LIFESTYLE

"Projekt Donassy otvorenog ateljea spoj je arhitekture i mode"

Intervju: Vanja Ilić

Poznata zagrebačka arhitektica Vanja Ilić iza sebe ima bogatu biografiju. Prisutna je na arhitektonskoj sceni od 1997. godine s nizom realizacija, natječaja, izložbi i projekata iz područja arhitekture, interijera, javnog prostora i postava izložbi. Ujedno je i dobitnica strukovnih nagrada u Hrvatskoj i inozemstvu, te je višestruko nagrađivana na urbanističko - arhitektonskim natječajima. Posljednja u nizu nagrada jest ona 'Bernardo Bernardi' Udruženja hrvatskih arhitekata za najbolji interijer - onaj priznate domaće dizajnerice Branke Donassy i posebno priznanje 49. Zagrebačkog salona. Upravo zbog niza nagrada i priznanja koje je dobila u posljednje vrijeme, morali smo porazgovarati sa simpatičnom i otvorenom Vanjom koja nas je uvela u arhitekturu na krajnje zanimljiv način...

 

Kada je Branka Donassy, inače vaša majka, krenula u projekt Donassy otvorenog Ateliera na adresi u zagrebačkoj Mesničkoj ulici, je li se vaš angažman nametnuo sam po sebi? Je li bilo nagovaranja ili ste svesrdno prihvatili 'obiteljski' izazov?

Nije bilo dvojbe hoću li projektirati inerijer izložbeno prodajnog prostora Donassy, izazov je bio velik, a tema meni bliska i zanimljiva. Zadatak je bio zahtjevan jer je trebalo minimalnim sredstvima privesti svrsi bivšu pekaru u historicističkoj građevini za izlaganje odjeće Donassy kao i drugih gostujućih umjetnika. Dizajnerski princip brenda Donassy trebalo je pretočiti u prostornu zamisao, a temelji se na istraživanju avangardnih formi, konstrukcija, perfekciju izvedbe i maksimalnu funkcionalost. Prostor je projetkiran kao fleksibilan tako da se može lako transformirati prema potrebi, a ujedno strvoriti vlastiti, prepoznatljiv i jedinstven identitet koji će reflektirati dizajnerske principe Donassy.

Koja je najveća vrlina Donassy Ateliera?

Čitav prostor je izveden bez građevinskih zahvata, a kao glavno sredstvo oblikovanja korištena je translucentna elastična tkanina, koja je krojena i sašivena prema couture principu i točkasto fiksirana na postojeću konstrukciju. Ovaj projekt u realizaciji koristi alate i tehnike i iz arhitekture i modnog dizajna. Čitav prostor u konačnici je 'odjeven' u svijetleću opnu. Budući da je kod izaganja odjeće izuzetno bitna adekvatna rasvjeta kako bi se mogli vidjeti svi detalji od vrste materijala do detalja i svakog šava, rasvjetna tijela montirana su između stropa i tkanine koja je ujedno i difuzor, kako bi se postiglo ujednačeno svjetlo najsličnije prirodnom, a i postigla se posebna, gotovo nadrelana atmosfera. Mjesta na kojima je tkanina fiksirana na strop ujedno su i mjesta za ovjes eksponata, a stalci za odjeću mobilni su kako bi se postigla brza transformabilnost prostora. Na ovaj način lako se može prilagoditi različitim događanjima, od izložbi dizajnerskih predmeta, nakita, fotografija ili drugih kultrunih događanja. Svi tekstilni elemetni u prostoru, uključujući i svijetleću opnu izvedeni su u ateljeu Donassy, te je cijeli Donassy tim bio uključen u realizaciju.

Osim Donassy Ateliera, radili ste i onaj Nade Došen i Tea Perića? Koliko ste mijenjali svoj pogled na estetiku u tim slučajevima?

Svoju estetske i projektantske principe i kriterije nisam mijenjala, jer vjerujem da su me upravo zbog njih i pozvali na suradnju. Moram reći da sam u oba slučaja imala potpuno slobodne ruke u projektiranju s time da sam dobro poznavala njihov rad i projektirala na način da ahritektura bude adekvatan okvir za izlaganje njihovih radova. Oba su prostora u konačnici bila vrlo različita, koncepcijski oba vrlo pročišćena, i mislim da su jako dobro reflektirali njihove modne brendove i senzibilitete i vrlo su mi draga ta ostvarenja. Suradnja je bila zaista sjajna, jer su oboje  pravi kreativci i profesionalci koji poštuju druge profesije.

Je li vas obitelj odredila kao arhitekticu? S obzirom na to da majka dizajnerica, otac profesor matematike, a i baka i djed su bili slikari morali ste biti duboko involvirani u kulturnu scenu.

Odrasla sam u obitelji umjetnika i intelektualaca i  danas s određenim odmakom mogu reći da sam potpuno nesvjesno puno upila u svojem okruženju: matematički apstraktan način razmišljanja i neraskidivu vezu između istraživanja, forme, funkcije, konstrukcije. Dosta rano sam spoznala važnost širine obrazovanja. Kako bi bilo da sam odrastala u drugom okruženju ne mogu znati, ali ako čovjek u sebi nema stvaralački žar, nema tih okolnosti koje će ga stvoriti. Arhitekturu sam upisala vjerujući da će spojiti moje različite interese i nisam se prevarila.

Dobili ste nagradu 'Bernardo Bernardi' za najbolji interijer i to od strane kolega arhitekata. Jeste li to očekivali?

Iznimna mi je čast bila primiti tako prestižnu nagradu, posebice što dolazi od strane stuke, kolega.

Ovaj projekt  je odraz kontinuirana rada, potpune predanosti poslu i konstatnog istraživanja, jer u ovoj profesiji nema gotovih i konačnih rješenja i svaki je projekt novi izazov!

 

Razgovarao: Marko Banjavčić

Fotografije: Jure Perišić/Miljenko Bernfest

 

 

Objavljeno: 19.12.2012. u 11:08

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p