TINA LONČAR

Projekt Ilica: Kamo odlaze stari obrti?

Projekt umjetničkog kolektiva Oaza
Projekt Ilica 
Poput spomenika nekog starog zaboravljenog vremena, neprimjetni stoje sivi i prašnjavi izlozi starih zagrebačkih obrta i radionica. Posve ispražnjeni, s oronulim, požutjelim natpisima iznad drvenih vrata, tužno virkaju na uvijek živahnu Ilicu po čijim tračnicama glasno tutnje tramvaji što im pri prolasku lagano zatresu stakla zašarana grafitima, oblijepljena kojekakvim plakatima koncertnih programa i reklamama za nenamjenske kredite.
 
Tragovi nostalgičnog sjećanja na neki stari, zaboravljeni Zagreb. Duhovi vremena koje više nitko ne vidi niti im se klanja. Ne čuje se više zveckanje alata u radionama. Zamijenile su ih svjetleće reklame koje vrište i napadni natpisi s monstruozno velikim popustima, trgovine korporativnih giganta ili još poneki novi kafić. Ne sjećam se kada sam posljednji put čula da je netko rekao kako je „otfural cipele šusteru“ ili pak „odnesel promijeniti potrgani ciferšlus“. Kupiš, iznosiš i baciš. Pa kupiš novo. Ništa se više ne isplati popravljati, vele ljudi.
 
Projekt Ilica  
Kamo odlaze stari zagrebački obrti? Pod teretom tranzicije, recesije i globalizacije bivaju zamijenjeni nekim drugim, visoko profitnim, unificiranim trgovinama bez duše i starog gradskog šarma. Potez od strogog centra, preko Britanca pa sve do Trga Francuske Republike samo je jedan od obrtničko-trgovačkih dijelova glavnog grada koji odumire. Iz zagrebačke Ilice, pred suvremenim zapadnjačkim trendovima i utjecajima kulture tranzicije, iseljavaju autentični tradicijski obrti i trgovine stare škole, a u njezin se identitet upisuju napušteni izlozi i unificirana ponuda europskih brendova. Članice umjetničkog kolektiva Oaza , i same stanovnice Ilice 132, Projektom Ilica odlučile su skrenuti pozornost javnosti na važnost održavanja starih gradskih obrta, a ovoga su se puta usredotočile na potez od broja 50 do 150.
 
„Projekt se ne oslanja na klišeje tradicije kao ‘turističkog proizvoda’, već nastoji umrežiti sve postojeće resurse (obrtnike, stanovnike, dizajnere i kreativne djelatnike) kako bi stvorio novu vrijednost, podjednako prepoznatljivu u svojoj kulturnoj specifičnosti i autonomnu u smislu daljnjeg razvoja i povezanosti sa stanovnicima grada. Sama izložba koja proizlazi iz projekta, zagovara upravo ovakve vrijednosti te pokazuje na koji način grad i lokalna zajednica mogu simbolički, identitetski i kulturološki profitirati od dizajna, na koji način dizajn kao disciplina može nadrastati svoj uobičajeni okvir djelovanja, te što dizajneri mogu naučiti iz svog neposrednog svakodnevnog, urbanog, društvenog i kulturnog okruženja,“ piše Marko Golub.
  
Oaza 
Projekt Ilica sastoji se od tri faze. Nakon prvotnog mapiranja preostalih obrta i radiona koji još žive u zagrebačkoj Ilici te razgovora s protagonistima stare škole, koji su spremni podijelit svoje znanje i vještine s nekim mlađim generacijama, krenula je nova faza projekta imena: Old School Ilica. Zamišljena kao kolaborativni edukativni program sastoji se od interaktivnih radionica za zainteresirano građanstvo u kojima se, uz asistenciju dizajnera, bavi oživljavanjem obrtničkih tehnologija i njihovom rekontekstualizacijom u okviru suvremenog društva. Kroz spomenute radionice možete otkriti majstorije i tajne zanata postolara, brijača ili pak proizvođača popluna. Ilica je postala poprište živopisne razmjene znanja i mjesto gdje se oživljavaju stari zanati kojima prijeti odumiranje. Treća faza projekta ima kao cilj predstaviti javnosti materijalne i nematerijalne rezultate radionica kroz nove kvalitetne proizvode i usluge s pričom, zajedničkog nazivnika Made in Ilica.
 
Hrvatsko dizajnersko društvo otvorilo je izložbu Projekta Ilica 2. prosinca, a možete je na adresi Boškovićeve 18 pogledati sve do 12. prosinca.
 
Old School IlicaOld School IlicaOld School Ilica 
 
Izvor fotografija: www.oldschoolilica.org (Fotograf: Bojan Mrđenović)
Objavljeno: 05.12.2014. u 11:33

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p