MATEA MARTEK

'Samo nas bolest može udaljiti od Rock'n'Rolla'

Intervju: (The) Lesser Men
The Lesser Men 
Ako ste ovih dana u potrazi za novim zvukom, bendom i općenito novom glazbenom inspiracijom, dopustite da vam predstavimo jedan domaći bend svjetskog zvuka. Iako su poprilično novi na sceni, glazba im nije nepoznanica. Sva trojica (The) Lesser Mena iskusni su glazbenici koji imaju što za ponuditi i nemojte se začuditi ako vas već na prvo slušanje oduševi njihov melodičan rock zvuk. Ako vas pak koji odgovor zbuni, moguće je da je to i bila prvotna namjera Denisa, LesserManBasica i Branca...

Za one čitatelje Fashion.hr-a koji vas još nisu imali prilike čuti, kako biste opisali (The) Lesser Men u tri rečenice?

Denis svira bas. LesserManBasic pjeva i svira gitaru. Branac svira bubanj.
 
The Lesser ManNaslovnica hvaljenog albuma Vacation Freeze (Noisy Night/My Room Records, 2014)

Čuli smo da ste svi iskusni glazbenici i zanima nas sve o tome. Kako ste se našli u glazbenim vodama i što je sve prethodilo (The) Lesser Men?

Oduvijek smo slušali muziku. Ja sam još u nižim razredima osnovne škole u Bosni za očeve prijatelje na harmonici svirao sevdah. Denis i Brane su zajedno svirali još od vrtića. Skupa smo počeli davnih, ali lijepih devedesetih u melodičnom hard-kor-pank bendu 'S.R.B.I'. U to vrijeme nismo bili baš uvježbani niti dobro primljeni od publike pa smo odlučili ponešto promijeniti svoju poetiku, između ostalog počevši pjevati na engleskom jeziku. Nakon nestanka spomenutog benda, putevi su nam se razišli i razmilili smo se po više ili manje neuspješnim lokalnim bendovima. Taksativno ću ih navesti jer, kako često prisnažuje general Gotovina, želimo se okrenuti budućnosti! Daddys Teddybears, Glaxxxo Glance, Fruits of the Gloom, Casual Levi's, Oracle of Omaha i mnogi drugi, kultni, rijetkima poznati sastavi.

Koliko dugo band postoji i tko ga čini?

Bend je u prvoj etapi postojao od 2010. do početka 2012. Bubnjeve je tada svirala Lada Tomašić, poznata hrvatska dizajnerica uporabnih predmeta. Prestali smo svirati kad mi je 2012. dijagnosticiran MISNA sindrom (migrirajuća intermitentna neurovaskularna apopleksija) koji se očituje povremenim napadima gluhoće, gubitka ili slabljenja vida i njuha uslijed mikrozačepljenja u sitnim krvnim žilama koje opskrbljuju živce što prenose osjetne impulse. Ponovno smo se okupili krajem 2013. godine, kada mi se zdravstveno stanje ponešto popravilo te nam se tada pridružio Branac, i sam opterećen određenim kroničnim zdravstvenim problemima tako da sada zapravo više djelujemo kao grupa potporne terapije nego kao bend. Šalim se. Sva sreća, Denis je još uvijek zdrav.

Odabrali ste engleski jezik kao svoj način izražavanja. Postoji li neki poseban razlog za to? Mislite li da je to bolji put za uspjeh banda u današnje vrijeme, kada je internet više-manje glavni medij za proboj na tržište?

Nije tu bilo odabira niti razmišljanja. Oduvijek slušamo vokalnu muziku gotovo isključivo na engleskom jeziku tako da se u pjesmama tekst s muzikom spaja organski, nikada ga ne zapisujemo već ga puštamo da se razvija zajedno s melodijom, kao neraskidiva cjelina. Mislimo da je jedino tako moguće pobuditi kod slušatelja autentičan doživljaj.

Krajem prošle godine izašao vam je debitantski album. Imate li već neke inpute, kakve su reakcije, jeste li zadovoljni s produktom?

