Da li iz njih izvlači ono najbolje ili jednostavno osjeća što jedan prostor može reći i dati svome gostu?

''Ja jedan dio svog uma smatram azilom za propale lokale. Ako su nekad nešto značili, žao mi je da propadnu. Baš kao i ovi televizori u Melinu koji dan danas nisu izgubili na svom šarmu. Prostor sam priča svoju priču u kojoj je interijer jezik i to je ono što ljudi ponekad zaborave kada rade moderne lokale. Kad radiš lokal ne možeš do kraja sve isplanirati, zna se dogoditi da interijer, ljudi, zvuk i servis stvore neku priču, privuku kritičnu masu koja dalje širi dobar glas. Lokali imaju tendenciju da ili govore kako je bilo ili govore kako će bit kroz svoj izgled. Ja pokušavam napraviti nešto što nije ni jedno ni drugo. Nekad su bitne samo kozmetičke izmjene, minimum ulaganja i maksimum rezultata. Ponekad je dovoljno samo premjestiti namještaj, kao što sam bio napravio u 'Berki' u Berislavićevoj. Trudim se ne ponavljati se, no usprkos tome mi prijatelji znaju reći da sam putujući cirkus. Sve u svemu, ne treba biti opterećen s ustaljenim formama, radijem, novinama, politikom, reklamama... To iziskuje malo više truda, no na kraju se isplati. Ako sto ljudi prepozna taj moment, mi smo ispunili svoju misiju.''
 
melin 
melin 
melin 
melin 
melin 
melin 
melin Renato Huljev, Matea Martek i Zuzana Čulić 
  
 
Foto: Jure Perišić, Matea Martek
Objavljeno: 26.05.2015. u 09:42
Tagovi: Zagreb

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p