LIFESTYLE

„Prisutan si, radiš i stvaraš, a sve to tebi samome prolazi nekako neprimjetno.“

Intervju: DJ Pytzek

On je mlad, zgodan i talentiran. I ne, nije riječ o pobjedniku TV showa, nego o rezidentu zagrebačkog Sirupa DJ Pytzeku iliti Mariu Koloniću. Osim što DJ-a i tjera ljude na ples, radi na kazališnim i multimedijalnim projektima jer vjeruje kako se mora konstantno razvijati. Ako ga još niste čuli možete to učiniti ovdje, a o tome kakve veze kultni skater Tony Hawk ima veze s Pytzekom, zašto više ne sluša Grandmaster Flasha i kako je raditi u Sirupu saznajte u nastavku.

 

Kako je biti resident DJ u Sirupu?

Izvrsno !
Do pojave Sirupa, većinu klupskih večeri koje sam radio bile su prave gerilske akcije. Prava borba! Tako da je Sirup je iz DJ perspektive ostvarenje sna. Uvjeti za rad u klubu su izvrsni. Počevši od samih ljudi koji rade u klubu do interijera, sounda i opreme. Sve je top. Uz sve to, cijela atmosfera oko kluba je jako pozitivna, a kad su stvari pozitivne onda ta pozitiva puni nekakvom kreativnom energijom i tjera te da digneš stvari na još viši nivo.

Zašto baš DJ Pytzek?

Haha!

Znao sam da neće ići bez tog pitanja.

Kad smo imali 16 -17 godina otprilike, bili smo roleri. U nekom napadu teenagerske ludosti, kao i većina ekipe iz roler tima, izbijelio sam kosu. I to je bio upaljač da mi najbolji prijatelj da prišivak. Picek ili ti ga pile. Mene je to izluđivalo u toj mjeri da sam doslovno vodio Don Quijotovsku borbu sa vjetrenjačama. A upravo je ta moja ludost i to bavljenje s tim nadimkom drugima bilo užasno zabavno i tako je taj prišivak ostao. Kasnije, kad sam preselio u Zagreb na fax smo jedne večeri haklali Tony Hawk pro skater u stanu. Te večeri smo si svi ispisali nekakva glupava imena u top score listu i ja sam ispisao to ime - Py-tzek. To je bila neka kombinacija nadimka i debilane. Nekoliko tjedana kasnije dobio sam poziv za svoju prvu svirku i kako je trebao neki DJ nick rekao sam da mi napišu taj nick sa play stationa. Kasnije kako su stvari postajale ozbiljnije pokušao sam promijeniti to ime i kad sam napravio to, frendovi su me toliko uzeli na zub i otvorili vatru uvredama da sam bio prisiljen vratiti to ime natrag.

U tvojoj biografiji sam pročitala kako si se najprije oduševio old school hip hopom (Afrika Bambata, Grandmaster Flash i sl). Kako si se „zakačio" na elektronsku glazbu?

Kao klinci smo skoro svi bili odrasli na Mtv-u. Cijelo moje društvo. A kako je Mtv početkom 90-setih dosta počeo furati i hip hop onda smo se mi kao klinci zakačili na to. Cijela ta priča oko hip hopa mi je bila super pa onda da bi bio faca u društvu počneš kopati malo dublje u sve to, pa otkriješ old school, pa si onda još veća faca u društvu i tako...I onda jednog dana - bum! Pojavi se frend sa nečim sasvim dvadesetim. Lupa na sve strane i totalno je drukčije od svega što sam do tada čuo. I onda skužiš da je to nešto novo. I cijela ta novina me omađijala na neki sasvim drugi način. I tu je krenulo. Još u sve to sam imao neku suludu (ne)sreću što se cijela ta clubbing scena koja je u Hrvatskoj tada bila u povojima zakotrljala gore u Čakovcu i Varaždinu gdje sam živio. Osim Zagreba to su bila jedina mjesta gdje si mogao naći partye u cijeloj Hrvatskoj. I onda su krenuli prvi partyji, pa prvi rejvovi, pa sam otkrio house i tako je ljubav ostala do dan danas.

