LIFESTYLE

"Šta je stormiranje Bastilje prema odlasku na dejt?“

Intervju: Srećko Horvat

Prije jedno tri mjeseca, visila sam s prijateljicom u knjižari, i na samom ulazu, dočekala nas je cijela piramida, načinjena od samo jedne knjige „Ljubav za početnike". S obzirom da pripadam generaciji koja je po osobnom dojmu izrodila najviše ljubavnih agnostika (ne, taj termin ustvari ne postoji, izmislila sam ga), bacila sam pogled i prošla. Istina je da ustvari izbjegavam sve knjige koje imaju neki sugestivan self-help naslov, i to čisto iz razloga kad sam jednom prilikom prodavačicu tražila Beigbederovu knjigu naziva "Upomoć, Molim, Oprost", pogledala me je kao da će me zagrlit i spriječit da si oduzmem mladi život na sekciji publicistike. Međutim, ono što mi je u slučaju "Ljubavi za početnike", upalo u oči, je da je autor h(o)rvat, i da tematika poprilično odudara od njegovog inače političkog opusa. Ovaj razgovor je ustvari treća sreća jer se Srećko prvi put razbolio, drugi put sam ja zakasnila na Inteliber, a ovaj treći put smo sve uspjeli riješiti u kratkom roku. Ukoliko niste upoznati s likom i djelom ovog mladog autora, smo ću Vam reći da ima 27 godina, a ostalo nek Vam ispriča on sam.

    

Poprilično oštar zaokret od političkih tema do ljubavi?

Ovo nije odmak od politike, već mala „digresija". Ali to ne znači da ljubav nema jednako relevantan značaj kao i politika. Upravo suprotno. Kao ilustraciju mogu prepričat jedan zgodan Facebook dijalog između mojih prijatelja koji se rodio kada je jedan od njih na svoj status, kao želju za novu godinu, napisao „Dear global left, give violence a chance". Zatim je uslijedio „politički" odgovor drugog prijatelja: „Pravo osvježenje među sve brojnijim dejtološkim statusima!" A potom, grand finale, javlja se prijatelj iz Slovenije, koji bi politički možda mogao zvučati „reakcionarno", ali sažima zašto toliko vike o ljubavi, zaljubljivanju, zavođenju: „Mating call is the ultimate call for violence. Šta je stormiranje Bastilje prema odlasku na dejt?".

 

Jesi li razmišljao o mogućim kritikama vezanim uz pomalo neuobičajenu promjenu tematike? Odakle potreba za knjigom na temu ljubavi?

Kao što vidite, tematika možda i nije toliko udaljena kao što se na prvi pogled čini. A kritike? Zasad je bila samo jedna kritika, i to populistički nastrojena uz prilično velik broj promašenih argumenata. U Novom listu je pak nedavno izašao osvrt uz tvrdnju da knjiga pati od miješanja dvije razine diskursa, teorijskog i intimnog, s čime bih se čak i mogao složiti. Sada se čini da bi jedna potpuno intimna knjiga, bez „teorije", bila bolje rješenje. No pravo je pitanje koliko se ogoliti. Uzmite, na primjer, ovaj netom prepričani dijalog s Facebooka - koliko se smije ići daleko, je li u redu prepričati nešto što je faktički dio nekog privatnog svijeta? S tim dijalogom je još lako, ali onda uzmite nešto poput ljubavi - je li u redu objaviti mail koji je poslan voljenoj osobi, u knjigu unijeti neke dijelove jednog sasvim privatnog svijeta?

 

Kroz knjigu se, pored književnih djela, referiraš na filmove i pop kulturu. Doživljaj bolnog prekida veze (u ženskom slučaju) sam nedavno podijelila na 4 filmska naslova:  Žene na rubu živčanog sloma, Studengora, Živo Meso i „Vraćam se"... Da trebaš opisati muško gledište, koja bi 4 filmska naslova odabrao?

Na prvom je mjestu, dakako, Vječni sjaj nepobjedivog uma (Michel Gondry, 2004.), zatim mu se opako približavaju 9 pjesama (Michael Winterbottom, 2004.) i Abre los ojos (Alejandro Amenabar, 1997.), a i prošlogodišnji indie-film 500 dana ljubavi lijepo i zabavno prikazuje neke karakteristične momente prekida. Ali moram reći da nisam siguran predstavlja li to „muško gledište", ili, kada je riječ o ovakvim stvarima, to naprosto predstavlja nečiji subjektivni izbor. U iskušenju sam na listu staviti i Invasion of the Body Snatchers, briljantan SF iz 50-ih godina o invaziji vanzemaljaca: teza je jednostavna, u mali američki grad dolaze vanzemaljci, ali umjesto da izgledaju poput tipičnih stereotipa, oni ulaze u tijela običnih ljudi, i što je najgore, po ničemu se - izuzev po nedostatku emocija - ne razliku od njih. Mnogi vlastite prijatelje ili roditelje više nisu mogli prepoznati. A film završava tragično, na kraju se i ljubav glavnog protagonista, odbjeglog liječnika, pretvara u vanzemaljca. I to je, ako bolje promislimo, možda najbolja metafora raskida: u jednom trenu osobu koju smo voljeli naprosto više ne prepoznajemo, ona postaje netko drugi.

