MATEA MARTEK

Suspenzije - fascinantan ritual negiranja gravitacije

Upoznajte Dina Helvidu i Zoranu Unković, stručnjake za modificiranje i suspenziju tijela

Dino Helvida i Zorana Unković
 
Kada ste zadnji put pomaknuli svoje granice? Sagledali stvari iz drugog kuta, maknuli se iz svoje zone komfora? Jeste li se ikad poželjeli izdignuti iznad svakodnevice i svih njenih banalnosti, olabaviti uzda, prepustiti se, doživjeti više stanje svijesti? Metafora je mnogo koje bismo u ovom slučaju mogli upotrijebiti, jednako kao i načina za postizanje tog višeg od ustaljenog, no jedan smo ekstremniji način otpuštanja pobliže upoznali zahvaljujući Dinu Helvidi i Zorani Unković, mladom paru koji je s nama podijelio svoj način rušenja okvira.

Sve je počelo prije otprilike 5 tisuća godina. U Indiji je to bio religiozni ritual pri kojem su polaznici drevnog hindu festivala Thaipusam, koji se održava još i danas u nekim dijelovima Azije, iskazivali svoju odanost bogu Muruganu vješajući se o metalne kuke. Proporcionalni razini boli bili su odanost i obožavanje boga. Na drugom kraju svijeta, na rijeci Missouri, održavala se kompleksna Okipa ceremonija u sklopu koje su mladi muški članovi plemena Mandan dokazivali svoju zrelost i snagu viseći danima obješeni o kuke. Za one koji bi podnijeli ritual bez suza, vjerovalo se kako su službeno prešli iz dječaka u muškarce. Posljednja Okipa ceremonija održala se 1889., no suspenzija tijela je, u nešto izmijenjenim formama, nastavila živjeti.
 
Moderni se rituali suspenzije povezuju s umjetnikom Allenom Falknerom, Fakirom Musafarom (Roland Loomis) te Stelarcom, koji je suspenziju prometnuo u svojevrsni performans, vješajući se između nebodera u 70-im i 80-im godinama. Suspenzija danas označava vješanje tijela o kuke i ne izvodi se iz religioznih razloga, štoviše. Pobornici suspenzije odmiču se od drevnih ritualnih ceremonija i objašnjavaju je kao vrlo osobno, spiritualno i meditativno iskustvo.
 
Dino Helvida   
Dino Helvida stručnjak je za modificiranje tijela i suspenziju koji je posljednjih godina svojim radom stekao veliki krug obožavatelja. Uz to, sam je ljubitelj spomenutog, a prvi puta se sa suspenzijom susreo putem malih ekrana, gledajući dokumentarac. 
 
''To je bilo to. Čim sam ih vidio poželio sam to napraviti. Prvi puta sam se suspendirao u Rijeci, radio sam 'Crucifix' – dvije kuke na leđima i po dvije na svakoj ruci. Prvi puta sam se htio testirati, vidjeti mogu li to izdržati, a tako je bilo i drugi put. Treći put je bilo radi zabave, no s vremenom sam shvatio da putem suspenzija izbacujem negativnu energiju i unosim pozitivnu. Navukao sam se. Sada mi suspenzije predstavljaju upravo taj proces'', ispričao mi je Dino s velikim osmijehom i zarumenjenih obraza dok smo uz zveckanje čaša u kinu Europa ispijali čaj.

Pasionirani ljubitelj modificiranja tijela, Dino je upečatljiv gdje god se pojavi. S tetovažama koje mu prekrivaju ruke i plugovima na licu te nakitom na ušima, na prvi pogled je intrigantan, jedan od onih cool likova koji vas istodobno fasciniraju i plaše. Dva put biste razmislili hoćete li mu pristupiti jer smatrate da niste dovoljno cool. No, nakon svega par minuta s Dinom i njegovom šarmantnom suprugom Zoranom, prvi dojam se otopio brže od kockice šećera u tom našem čaju od mente. Dinova frajerska vanjština i topli, samozatajni karakter divan su oksimoron koji otkriva jednu zaista zanimljivu individuu koja se, izgleda, savršeno nadopunjava s njegovom nježnijom polovicom, akademskom slikaricom Zoranom. Dina i Zoranu spojila je upravo ljubav prema modificiranju tijela, a prije nešto više od godine dana i Zorana se otisnula u svijet organiziranja i izvođenja suspenzija, praveći time pauze u svom kreativnom stvaranju.
 