                 

Karijeru si započeo 1999. Jesi li očekivao da ćeš o(p)stati ovako dugo u dj-ing vodama?

Iskreno, nikada nisam ni pomišljao da bih mogao biti DJ. Čak ni u samim počecima nisam se vodio mišlju da želim postati DJ. Nekako se to dogodilo samo od sebe. Spontano. Bez nekih velikih požurivanja stvari i bez velikih ambicija. Valjda je to tako kad u "posao" uđeš sa srcem. Prisutan si, radiš i stvaraš, a sve to to tebi samome prolazi nekako neprimjetno. No onda kad to sumiraš na kraju vidiš da se ipak ponešto napravilo.

Mnogi misle da je biti DJ samo doći i puštati glazbu s hrpe ploča (ili CD-a). Kako izgleda tvoj „radni dan"?

Pa preko radnog dana/tjedna ja sam sve samo ne DJ. Smatram da je biti DJ 24/7 potpuno isprazno. Mišljenja sam da čovjek treba imati širok pojas zanimacije i interesa te da se treba konstantno obrazovati i širiti horizonte. Uz dj-anje imam još i hrpu drugih obaveza oko Sirupa tako da dio energije usmjeravam tom smjeru. Također osim Sirupa, član sam Multimedijalnog instituta Mi2, većini poznatijeg kao MaMa. Tamo sa Petrom Milatom ( i prije Bojanom Mandićem) vodim dva glazbena programa: Mamatronik i Explicit music. I Mamatronik i Explicit music su koncertne serije, samo što pokrivaju dva različita glazbena područja. Mamatronik je više orijentiran na laganu, slušnu elektronsku glazbu koja nije predviđena za klubove dok Explicit music pokriva experimentalnu i avangardnu glazbenu sferu. Također, 2005. god; Petar Milat je sklopio dogovor sa Zagrebačkim muzičkim biennaleom o dodavanju kompozitora elektronske glazbe u program biennala tako da se Mamatronik/Explicit team bavi i organizicijom tog dijela programa. Sve zajedno smo napravili oko četrdesetak koncerata i doveli u Hrvatsku autore poput Jamie Lidella, Fennesza, DJ Spookya, Luoma, Polea, PanSonica, Mouse on Mars itd...

Uz sve to zanima me i glazbena produkcija, medijske i internet znanosti te glazbena teorija. Sve u svemu, imam jako široko interesno područje uz dj-anje.

E da, htio bih iskoristiti priliku i spomenuti da uskoro kreće Dj Sergejov i moj novi projekt: Burek etiketa. Prvo izdanje je gotovo, a autor je megatalentirani dečko iz Bugarske koji radi pod pseudonimom Kink. Ep izlazi sredinom veljače na vinilu i iskreno se nadam da će biti pravo osvježenje na DJ sceni.

Je li ti se ikada dogodilo da ne možeš uspostaviti kontakt s publikom, da ona ne reagira na glazbu koju puštaš?

Naravno. Mislim da se svatko u branši ponekad našao u takvoj situaciji. Najčešće se to događa u situacijama kad netko čuje nekakve pohvale na tvoj račun i pozove te u svoj klub, na svoju večer ili rođendan recimo, a da te pritom nije ni jedanput poslušao. Tada obično i nastaje diskomunikacija sa publikom jer ni publika kao ni onaj koji te zvao nisu na istoj valnoj duljini sa dj-om.

                      

Sudjelovao si u stvaranju prvog hrvastkog lablea za elektronsku glazbu EGOOBOO.bits. U kojoj fazi je on danas?

