Što je to što nas toliko dira pri spomenu vjenčanja? Prirodna ljudska potreba za uparivanjem, ljubav, snovi o bajkovitom danu dostojnom princeza koje su nekada davno željele biti sve djevojčice? Zašto nas, čak i ako smo gorljivi cinici i protivnici tradicionalnih obreda i kičastih običaja koji uz njih idu, pogled na vjenčane fotografije potajno raznježi?
Odgovore na ovo pitanje smo pokušali doznati u razgovoru s osobom koja je na vjenčanjima stalni gost. On je Matija Vuri, 29 mu je godina, voli ekstremne sportove i adrenalin, ali jednakim žarom obožava i kuhanje, premda će vam njegova zaručnica reći kako su jedini sastojci koje koristi gljive i sir, i sve to puta dva. Kreativno se oduvijek volio izraziti, vizualni je tip i kaže kako mu je to u genima jer je otac crtao i izrađivao skulpture, a djed je radio karikature za Međimurske novine. Za fotografiju se zainteresirao kada je tijekom srednje škole vrijeme provodio skejtajući s prijateljima pri čemu su se trikovi snimali kamerom.
''Jednog dana prijatelj Denis je donio na 'skejtanje' profesionalni fotić i to je bila ljubav na prvi pogled. Štedio sam toliko dugo dok si 2007., na Božić, nisam kupio svoj prvi DSLR, Canon 350d. Na početku sam gledao razne tutoriale, web stranice, časopise i ino kako bi u fotografiranju bio što bolji i nije mi bilo teško provest noći pred monitorom ne bi li naučio neke tehnike u Photoshopu. Prvu priliku dobivam zaposlenjem u print studiju u Čakovcu, gdje po prvi puta dolazim i u kontakt s vjenčanom fotografijom. Nakon godine dana prelazim u studio u Varaždinu, a uslijedio je i Zagreb, gdje dobivam priliku raditi za jedan od najboljih studija u regiji, Art Studio. Tamo sam proveo skoro šest godina i proputovao gotovo cijeli svijet. 2010. dobivam svoje prvo 'destinacijsko vjenčanje' u New Yorku. Od tada sam proputovao preko 25 zemalja te imao priliku fotografirati ceremonije vjenčanja raznih religija.''
Premda smo ga na razgovor priveli na temelju njegovog vjenčanog portfolia, ova grana fotografije nije ga zainteresirala odmah. Bila je to slučajnost. Pružila se prilika da kroz fotografiju zaradi za život, kao što je slučaj s mnogim našim fotografima, no s godinama su se rodile i simpatije jer je to ipak dan prepun emocija na koje je teško ostati imun. To je ujedno i ono što Matija ističe kao najbolju stranu svog posla.
''Svjedok ste pravim emocijama, što vas i nevjerojatno zbliži s ljudima. Najgore je pak to što se vjenčanja ne mogu ponoviti, zato i jesu tako zahtjevna za fotografiranje, tu se razlikuju profesionalci i amateri. Profesionalac je spreman na sve iznenadne situacije i zna reagirati te odraditi posao u teškim uvjetima. Tu je i ono vječno pitanje kako opustiti 'modele', odnosno ljude koji su više manje prvi puta stali pred objektiv profesionalnog fotografa, te kako izvući emociju. U tim situacijama uvijek pomaže neki kompliment, šala i prirodnost. Ne valja biti nervozan jer to prelazi na okolinu.''
Vjenčana fotografija nije jedini interes mladog fotografa. Matija je naklonjen i
dokumentarnoj,
portretnoj te fotografiji
krajolika, koje su s onom vjenčanom povezana prepoznatljivim romantičnim stilom. Ljubav prema dokumentiranju okoline se rodila na mnogim putovanjima.
''Kada na ulici uočim neko specifično lice ili trenutak zabilježiti to svojim fotoaparatom jest nešto što će me zauvijek podsjećati na taj dan, lokaciju, moment... Fotografije krajolika su mi oduvijek bile drage, to su fotografije koje na prvu djeluju kao da je na njima sve slučajno, no daleko je od toga. 'Landscape' fotografi, da bi napravili jednu savršenu fotografiju, danima prate vremenske prognoze kako bi pogodili svjetlo, ustaju rano kako bi spremni dočekali zoru te se nerijetko na istu lokaciju vraćaju i po nekoliko puta jer svjetlo nije bilo onakvo kako su planirali.''
Na pitanje može li se u vjenčanoj fotografiji zadržati doza inovativnosti, umjetnosti i specifičnosti, kao u drugim stilovima, Matija odgovara kako je teško biti originalan i ne pasti pod utjecaj nečega što smo vidjeli prije, makar nesvjesno. Među fotografima je danas velika konkurencija, a tehnologija je toliko napredovala da se čak i s mobitelom mogu napraviti tehnički vrlo dobre fotografije. Dodamo li u cijelu priču malo istraživanja na internetu, osnove zanata se pohvataju vrlo brzo i svatko je u mogućnosti napraviti jedinstvenu fotografiju. Čak i u toj masi, ono presudno je dodavanje nekog autentičnog sastojka, pa makar on bio mizeran. ''Imao sam prilike raditi na projektima gdje je u isto vrijeme bilo više fotografa, no na kraju je svatko dodao nešto svoje u trenutak i sve fotografije su bile različite. Svi imamo pristup internetu, pratimo trendove ili imamo neke uzore pod čiji utjecaj nesvjesno padamo.''
Gledajući fotografije mladog i vrlo dragog kreativca, nemoguće je ne ostati zadivljen svim lokacijama na koje ga je odveo posao. Jedno od dražih iskustava Matiji je bilo vjenčanje u Indiji, gdje siromaštvo i bogatstvo žive jedno do drugog. Ispred raskošnog dvorca ljudi spavaju na zemlji, no svi koje sretnete na ulici su uvijek nasmijani i voljni pozirati za fotografiju ili pomoći ukoliko se izgubite. ''Kad sam se vratio u Hrvatsku, svi problemi koje mi navodimo kao takve su mi bili smiješni.'' Najupečatljivije radno putovanje bilo je ono na Fiji, gdje je Matija fotografirao malu ceremoniju na privatnom otoku Laucala.
Nakon skoro tri putovnice ispunjene radnim vizama, vožnjama Mustanga duž Route 66, baggyja pustinjama Riyadha, katamarana grčkim otocima, Matija se početkom 2015. godine otisnuo na još jednu avanturu, možda i onu života. Uz svog vjernog pratioca, Canona 5D mk3 s lećama 17-40mm, 35mm 1.4, 50mm 1.4, 70-200 2.8IS., mladi fotograf nastavlja samostalno pomicati granice u svojoj karijeri, a mi nastavljamo skrivati onu suzu u kutku oka dok gledamo sve ove dirljive momente uhvaćene u vremenu.
Foto: Matija Vuri
Objavljeno: 05.11.2015. u 12:35