Što čitamo u svibnju?

U ovom svijetu koji konstantno vozi u petoj brzini, gotovo je nužnost imati (i njegovati) svoje rituale. Male stvari koje stižu u paketu s gomilom zadovoljstva esencija su našeg stanja sreće i treba ih konzumirati učestalo i koncentrirano.

Ovih dana svoje receptore sreće hranimo putešestvijama ispisanima rukom Kristine Gavran. 18 je kratkih priča okupljenih u „Kiša u Indiji, ljeto u Berlinu“ nedavno dobilo nagradu Slavić Društva hrvatskih književnika za najbolji prvijenac 2016. godine, ali osim ove pohvale pažnju nam zaokuplja Kristinina skupina nomada, svak sa svojim željama i torbama na leđima, s kojima putujemo sa svakim novim retkom zbirke. Receptore dražimo i nešto tragičnijom, no sjajno napisanom pričom Renate Dorrestein „Kameno srce“, kao i sjetnom prozom Kenta Harufa.

Kristina Gavran: "Kiša u Indiji, ljeto u Berlinu"

Knjiga Kristine Gavran "Kiša u Indiji, ljeto u Berlinu" sadrži 18 kratkih priča koje svjedoče o autoričinoj ambiciji da temi putovanja pristupi na sasvim poseban, motivsko-tematski i stilski izdvojen način. Čini to tako što svoje autorsko ja ucjepljuje u desetak svojih fikcionalnih alter ega, u svoje nemirne suputnike sasvim različitih životnih iskustava koje spaja to što, da bi živjeli, moraju putovati: pred nama se rastvara galerija nomada sastavljena što od uobičajenih turista, lutalica, svojevoljnih egzilanata, hodočasnika, svakojakih pustolova, sve do profesionalnih putnika. S njima će se autorica uputiti malne cijelom kuglom zemaljskom – krenuvši od domicilnog Zagreba i naših amblematskih toponima Marije Bistrice i Vukovara (iz čega je vidljivo da ne preza od natruha autobiografičnosti), preko Ohrida ili malenog češkog grada Telča do metropola poput Berlina i Londona (gdje trenutačno obitava), sve do egzotičnog marokanskog Marakeša i Tunisa... i još dalje, do samog kraja svijeta – do Indije, smiraja putova i narativnog utočišta koje autoricu očito iznimno fascinira (tako je radnja čak triju priča smještena u okrilje indijske kulture, toliko različite od njezine).

Osim te geografske razasutosti koja pričama podaruje kolorite susreta/srazova kultura i običaja zbirka je obogaćena pripovjedačkim višeglasjem: čas nam svoje iz svoje perspektive priča glas malene djevojčice, čas pustolovno raspoložena adolescentica, a odmah potom, već u sljedećoj priči, zabrinuti roditelji jedne druge njezine vršnjakinje iz potpuno drugog kraja svijeta. Ta sveprisutna raznolikost, široka lepeza umjetničkih postupaka i bogatstvo glasova koji (re)konstruiraju jednu malu filozofiju putovanja, može funkcionirati kao zajednički nazivnik okupljenih priča, koje se razlikuju organizacijom teksta, pa tako variraju od popabirčenih fragmentarnih zapisa jednog putovanja vlakom (priča U vlaku), do konceptualno gotovo dovršenih nacrta iz kojih potencijalno može izrasti kakav budući roman.

Renate Dorrestein: Kameno srce

Renate Dorrestein: "Kameno srce"

Sedamdesete su, a u velikoj i staromodnoj vili Van Bemmelovih u predgrađu Amsterdama vlada prilično kaotično stanje. U kući s mirisom požutjelog papira i arhivskim ormarima do stropa smješteni su uredi njihova obiteljskog biznisa za skupljanje novinskih izrezaka. Specijalizirani za članke o Sjedinjenim Američkim Državama i vođeni očevim strogim pravilima, čini se da baš sve imaju pod kontrolom, od američke politike do šoubiznisa. Međutim, njihov im vlastiti život izmiče nadzoru… Rođenjem petog djeteta, malene Ide, nad njihovu se obitelj nadvija strašna prijetnja kojoj nitko ne vidi pravog uzroka, a koja će na kraju dovesti do tragičnog i zastrašujućeg rasapa. Dvadeset pet godina kasnije, Ellen se, po povratku u staru kuću, suočava s duhovima prošlosti ne bi li prevladala proživljenu traumu.

Kameno srce šokantna je priča u čijem je središtu obiteljska tragedija, briljantno ispisana emocionalno distanciranim, staloženim tonom. Hladno preciznim i osebujnim stilom, Renate Dorrestein ovom psihološkom napeticom ispisuje bolnu priču o tabuiziranoj bolesti gradeći je preko savršene psihologizacije likova. Ovo je jedna od onih knjiga koja se, premda bolna i zastrašujuća, ne ispušta iz ruku.

Kent Haruf: Naše duše u noći

Kent Haruf: "Naše duše u noći"

Jedne svibanjske večeri Addie odlazi u posjet Louisu i na njegovo zaprepaštenje predlaže mu da ponekad spava s njom, bez seksa, zbog potrebe za ljudskom bliskošću – da leže jedno uz drugo u mraku i naprosto razgovaraju.

Kao i Harufovi prethodni romani, i njegov posljednji, posthumno objavljen roman Naše duše u noći smješten je u istočni Colorado, u izmišljeni gradić Holt, konzervativan i religiozan, gdje svatko svakoga poznaje, koji su promatrači izvana skloni otpisati kao uskogrudan i nazadan. No Holt je nastanjen uglavnom radišnim, pristojnim, čestitim i nepretencioznim ljudima. Toj kategoriji pripadaju i glavni junaci Harufova romana – sedamdesetogodišnjakinja Addie Moore i njezin vršnjak Louis Waters.

M.M.
Foto: Instagram (@thefashionmedley)