Egoboo je trenutno, može se reći, u mirovanju. Za one neupućene glazba se izdavala pod Creative Commons licencom potpuno otvorenog tipa i
mogla se besplatno skinuti s web stranice. Pojavom novih internet servisa  i društvenih mreža jednostavno se i smanjila zanimacija ljudi za taj tip izdavanja, a Egoboo umjetnici su preselili na Myspace, Last.fm, Souncloud... Najbolje kod Egoboo etikete je bilo to to da je ona bila svojevrsni inkubator i odskočna daska za sve one koji su stvarali i koji su tražili platformu na kojoj to mogu objaviti, a čega prije 8-9 godina nije bilo. Tako su na etiketi pronikli Zvukbroda, Blashko, Aesqe, Qwerty koji su ostvarili i neke značajne stvari na svjetskoj underground sceni. Osim toga, dio ekipe je sudjelovao i u Egoboo-edukaciji. Organizirane su besplatne DJ radionice koje smo vodili Labosh i ja , radionice glazbene produkcije koje su vodili dečki iz Zvuka broda i Blashko, VJ-ing. Sve u svemu bilo je to jedno super razdoblje.

Bio si warm up DJ mnogim svjetski poznatim licima klupske scene. Postoji li netko koga bi posebno istaknuo kao odličnog DJ-a ili uzor?

Ne mogu reći da sam ikada nekoga DJ-a imao kao uzor. Nekako ono što sam naučio kroz godine je to da čovjeka ne treba promatrati kroz prizmu njegovoga rada, već da treba gledati kakav je on kao osoba. No, ako nekoga trebam izdvojiti kao talentiranu osobu, inteligentnu, duhovitu i k tome izvrsnu u svojem poslu svakako bih kao prvog favorita izdvojio Chris Duckenfielda. Izvrstan čovjek i DJ.

Kakvo je stanje s klupskom scenom u Hrvatskoj danas?

Pod scenu danas smatram DJ-e, promotore, organizatore i  glazbene producente, znači ljude koji proizvode nekakav tip sadržaja. Što se tiče toga, znači ljudi koji proizvode scenu, mislim da je tu stanje poprilično dobro te da postoji neka kritična masa koja radi dobre i kvalitetne stvari koje su između ostalog i prepoznate na globalnoj razini. Od producenata tu su Ilija Rudman, Eddy & Yannah, Marko Pelaić, Petar Dundov, ZvukaBroda, N-Ter, Luka Baumann, Dubway, Examine itd... Od večeri imamo izvrstan Reform, Freillauf, Kontapunkt, Confusion, Movment, Mamatronik i cjelokupni Sirup program. Također imamo i vrhunske dj-e: Nicole, Luka Kalinić, Omar, Luka Majić, Iva Starkova, Petar Dundov, Sergej, Felx, Labosh, Frajman, Mary itd..Namjerno sam nabrojao ovoliko imena da ilustriram čitateljima koliko toga ima. I sva ova imena ljudi i večeri nimalo ne zaostaju za svjetskim standardima. Pored proizvođača, scenu naravno oblikuju i drugi faktori i problemi - publika, vlasnici klubova, centralizacija... O svakom od njih bi se moglo puno reći, ali ja ću zasad ostati na ovome.

       

Radio si glazbu za jednu kazališnu predstavu? Kako si uopće odlučio sudjelovati u tom projektu? Je li ti to bio veliki izazov?

Predstava se zvala "Klackalice" i bila je debi mlade redateljice i koreografkinje Rine Kotur. Treba reći da na tom projektu nisam sudjelovao sam već sam imao partnera, Deana Kutića,  koji je zajedno sa mnom radio na soundtracku. Rinu smo poznavali godinama i ona  nas je upitala da li smo zainteresirani za projekt tog tipa. Mi smo potvrdili da jesmo i to je to. Ono što bih izdvojio iz te priče je sam proces stvaranja glazbe. Bio je to poprilično težak zadatak jer je uz naše ideje i vizije trebalo zadovoljiti i redateljičine. No, na kraju stvar je dobro završila, a predstava je čak i proglašena najboljom na Platformi mladih koreografa te godine.

Borina Kopčić

Objavljeno: 24.12.2009. u 19:00

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p