Album je većina regionalnih i hrvatskih muzičkih glasila uvrstila u najboljih deset albuma 2014. godine, a i mi sami smo vrlo zadovoljni s našim proizvodom ili, kako vi zgodno kažete, produktom. Žao nam je što je na kraju na ploči završilo dvanaest pjesama iako smo, zbog osobne povezanosti s tim brojem, željeli da ih bude trinaest… Nažalost, neobjašnjivim događajem za vrijeme snimanja izbrisani su bubnjevi s pjesme Never Tell pa smo je morali rashodovati.
 

Imate li neke glazbene uzore? Što sami slušate od glazbe?

Nemamo posebnih glazbenih uzora. Slušamo uglavnom avangardnu instrumentalnu glazbu druge polovice dvadesetog stoljeća, ali se zbog benda trudimo ostati i u dosluhu s modernim kretanjima. Internet je čudo!

Kreativna blokada. Je li vam poznata i kako je rješavate?

Samo nas bolest može udaljiti od rokenrola. A bolest se rješava lijekovima. Ili, u našem slučaju, dovodi pod kontrolu.

Kako je izgledao vaš prvi nastup, a kako onaj najbolji do sada?

Prvi i jedini nastup s našim pank bendom S.R.B.I. nije nikada ni završio. Prekinut je upadom grupe mladih neonacista. Recimo da su nas zamolili da prestanemo. A najbolji nastup sadašnjeg benda je, naravno, svaki sljedeći, uvijek onaj u vašem gradu!

Što ste kada niste (The) Lesser Men?

Uvijek smo lesser men. Živimo aktivistički feminizam svaki dan. Evo nas i ovdje, u mediju koji, zbog modne i ine neosviještenosti muškaraca, prate uglavnom žene.
 
The Lesser ManModerna žena voli (The) Lesser Men. Photo by Damir Azenić
 
Što je ono što vas pokreće iz dana u dan?

Obitelj: supruge i djeca! I muzika, naravno, zar ne?

Što nam (The) Lesser Men pripremaju dalje i kako se (i da li se) vidite u budućnosti?

Ove godine ćemo se truditi odsvirati što više koncerata u Hrvatskoj, regiji i ovom dijelu Europe. Već na proljeće idemo u studio snimiti mini album obrada nama dragih autorica. Zvat će se (The) Better Girls, a promotivne majice za taj EP (kao i naše LP izdanje Vacation Freeze) mogu se kupiti na stranici naše diskografske kuće (noisynight.com/shop), na našoj band camp stranici (thelessermen.bandcamp.com) ili u Dirty Old Shopu u Tratinskoj ulici u Zagrebu. Uskoro i u svim boljim prodavaonicama ploča! Za 2016. naš diskograf planira novi album, poslije toga, tko zna? Samo da je zdravlja.
 
The Lesser Man
Ubacit ćemo u priču i jedno modno pitanje, jer to je jače od nas. Koja su vaša tri omiljena branda odjeće, obuće ili modnih dodataka?

Denis voli Levi's, to mu je broj 1, 2 i 3. Branac više voli monokromatsko odijevanje, svejedno mu je koji brend, bitno je da je crno, posebno voli pliš. A ja volim šareno, moj izum za zimu, jer ne volim nositi jakne, je nošenje tri sloja majica s kapuljačom u različitim kombinacijama boja.

Mislite li da je stil svakog glazbenika u bandu danas bitan za brandiranje i da li ono pomaže u profiliranju ili mislite da je to potpuno nebitna stvar kad je glazba u pitanju?

Rekli ste jedno modno pitanje… Sreća da mi volimo modu. Stil je bitan. Pogotovo oblačenje na pozornici. Mi imamo pravilo da nitko ni pod kojim uvjetima na pozornicu ne smije doći u kratkim hlačama. Koliko god vruće bilo i koji god ljetni festival bio. Ako vidim bend da svira u kratkim hlačama, prestanem slušati muziku i počnem razmišljati kako ih natjerati da obuku hlače. Naravno, djevojke i žene su isključene iz ovog pravila…
 
 
Foto: Tjaša Kalkan, Damir Azenić
Objavljeno: 05.02.2015. u 15:32

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p