Senka Bulić – odvažna diva hrvatskog kazališta

Riječ je o romanu koji donosi slojevitu priču o metamorfozama obitelji s one strane konvencija, koja posrće pod teretom neprobavljenih ratnih trauma, osobnih fatalnih pogrešaka, uznemirujućih sjećanja na djetinjstvo i nametnute skrbi o nemoćnoj baki. Osim snažnog glumačkog sastava, ove predstava na prvu privlači i zbog redateljice Senke Bulić.

Već pri samom ulasku u garderobu kazališta posve vam je jasno kako je ispred vas jedna od istinskih diva hrvatskog teatra. Senka na prvu privlačim svojim izgledom i pomalo tajanstvenom, ali snažnom energijom kojom isijava. Ona vam pristupa s poštovanjem, pruža ruku i gleda vas izravno u oči tijekom cijelog razgovora. U njemu uvijek voli isticati kako djela bira prema energiji, ali i prema problemu kojeg tematizira.

 

“Volim snažne ženske autore i mislim da su žene nepravedno podcijenjene. I podčinjene. Kad god mogu progovarati o tim problemima, koji se uostalom i mene tiču, to ću napraviti. Majin roman je izuzetno strastven, pobacan, što ja jako volim. Ne volim umivenu dramaturgiju i priče, nego materijal s kojim se mogu baviti, a to je svakako ovaj roman. On je urnebesan, blesav, tragičan, smiješan i tužan – živ je kao život sam. Ta živost ovog romana, ta istinska bol i sreća me zapravo zavezala uz njega”, objasnila je Senka razlog svog odabira.

U nastavku objašnjava kako je već pri čitaju romana imala viziju kako ga prenijeti na scenu, no ipak je zatražila Majinu adaptaciju.

 

“Ja sam htjela na scenu donijeti veliki roman. Tako sam s Vesnom Đikanović počela raditi na široj verziji, tako da ćemo zapravo vidjeti predstavu koja je između romana i njegove adaptacije. Sama scena je estetizirana, na tragu suvremene umjetnosti. Uporišta na sceni su poput malih instalacija i sve viđeno se može povezati na više načina. Scenograf je moj stalni suradnik Tomislav Ćurković, izuzetan vitzualni umjetnik iz Rijeke. Kostime je radio Oliver Jularić s kojim surađujem vec dugo .Za glazbu je zadužen Mrle kojeg volim jer je uvijek inovativan i duboko osjeća problem određene predstave. Dobili smo nenametljivu, no ipak prisutnu glazbu koja je izuzetno originalna”, objašnjava Senka.

Za ansambl Senka ima samo riječi hvale, ističući kako zajedno imaju beskrajnu pozitivnu energiju. Osvojili su je ne samo svojim talentom nego izuzetnim osobnostima te je bila lakoća s njima raditi. Oni su joj prije svega bili prava inspiracija, što je njoj u radu veoma bitno.

 

“Sloboda je za mene poput vode i zraka!”
Senka nije diva zbog svog ponašanja, ona je diva zbog svoje hrabrosti i beskompromisne borbe za ono u što vjeruje – a to je sloboda!

“Sloboda za mene predstavlja život, ona je za mene poput vode i zraka. Ako toga nema ja sam potpuno nemoćna osoba. I poslovno i privatno. Naravno uvijek u nekim kontekstima je potreban red, disciplina i određeni okvir, ali bez osjećaja slobode čovjek ne može živjeti.”

 

 

Potpuno svoja, snažna i odvažna – ne pokorava se zacrtanim normama, ona ih snažno ruši. Posve realno i objektivno sagledava današnju situaciju u umjetnosti, pogotovo probleme s kojim se nezavisna kazališna scena, kojoj pripada i njeno kazalište Hotel Bulić, bori. No, ona pri tome nije ogorčena, svjesna je svih pravila igre i hladne glave donosi odluke. Ne želeći se pri tome prikloniti onom masovnom i provjerenom. Mnogi bi rekli da ide glavom kroz zid, no Senka jednostavno objašnjava svoje odluke – to sam jednostavno ja.

