LIFESTYLE

Oliviero Toscani

Ekskluzivni intervju s tvorcem revolucionarnih kampanja za Benetton.

Oliviero Toscani poznat je kao kreativac koji je svojim revolucionarnim kampanjama osnažio mnoge brandove. Izdao je nekoliko knjiga na temu publikacija, predavao na dva sveučilišta i radio pod okriljem Esprita, Chanela, Valentina..., ali kuća Benetton bila je ta koju je učinio jednom od najjačih.Suradnja s tom talijanskom tvrtkom trajala je od 1982. do 2000. godine i u tom su periodu nastale neke od apsolutno najprepoznatljivijih kampanja u industriji uopće. Buntovan i uvijek spreman na šok, bavio je senzibiliziranjem javnosti u mnogo aspekata, a možda omiljene teme bile su mu rasizam i smrtna kazna. S tim iznimnim kreativcem razgovarali smo za njegova kratka boravka u Zagrebu.

 

Pretvorili ste Benetton u jedan od najpoznatijih svjetskih brandova. Zašto baš Benetton?

Luciano Benetton shvatio je razliku i vjerovao je drukčijim nastojanjima. Nije imao organiziranu komunikaciju, pa je to bila prilika za mene.

 

Kako gledate na svoj rad za Benetton s vremenske distance?

Moje fotografije su bile kontroverzne i neki su ih voljeli, neki ne. Međutim, ne možete svima udovoljiti. Umjetnost mora biti kontroverzna jer inače to nije umjetnost. Štoviše, potrebno je poticati kontroverze, jer ako nema rasprave, nema ni interesa.

 

Postoje li ipak granice?

Nisam ništa učinio što bi bilo van zakona. Jedino ograničenje je zakon.

 

Je li to bio cinizam ili rasprava važnih pitanja za društvo?

I jedno i drugo. Legitimno je kombinirati cinizam sa spornim pitanjima. Jednako je i u novinarstvu – potrebno je kombinirati dobro pisanje s onim što dobro prodaje novine. Novinar ipak piše da proda novine.

 

Gledajući na umjetnost kao na provokaciju i eksperiment, trebaju li postojati umjetničke škole?

Umjetničke škole su vrlo važne jer daju mogućnost neograničenog eksperimentiranja – iskušavanje svega što kasnije može donijeti plod. Najvažnije što škola nudi je neograničeno vrijeme, odnosno da nema pritiska narudžbi i rokova. Osim toga, saznaješ što rade i kako razmišljaju ljudi tvoje dobi. Umjetnička škola je trenutak slobode i to je čini vrlo važnom.

 

Može li se umjetnost naučiti?

Da. Štoviše, moguće je naučiti kreativnost. Međutim, to nije moguće postići klasičnim učenjem. Potrebno je osloboditi kreativnost koja je sputana društvom, odgojem i obrazovanjem. Onaj koji želi biti umjetnik mora pokušati osloboditi sebe, a onaj koji ga podučava mora mu prići tako da uvažava njegovu individualnost.

 

Koje projekte smatrate najboljima?

Nema najvećeg projekta. Naime, svaki projekt, kao i glazba, pripada svom vremenu i ne može se izdvajati iz njega. Tako postoje vremena koja su mi više ili manje draga.

 

Čime se danas bavite?

Proizvodimo televizijski program. Radim za velike trgovačke lance, bavim se fotografijom, radim za industriju kave, neke manje modne tvrtke koje brzo rastu.

 

Koji su planovi za budućnost?

Želim raditi ono što radim i to na najbolji mogući način. Nije lako isvesti da sve uvijek bude perfekcionistički, ali me to drži u poslu.

 

Za koga biste danas voljeli raditi?

Za Papu i Vatikan. Aktualni Papa svojom pojavom ulazi u domenu umjetnosti. Nezamislivo je da netko može biti toliko apsurdan. Bilo bi dobro raditi reklamnu kampanju i za muslimane. Primjerice, promovirati muslimane u Europi. Sada je vrijeme za to.

 

Objavljeno: 12.05.2007. u 20:34

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p