LIFESTYLE

„Turbofolk je kao gripa...“

Donosimo intervju s Mirelom Priselac, poznatijom kao Remi, pjevačicom grupe Elemental.

F-HR: U ponedjeljak imate humanitarni koncert protiv mobbinga, a ovo vam nije prvi humanitarni angažman. Kako je uopće došlo do suradnje i odluke da nastupate?

Remi: Odluka je bila vrlo jednostavna. Zvali su nas organizatori i odazvali smo se. Na posljednjem albumu napisali smo pjesmu Dobar dan koja izravno govori o problemu mobbinga, pretpostavljam da je to organizatoru bio poticaj da nas pozove. Veselim se što ćemo sudjelovati u tome, osim što je povod plemenit, svirat ćemo s TBFom, Delyricumom i Sinestetom, sjajnim bendovima!

F-HR: Tko je najveći mobber u bendu, perfekcionist i picajzla, a tko je najležerniji ;)

Remi: Perfekcionist bi bio Shot i ima moju potpunu podršku, hehe. Najležerniji su Erol i Zane, gitarist i klavijaturist. Uz njih je super u stresnoj situaciji, jer su prirodni relaksanti. John, bubnjar, je najotkačeniji, čovjek bi trebao svoj rječnik napisati. Koni, basist, je osoba na koju možeš u potpunosti računati i uvijek nosi kabl viška. Nataša je staložena, prekrasna osoba. Mobbera nema, svi se trudimo biti maksimalno iskreni, a da pritom nikoga ne povrijedimo. Barem ne previše. Zanimljiva je međuljudska dinamika u Elementalu. Na trenutke titra na rubu kaosa, ali onda iz toga izađe neki sklad.

F-HR: Snimili ste novi spot, koji je bio prilično zahtjevan u realizacijskom smislu. Čija je bila ideja, vaša ili ekipe iz Pilot Studija? Koliko se uopće isplati snimati spotove u Hrvatskoj?

Remi: Nanjušili smo da ekipa iz Pilot Studija ne preza pred izazovima, pa smo ih odlučili angažirati. Ideja za spot u stop animaciji je u potpunosti njihova! Djelomično su pratili tekst pjesme, ali su unijeli puno vlastite maštovitosti u cijelu priču. Zato smatram da smo se super nadopunili! Daj Bože još takvih spotova! U Hrvatskoj se ne isplati snimati spotove, ali je svejedno gušt. Ne isplati se toliko jer ne postoji previše glazbenih emisija u kojima bi se ti spotovi mogli emitirati, ali zato imamo internet!

F-HR: Jedan ste od rijetkih bendova sa socijalno angažiranim tekstovima, koji su samim time „teže probavljivi". Koje ciljeve želite postići svojom glazbom? Što vas motivira kao „urbani" (mrzim taj izraz) bend u državi gdje turbofolk sve više uzima maha?

Remi: Mislim da se svaki bend koji napravi socijalno angažiranu pjesmu nada da će upravo ta pjesma pomaknuti mali kotačić unutar velikog društvenog stroja. Lagala bih kad bih rekla da se ne nadam da su naše socijalno angažirane pjesme barem nagnale ljude da promisle. Istina, to nisu lako probavljivi tekstovi, ali onda opet... Mislim da ljudi koji nas slušaju i ne očekuju lako probavljive tekstove. A turbofolk? Turbofolk je gripa. Ako si cijepljen, siguran si. Ako nisi, postoji šansa da ćeš je dobiti prilikom kontakta sa zaraženim osobama. Na sreću, puno tekućine i limuna može riješiti problem.

 

F-HR: Možete li živjeti od svoje glazbe? Ili bar platiti račune?

Remi: Možda bi se i moglo. Nisam pokušala živjeti samo od glazbe. Bavim se prijevodima koji mi plaćaju račune.



F-HR: Često nastupate u susjednim zemljama. Postoji li jezična barijera između vas i publike? Kakva su publika Slovenci, kakva Bosanci, a kakva Hrvati?


Remi: Jezična barijera u susjednim zemljama nije toliko jako izražena (pritom mislim na Sloveniju i Makedoniju), čini mi se da ljudi znaju barem naše refrene - prema onome što sam doživjela na koncertima. Slovenci su jako pristojni, Bosanci su otkačeni i spontani, a Hrvati... Ovisi od grada do grada. Kninjani znaju svaki brejk na pjesmi i tekstove od A do Ž, Dubrovčani vole držati jednu ruku u džepu i pjevati refrene, Splićani poslije koncerta ispituju što smo imali na sebi, Zagrepčani su melting pot i vole popiti, Varaždinci te nakon pet minuta procijene i onda se raspojasaju, Riječani se kuže u ono što se svira i pitaju te poslije koji je ono model gitare, Osječani su glasni i raspjevani, vole se grliti na koncertima, Zadrani pjevaju refrene u nekoliko harmonija, Brođani se vole slikati nakon koncerta i srdačni su, Puležani su većinom rockeri koji potajno vole Elemental...


F-HR: Da li bi radije da ste počeli repati na engleskom i ganjali inozemnu karijeru?

 Remi: Ne bih voljela repati na stranom jeziku, materinji jezik mi ipak ostavlja najviše mogućnosti da se izrazim. U njemu sam kao riba u vodi. Nisam nikad razmišljala o inozemnoj karijeri, ali sam razmišljala kako bi živjeli da se bavimo rapom u Njemačkoj ili Francuskoj i bi li i onda morali imati "day job"?

 

F-HR: Žicaju li klinci autograme? Imate li kakve privilegije od toga što ste zvijezde?

Žicaju i to mi je drago. Možda jednog dana završe na Ebayu, hehe. Ili ipak ne, ha? Privilegija je malo, ali ima ih. Recimo, baš neki dan sam dobila pivo u bircu zato kaj se konobaru svidjela pjesma "Crveno". Inače radije sama plaćam svoje piće, ali rekao je da ga je bivša nazvala i pustila mu tu pjesmu i onda su opet prohodali, pa sam im nazdravila.

 

 F-HR: Koji su planovi za budućnost? Kada možemo očekivati novi album?

Remi: Upravo radimo na novim pjesmama, punom parom, ali bez predumišljaja. Vidjet ćemo što će ispasti. Sad je to još sve predaleko da bih mogla procijeniti.

F-HR: Planirate  li se zauvijek baviti glazbom?

Remi: Planiram li se zauvijek baviti glazbom? One stvari koje su mi zbilja bitne u životu ne planiram, samo se nadam najboljem i mislim pozitivno.

 

F-HR: Postojite već deset godina, proslavili ste rođendan u krcatom Boogaloo-u. Koliko ste se udaljili ili približili prvotnoj viziji benda koju ste imali kada ste osnivali bend 1998.?

Remi: 1998. nismo imali pojma što nam slijedi, a ni 2009. nemamo pojma što nam slijedi. Evo, barem smo ostali vjerni sebi u tom pogledu, haha. Radimo muziku, zabavljamo se, igramo se... Uživamo u tome čime se bavimo i dok je god tako bit će i Elementala.

 

(Borina Kopčić)

Objavljeno: 01.05.2009. u 10:18

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p