“Situacija je sve gora i gora, pogotovo s financijske strane. No, stojim iza stava da se uvijek može biti kreativan, ali u slobodnom društvu. Veći problem je zatvoreno društvo, spuštanje ljestvice sloboda, tu leži velika opasnost. Prije bih htjela živjeti u siromašnijoj, ali slobodnijoj državi, nego u bogatijoj, ali zatvorenijoj i ksenofobičnoj”, ističe Senka.

 

Unatoč godinama koje je provela u kazališnom svijetu, ona o njemu priča kao da ga je tek otkrila. A za to je zaslužna njena konstantna želja za novim kreativnim izazovima zbog kojih se razvija i svaki put iznova izlazi iz okvira današnje scene, ali i onih vlastitih. A to je često puno teže.

“U sve svoje predstave sam se potpuno dala. Sve su nešto istraživale. Mene ne zanima ponavljanje formi, ponavljanje nečeg što ja osobno poznajem. Uvijek se trudim pomaknuti svoje granice, a upravo tako možda i idem prema jednoj pametnijoj i mudrijoj sebi. Uvijek treba težiti u tome da pritajimo svoje dosadašnje znanje te da tražimo nove spoznaje i rješenja uz pomoć kojih ćemo rasti.”

“Bez umjetnosti bih umrla!”
Kazališni svijet Senku je oduvijek privlačio. Voli isticati kako je ova profesija izabrala nju, kao da ju je netko ‘osudio’ na teatar.

“S glumom sam se počela baviti kao mala klinka, igrala sam u Titovim mornarima u Splitu iz kojih su izašli Boris Dvornik, Ivica Vidović i Zdrava Krstulović. S 14 godina sam završila glumački studio te upisala Akademiju, tako da sam već s 20 godina bila ‘stara baba’. U svojoj karijeri sam igrala na vodećim scenama u velikim glavnim ulogama, uvijek sam trčala jako brzo. Umjetnost je moja hrana, a to me vuče sve ove godine. Ja ne mogu bez umjetnosti, bez nje bih umrla. Meni možete ne dati nikakve financije, no oduzeti mi slobodu da progovaram, da budem slobodno biće, to bi me izjelo. Ne bih mogla živjeti u takvom društvu!”

A upravo tu njenu izuzetnu pokretačku snagu najbolje možemo vidjeti u odabiru djela koja iznosi na sceni svog nezavisnog kazališta Hotel Bulić kojeg je osnovala 2001. u želji da predstavi autore koji nisu zastupljeni na hrvatskoj sceni. Jean Genet, Yukio Mishima, Copi, Antonin Artaud samo su neki od autora čija djela je Senka oživjela na pozornici.

“Moje predstave su laboratorijske, radila sam ih na nekoj prosvjetiteljskoj bazi, a ne onoj komercijalnoj. Energija pojedinog komada proizlazi iz njegove problematike. Mi ne živimo prazninu, stalno se sukobljavamo s određenim problemima. Uvijek sam na strani slabijih i drugačijih, na strani žrtava, tako da me zanima da o tome govorim”, ističe Senka.

Mnogi Senku oslovljavaju junakinjom hrvatskog teatra, no ona se na tu titulu ne obazire. Nikad svoje životne odluke nije donosila zbog stvaranje određene slike u javnosti. Donosila ih je zbog sebe same.

 

“Realna je činjenica da je danas vaše znanje u jednu ruku mana, kod nas je bitnije biti dio nekog lobija, pripadati nekoj političkoj strukturi. Moj problem je što to ne mogu prihvatiti, razumijem to na nivou racionalne činjenice, no to ne znači da ću na to pristati. Ne mogu biti zločesta, pokvarena, lukava, prepredena, ja to ne mogu naučiti niti to želim naučiti. Ako nemam sebe, što će mi bilo što drugo. Ako imate slobodu, imate sve!”

Senka se ubraja u one snažne žene koje će vas na prvi pogled opčiniti svojom pojavom, zavesti svojim intelektom, no prije svega vas inspirirati svojim riječima i djelima. A upravo to čine istinske umjetničke dive!

Foto: Jure Perišić, Marko Ercegović