Zorana Unković
 
Suspenzije 
''Teško je opisati taj osjećaj. Poanta nije u tome da izdržavaš bol. Jasno je da sam početak cijelog procesa boli, zatezanje kože nije mačji kašalj i postavljanje kuka nije ugodno. No polako se navikneš na taj osjećaj, jer to je ionako više umna barijera. Jednom kada se digneš u zrak, ta bol više ne postoji. To je savršenstvo. Kao da lebdiš, kao da si sam u svemiru. Izlaziš iz sebe, fantazija. Kada na fotografijama vidite da se ljudi blaženo smiješe dok vise, to nije nimalo lažno, doista je takav sjećaj. Od sreće i blaženstva se ljudi oduzmu. Naprosto poželiš pretrčati kuglu zemaljsku. Nalet je to endorfina i adrenalina i kad se suspendiram, smijem se kao lud. Nakon što se spustim pun sam energije.''

Suspenzija je inače strogo kontrolirani proces u kojem se ništa ne prepušta slučaju. Prije nego što se osoba suspendira, ona mora biti psihički i fizički spremna, što podrazumijeva kvalitetan san, odmornost, sitost te čvrstu odluku.

''Za početak, mnogo pričamo s ljudima koji se žele suspendirati. To je proces koji se obavlja za njih i važno je da sami znaju zašto to rade, da se osjećaju ugodno, da ih netko vodi i da imaju podršku. Bez obzira na činjenicu da je to individualni doživljaj, bitno je da osoba ima podršku cijelog tima – svi se brinu da se osjeća ugodno i da polako ulazi u proces suspenzije, da uzme onoliko vremena koliko je potrebno. Atmosfera i glazba ovise također o prohtjevima osobe koja se suspendira. Zorana i ja smo, primjerice, bili sami, no netko voli u društvu, netko u prirodi, netko u zatvorenom prostoru...''
 
Dino Helvida i Zorana Unković  
Pri suspenziji obično sudjeluje nekoliko ljudi zaduženih za svaki detalj procesa, sve je proračunato i pomno isplanirano, a sav materijal i oprema su sterilizirani i cijelo se područje prekriva zaštitnom folijom. Broj kuka pomoću kojih se osoba podiže s tla i njihova pozicija ovise o težini osobe, dok pucanje kože nije uobičajeno niti dramatično kako bi mnogi mogli pomisliti, već je iznimka koja se u suštini prepozna unaprijed i to na temelju kvalitete kože i zdravstvenog stanja pojedinca. Kad je pak riječ o vrstama suspenzije, postoji nekoliko položaja u kojima se može visiti: Suicide (lopatice), Crucifix (ruke i lopatice), Superman (leđa, trtica i noge), Coma (prednji dio tijela), Resurrection (trbuh), Lotus (noge, ruke i grudi u položaju lotusa ) te Knee (koljena). Neke su poze intenzivnije, a neke blaže i izbor ovisi o tome što se želi postići te kolika je tolerancija na bol. Primjerice, podizanje za prsa mnogo je intenzivnije od ostalih suspenzija, no tome je proporcionalna i razina otpuštanja endorfina.

''Suspenzija nema veze s tolerancijom na bol već s odlučnošću da se ona proba. Svatko ima svoje razloge. Netko gura svoje mogućnosti izdržljivosti, netko to radi iz spiritualnih razloga, netko pokušava postići nalet adrenalina, netko želi pobijediti vlastitu želju za kontrolom... Ako je čovjek odlučan i ima jaku želju, onda ta razina tolerancije na bol nije ni važna.''

