LIFESTYLE

''Svijet Punčki je spontan, iskren i smiješan''

Intervju: Punčke

Punčke 
Velika dvorana zagrebačkog Doma sportova danas će, 27. studenog i sutra, 28. studenog ponovno postati epicentrom dobre zabave. Stiglo je vrijeme za još jedan Pozitivni koncert na kojem će se okupiti neki od najuspješnijih bendova iz regije. Punčke, Kawasaki 3P, PipsChips&Videoclips, Urban & 4, S.A.R.S., Dječaci i zagrebački High5 kroz dva će dana i ove godine pokazati zašto je Pozitivni koncert najomiljeniji koncert u jesensko-zimskom periodu grada Zagreba.

Od Pozitivca nas dijeli svega nekoliko sati, stoga smo na ugodni razgovor priveli Luciju, Ruby i Anju, vinkovački pop/punk rock trio koji domaćom glazbenom scenom praši posljednjih nekoliko godina. S nekoliko albuma u rukavu i jednim u pripremi, Punčke su nam ispričale sve o trenutnim projektima, vlastitom napretku, procesu stvaranja, svojim najdražim nastupima...

Uz Punčke se najčešće lijepe opisi 'indie', 'rock' i 'alternativa', uspoređuju vas s mnogim sjajnim bendovima, no mi bismo ušli malo dublje u 'poeziju'. Kakav je točno svijet Punčki?

Spontan, iskren i smiješan. Volimo se zezati, piti kavu, otkazivati probe, putovati, svirati, piti rum-colu, red bull, jesti fino i puno, spavati u lijepim hotelima, biti puno na internetu, ići na koncerte, slušati Kanye Westa i Slipknot, filozofirati, ići u kino, gledati dokumentarce, čitati knjige, iiiii još puno toga.
 
 
Od prvog koncerta u Vinkovcima prošlo je osam godina. U kom smislu su se Punčke promijenile od tada? Što su naučile?

Biti strpljive, ustrajne, iskrene i spontane. Dokle god čvrsto stojiš iza onog što radiš, sve će ići kako treba. Nekima brže, nekima sporije, ali je ključno ne uspoređivati se s drugima i biti uporan.

Počele ste svirati još u srednjoj školi. U kojem trenutku ste shvatile da je glazba nešto što više ne puštate i nešto što je puno više od hobija?

Dolaskom na fakultet 2011. godine se Anja pridružila bendu i time popunila dugogodišnje rupe i probleme u sastavu koji se često mijenjao. Odmah smo sve tri kliknule i shvatile da je ovo nešto što bi mogle raditi do kraja života. Izlazak prvog albuma je tu odluku samo ojačao i povećao apetit.
 
Zbog čega obožavate, a zbog čega mrzite biti glazbenice (ako nešto takvo postoji)?

Ajoj, ne postoji to. Sve što radiš ima svoje dobre i loše strane, ali mi nismo zlopamtila. Ljepših stvari je više. Imaš priliku na pozornici (i općenito javnosti) se izderati o svojim osjećajima. Možeš putovati, upoznavati ljude, mjesta, klubove... Proširuješ si vidike, učiš nove stvari, prihvaćaš kompromise, učiš se strpljenju... Puno toga obožavamo!

Želimo zaobići ono klasično pitanje o inspiraciji, ali nas zanima vaš proces stvaranja glazbe. Kako izgleda?

Lucija: Najčešće ja kod kuće napravim kostur pjesme, melodiju i tekst, koji potom zajedno razrađujemo na probama. No, posljednjih par pjesama je nastalo spontano na probi, tako da u principu nema pravila, svi mogu sve, samo je bitno da sve tri na koncu uživamo.
 
 
Inspirira li vas u stvaranju više tuga ili sreća?

Lucija: Negativne emocije i stanja su dugotrajnija, snažnija i kada im se potpuno predam, imam najviše inspiracije. Ali kada pišem o nečemu zbog čega ne spavam danima, zbog čega ne vjerujem u sebe ili plačem, puno mi je lakše. To je moj ispušni ventil. Iako su naše pjesme možda za nečiji ukus premračne, ja ih uopće ne gledam kao takve. Svaki put kad ih odsviram na koncertu mi bude lakše jer znam da je to iza mene i da sam jača od toga. I to je za mene sreća.

Da morate odabrati jedan bend ili izvođača kojeg ćete slušati do kraja života, tko bi to bio?

Lucija: Mogu samo u svoje ime pisati jer smo sve tri odrasle na potpuno različitim bendovima. Za mene je to Pink Floyd.
  
Kako su podijeljene uloge u bendu? Pritom ne mislimo na one glazbene već ljudske - tko je glavni zabavljač, tko glas razuma, tko je dežurni ljenjivac...
 
Lucija: Anja je glas razuma, Ruby dežurni ljenjivac, a ja šefica. Šalim se naravno, sve tri imamo faze šefovanja, lijenosti, razuma, slabosti, živčanosti i još koječega.

Ne želimo praviti razliku između muških i ženskih bendova, no zanima nas postoje li određene prednosti jednih spram drugih, posebno kad je riječ o odnosima unutar benda?

Nema razlika, pa tako ni prednosti odnosno mana. Bend smo kao i svaki drugi. Jedino što možda neki bend čini boljim odnosno gorim od drugog jest količina uloženog truda, volje, strpljenja i vjere u sebe. Ali tako je sa svim u životu što radiš.
 
puncke 
Koje svoje pjesme obožavate izvoditi na koncertima?

Nove pjesme su uvijek najzanimljivije za svirati, tako da su tu sad Ocean, Tako je bolje, Olovo, Protiv nas... Ali uživamo u cijeloj setlisti, uvijek sviramo ono što nam se svira. Ako nam je nešto dosadilo, izbacimo.

Koji vam je najdraži nastup u karijeri?

Otvaranje za Queens of the Stoneage na Križankama u Ljubljani prošle godine. Divan venue, divna publika i definitivno najljepše iskustvo ikad.

Znamo da ćemo vas slušati na Pozitivcu, a znamo i to da spremate novi album. Postoji li još nešto čime ste trenutno zaokupljene?

Sve što trenutno radimo se tiče novog albuma. Uključile smo veliki broj prijatelja i poznanika u cijeli koncept novog albuma i svakodnevno brainstormamo, izmišljamo neke nove stvari, mijenjamo staro, ubacujemo novo. Upravo smo završile snimanje spota za posljednji singl koji će ujedno najaviti točan datum izlaska albuma, naziv, turneje i ostale ideje na kojima radimo.
 
 
Što možemo očekivati od novog albuma?

Lucija: Meni je to teško reći jer ne znam točan odgovor. Na albumu radimo intenzivno godinu dana, a u njemu je zgurana hrpetina događaja, emocija, promjena, eksperimenata, suradnji... Ljudi koji su poslušali materijal kažu da je mračan. Ja volim mračno pa to smatram komplimentom, ali najbolje je ništa očekivati i onda se ugodno iznenaditi. Nama se sviđa. Valjda će se svidjeti i drugima.

Gdje se vide Punčke za godinu, dvije, tri...?
U Japanu!
 
 
Matea Martek
Foto: Mare Milin, Sanjin Kaštelan
Objavljeno: 27.11.2015. u 10:15

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p