'Svaka pumpa je nova avantura i novi ulični tulum'

 

Od svog prvog tajnovitog noćnog oslikavanja pumpe na Trešnjevci, street art kolektiv Pimp my Pump narastao je u pravi umjetnički pokret koji osim uličnih projekata ostvaruje suradnje i s brojnim brendovima i institucijama s ciljem uljepšavanja i uveseljavanja gradskih ulica.

Vaša umjetnička putanja išla je nekako ovako: skrivanje u noći, postupne simpatije građana i pozitivne reakcije, dobrotvorne izložbe i suradnje s tvrtkama i institucijama te na kraju i vaša samostalna izložba na Glavnom kolodvoru. Je li to Pimp my Pump izrastao u punokrvni projekt koji sasvim dobro funkcionira i bez dozvola?

Na našu radost, mislimo da smo zaista postali punokrvni projekt. Što se dozvola tiče, ponosni smo što više ne radimo u ilegali, već za svoj rad imamo podršku Grada Zagreba i Vodoopskrbe i odvodnje u suradnji s kojima smo dogovorili očuvanje dragih nam franceka koji se više neće uklanjati sa zagrebačkih ulica. To ujedno smatramo najvećim uspjehom u našem dosadašnjem djelovanju jer smo time sačuvali dio povijesti i tradicije našeg grada. Drago nam je da su i građani i institucije prepoznali potencijal pumpi kao simbola Zagreba, nečega po čemu se izdvajamo i po čemu smo posebni i na što smo ponosni. Jer povijesno i tradicionalno istovremeno može biti suvremeno i urbano.

Znači li to i da sada imenom i prezimenom (i licem) stojite iza Pimp my Pump? Otkrijte nam tko to Zagreb čini veselijim...

Tako je, sada se više ne moramo skrivati, ali ipak radije nećemo isticati imena pojedinaca kako bismo zadržali dozu tajanstvenosti iza našeg rada. ;)

 

 

Priznajte, je li bilo zabavnije skrivati se ili tek sad guštate u pimpanju?

Skrivanje je svakako imalo svoje čari, ali sada imamo puno veću slobodu tako da ne žalimo ni za čim. Dapače, uživamo svakim danom sve više, a jedino čega nam uvijek nedostaje je još malo vremena koje bismo mogli utrošiti na rad.

Znamo da su vam 'franceki' posebno dragi i kao takav je Pimp my Pump doista poseban projekt, no sigurni smo i u to da je nešto moralo prethoditi onom prvom obojanom 'železnom Martinu' na Trešnjevci. Kako ste se svi našli i na čemu ste radili prije PmP?

Svi se znamo iz kvarta još kao klinci koji su krvava koljena ispirali na 'francekima' i prskali se vodom za vrućih ljetnih dana u gradu (pa i zimskih :). Prije PmP-a radili smo svašta. Zapravo smo jako različiti i ima nas od slobodnih umjetnika, dizajnera i fotografa, raznih kreativnih duša. Ideja o farbanju prvog došla je sasvim spontano kroz kvartovska druženja i nostalgične priče iz djetinjstva kojima je poveznica uvijek bila pumpa. A onda ih se počelo uklanjati. To nam je bilo baš grozno pa smo ih odlučili pofriškati veselim bojama. U tom trenutku nismo ni sanjali da ćemo upravo mi biti njihovi spasitelji niti da će naša akcija izazvati tako dobre reakcije sugrađana i medija.

 

 

 

Cilj vam je očuvati pumpe, učiniti naš Zagreb prepoznatljivim i, usudit ćemo se reći, veselijim. Jesu li još uvijek svi 'franceki' na koje ste stavili svoj pečat na broju? Jeste li ih sve spasili od odstranjivanja?

Nažalost, nismo uspjeli spasiti baš sve, ali drago nam je da ih je ostalo još dovoljno da budu gradski simbol i atrakcija. Ipak nisu skroz endemska vrsta. :) Posebno nam je draga bila akcija spašavanja franceka koju su izveli stanari Žuberačke ulice na Trešnjevci. Naime, osim peticije koju su potpisivali kad se uređivala njihova ulica, doslovno su odšarafili pumpu kako bi osigurali njen opstanak i vratili ju na njeno mjesto kad su radovi završili. To je ponosna Dvanaestica.