Suprotno očekivanjima, prva suspenzija ne mora značiti i postizanje cilja. Uspjeh ovisi i o onima koji dižu i o onima koji se dižu, kao i o pravom trenutku podizanja. Vrijeme u kojem se visi je individualno, pa će tako nekome biti dovoljno dvije sekunde, a nekome 5-6 sati. Ako je riječ o intenzivnijoj suspenziji, poput prsa ili rebra, visi se po minutu ili dvije, dok se u nekim drugim pozama, poput Come, može visiti po nekoliko sati jer je ona statična i nema mnogo micanja.
  
Suspenzije 
Suspenzije 
U ovoj fazi razgovora, o suspenzijama sam sa svojim sugovornicima pričala sa znatiželjom i opuštenošću kao da je riječ o filmu koji se baš spremamo pogledati u kinu. Čak i one najskrivenije predrasude, koje bi tu i tamo provirile iz nekih dogmama predodređenih kutaka mog uma kojima se nimalo ne ponosim, isparile su u potpunosti zajedno s pozitivom Dina i Zorane. No, da prihvaćanje drugačijeg nije standardna praksa, uvjerila sam se i sama dok sam pripremajući ovu priču, tu i tamo u društvu prepričala ideju i svoje oduševljenje zadatkom. Standardna pitanja bi se zaredala, popraćena (pomalo) očekivanim izrazom šoka na licima. Zašto to rade, zašto bi si netko svjesno nanosio bol ili, ona najbolja, jesu li normalni, samo su neke od impulsnih upadica kojima bi me moji dragi ljudi izrešetali, dajući mi do znanja kako sam ipak malo preliberalna. Kako li je tek onima koji se suspendiraju ili na bilo koji način modificiraju svoja tijela, već sam znala odgovor.

''Ljudi imaju mnoge predrasude, od toga da si volimo nanositi bol, da smo sotonisti, mazohisti, pa sve do toga da smo nenormalni... Sulude reakcije koje uopće ne pripadaju u 21. stoljeće. Kad ljudi sa strane promatraju proces koji se dešava misle da smo u nenormalnoj patnji. Njima je to samo mazohizam i ne vide ništa spiritualno u tome. Uvijek postoje mase koje ne razumiju i kritiziraju tuđe. To vrijedi i za mnogo benignije stvari. Uvijek će biti onih protiv i onih za, a suspenzija je sama po sebi ekstremnija pa je uspjeh i samo to da se ljudi mogu senzibilizirati utoliko da poštuju tuđi izbor. Da prihvate da nismo svi isti. Nije lako, čak ni meni koja nemam previše modificirano tijelo. Svakodnevno doživljavam diskriminaciju s kojom se nije lako boriti. Jedan dan ti je prihvatljivo i gledaš sve to kao nebitno jer radiš ono što voliš, no onda ima i dana kada ne bih iz stana izašla jer doživljavam poglede, psovke, direktne kritike... Bez obzira na to, ne padne mi na pamet mijenjati se zbog toga što me u tramvaju odmjere od glave do pete. To bi bilo prodavanje za odobravanje ljudi do kojih mi nije stalo. Zašto? Ovo sve radim zbog sebe, pa zašto bih se mijenjala zbog njih'', najbolju nam je moguću točku na 'i' osigurala Zorana.
  
Dino Helvida i Zorana Unković 
I dok netko plaća satove joge pokušavajući stati na kraj svojim mislima, netko putuje sve do Indije ne bi li doživio prosvjetljenje, netko provodi večeri u tišini crkve, netko igra nogomet, a netko pobožno posjećuje kauč svog psihologa. Različiti smo, u tome je i čar. U mišljenju da je jedino naša istina ona prava i da je naš način jedini ispravan, čari baš i nema. Otpustiti kontrolu, podignuti noge sa zemlje i osjetiti se neobjašnjivo slobodnima zahvaljujući nekoliko kuka na leđima ili pak biciklirati do vrha Medvednice... Sami ste zaduženi za brisanje svojih granica i negiranje okvira. Nemojte propustiti priliku to učiniti, na koji god način poželite.
 
suspenzija  
Foto: Nejc Pus 
Foto: Tilyen Mucik
  
Foto: Jure Perišić, Nejc Pus, Tilyen Mucik
Objavljeno: 29.02.2016. u 15:32

VIDEO

VEZANE VIJESTI

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p