 

dsc00091.jpg

 

Unatoč činjenici da se ističe kako knjiga nije self-help, sam naziv kao da sugerira „priručnik o odnosima". Marketinški trik ili postoji neki poseban razlog za ovakav naslov?

Ma tko bi bio lud pa u zemlji poput Hrvatske očekivao tržišnu isplativost ovakve knjige. Naslov je zapravo autoironija, ali istovremeno i pokušaj igranja s tezom da smo u ljubavi svi mi početnici.

 

Danas,mlađe generacije nažalost nemaju razvijenu kulturu čitanja knjiga. Imaš li uopće ideju kako zainteresirati ljude da se vrate knjigama prije nego sam princip čitanja knjige (umjesto e-booka) postane neka vrsta retro pomame koju će preporučivati kao „it" ili „in" stvar u lifestyle magazinima?

Mislim da problem valja drugačije postaviti: knjige već jesu postale nešto što se preporučuje u lifestyle magazinama, a ozbiljnija književna kritika - uz izuzetke poput Slobodana Šnajdera, Roberta Perišića, Borisa Postnikova, Tončija Valentića, Darija Grgića, Božidara Alajbegovića... Zareza, Bookse, Kvoruma i drugih... - svela se upravo na preporuke u lifestyle magazinima. Kultura čitanja knjiga sigurno se neće razviti, nego će samo i dalje opadati, ako pristup knjizi u mainstreamu i dalje bude ovakav. Ako se nastavi trend ukidanja kulturnih rubrika u novinama, rezanja potpore objavljivanju knjiga ili časopisima poput Zareza. Ako održavanje Pulskog sajma knjiga može postati upitno samo zato jer je glavni sponzor u zadnji čas odustao. Ako lektira i dalje ne bude pravilno prilagođena različitim uzrastima. Itd.

 

Jesi li očekivao da nastane gotovo znanstvena polemika oko knjige koja govori o ljubavi?

Pa zanimljivo je kako se odvija recepcija. U knjizi, doduše, nema ničeg znanstvenog, jer se grozim simplifikacija poput onih „ljubav je hemija" - kako glasi naslov jednog dućana koji sam vidio u Crnoj Gori. Naravno da se zaljubljivanje može tumačiti kroz oslobađanje serotonina, ali ono je istovremeno mnogo više i svaka redukcija (kemijska, biološka, evolucijska, itd.) nosi opasnost simplifikacije. Ako mislite na diskusiju o žanru, intimno/teorijsko, onda mogu reći da mi je drago da se povelo pitanje o tome koliko je uopće legitimno ulaziti i izlaziti u neko polje, formu, način izražavanja. Makar je i to, najkasnije od poststrukturalizma, u nekim svjetskim debatama zapravo već razriješeno.

 

Pročitala sam jednu tvoju izjavu koja kaže ; „najbolji način da nekoga preboliš jest da ga pretvoriš u literarni oblik". Je li ova knjiga svojevrsno otpuštanje prošlih iskustava?

To je zapravo bio citat Henryja Millera, a dodatak je bio da nisam baš siguran je li to istina. Pisanje je svakako autoterapija, ali je ujedno, kao što je spomenula jedna moja draga prijateljica u svom komentaru na knjigu, jouissance. Užitak koji prema Lacanu ujedno proizvodi bol, nešto što je previše da bi to organizam podnio, ali istovremeno nešto bez čega taj organizam ne može. Knjiga je svakako neka vrsta „otpuštanja", iako na kraju za mene predstavlja svojevrsni plus-de-jouir, „višak užitka", nešto što nema nikakvu „upotrebnu vrijednost" i ovdje naprosto perzistira.

 

Imaš 27 godina,po navodima si: filozof, teoretičar, spisatelj, nagrađivani fotograf, novinar, filmski kritičar...kad si stigao sve, to ni stari Grci nisu uspijevali? Osjećaš li se kao wunderkind?

Ma zapravo ne razmišljam puno o tome.

Koja je tvoja primarna profesija. Da te netko pita,koje bi zanimanje prvo naveo?

Ne znam.

Radiš na nekom novom materijalu? Možemo dobiti preview?

Uh, zasad samo politika, otprilike u skladu s onim Facebook statusom. Ali uz svijest o ultimativnoj pouci: „Šta je stormiranje Bastilje prema odlasku na dejt?"

Slobodno vrijeme? Poznat pojam?

Pa mogao bih reći da sam jedan od onih sretnika koji, barem većinu vremena, barem zasad, samo i imam slobodno vrijeme, ako pod time podrazumijevamo da radim ono što želim.

 

Ana Pavić

Ovom prilikom Vam poklanjamo dva primjerka knjige "Ljubav za Početnike" u izdanju "Naklade Ljevak". Sve što trebate je, poslati mail s podacima i naznakom "Ljubav za početnike" na: redakcija@fashion.hr 

 

 

 

 

 

 

 

Objavljeno: 21.01.2010. u 23:08

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p