Oslikavate i zidove, razne predmete, napuštene zgrade... Što kada ponestane 'franceka'? Imate li već neke vizije, nešto jednako originalno?

Pumpe će uvijek biti naša prva ljubav i uvijek ćemo se uz ostalo posvećivati njima. Boja nakon nekog vremena nestane, a nova ideja zauzme njeno mjesto. Pesimist bi rekao Sizifov posao, ali nama je to užitak.

Koji je do sada najveći projekt na kojem ste radili?

Najveći projekt na kojem smo radili je upravo ova Pimp my Pump putujuća izložba koju pripremamo za vikend. Ali tu sigurno nećemo stati, već imamo par ideja na vidiku.

 

 

 

Koliko otprilike vremena treba za 'pimpanje' jedne pumpe?

Ovisno o tome u kakvom je pumpa stanju i što planiramo od nje napraviti. Ponekad nam samo oslobođenje pumpe od šikare i sličnih prepreka zna oduzeti puno vremena, ali potrebno je od 3 do 6 sati.

Ako se ne varamo, troje vas je u kolektivu koji crtate. Imate li sva trojica različit stil, je li svaki po nečemu prepoznatljiv ili imate sličan umjetnički izričaj? Kada vidimo ocrtanu pumpu, je li moguće odmah raspoznati tko je autor?

Svakako imamo različite ideje i vizije, ali ne znamo razlikuje li se to toliko da se može raspoznati koji je čiji rad. Možda bi nam to netko drugi trebamo reći.

S gledišta velikih kreativaca i umjetnika, gdje je granica između vandalizma i ulične umjetnosti?

Pa razlika je zapravo, barem se nama čini, jako velika i vrlo jasna. Vandalski čin je nešto čime se nagrđuje svijet oko nas i nema nikakav smisao niti poantu, to je čista glupost i iživljavanje na zajedničkom životnom prostoru. Ulična umjetnost, s druge strane, naš svijet i zajednički prostor čini ljepšim mjestom. Radi ugođaj, oronule zidove čini primamljivima za pogled, mračnu ulicu čini pitomijom, park koji su svi izbjegavali odjednom izgleda kao mjesto na kojem želiš provoditi vrijeme... Smatramo da je to cilj ulične umjetnosti, svijet i život učiniti ljepšim. Od ulica napraviti galeriju dostupnu svima.

 

 

 

 

Na vašim misijama oslikavanja javnih površina i pumpi, je li ikad bilo nekih čudnih/neugodnih/zanimljivih zgoda? Izgleda li to kao u filmovima, bježanje od policije, skrivanje po mračnim haustorima ili mi samo imamo prebujnu maštu?

Haha... Kad smo počeli crtati i mi smo imali tu sliku u glavi, međutim, stvarnost je na našu sreću ispala puno ljepša. Naravno, nekoliko puta se dogodilo da bi neki stariji gospodin došao vikati na nas da zašto uništavamo obraslu hrđavu pumpu i nagrđujemo grad, ali takvih je primjera zaista malo. Reakcije prolaznika pa čak i policije stvarno su sjajne. Ljudi nam prilaze, druže se s nama, nude nas hranom i pićem... Sve u svemu svaka pumpa je novo druženje, nova avantura i novi ulični tulum.

Bliži se vaša izložba na Glavnom kolodvoru koju radite u suradnji s Hrvatskim željeznicama. Kako je došlo do ovakve suradnje i što nam to spremate?

Ideja o izložbi rojila se u našim glavama već neko vrijeme, ali nikako nismo mogli naći adekvatan prostor za realizaciju. Željeli smo da bude spoj tradicije i modernog, ali da prostor bude dostupan svima. Nismo željeli prepasti ljude i uvlačiti ih u mračne zgrade i podrume, ali smo silno željeni naše šarenilo podijeliti sa sugrađanima i napraviti zabavu dostupnu svima.Tako nam je na pamet palo kako je kolodvor idealno mjesto za to i javili se HŽ-u koji je pristao na suradnju. HŽ putnički prijevoz i HŽ infrastruktura ustupili su nam svoj prostor i svoje vagone na korištenje i realizacija je krenula. Sad čekamo vikend i rezultate. Jedino čemu se nadamo je dobra atmosfera i ugodno druženje.

 

Matea Martek

Foto: Facebook