LIFESTYLE

"U zagrebačkoj Tvornici očekujemo višesatni rock tulum do iznemoglosti"

Intervju: Libar
Otkako su 2007. godine na hrvatsku glazbenu scenu donijeli prijeko potreban dašak svježine svojim jedinstvenim muzičkim izrazom na granici rocka i klapskog pjevanja, grupa Libar uspješno nastavlja nizati uspjehe. Iza njih su već dva studijska albuma, a novi nosač zvuka ovaj šarmantni 10-eročlani sastav promovirat će i 17. studenog u zagrebačkoj Tvornici, za koju čvrsto vjerujemo kako će biti dupkom puna i svojoj publici pružiti nemjerljivi glazbeni užitak. Tajnu njihove posebnosti otkrivamo vam u intervjuu koji je Libar dao za Fashion.hr Style Community.

 

Krajem 2007. godine započeli ste eksperimentirati s klapskim pjevanjem i obrađivanjem pjesama na klapski način, pod uvjetom da oni s Dalmacijom nemaju veze. Kako to da ste se željeli distancirati od podneblja u kojem ste i odrasli?

Zanimljivo je da smo kao pjevači svi puno prije klapa slušali rock i svirali u splitskim rock bendovima. Split je prvom polovicom devedesetih imao izrazito jaku i moćnu rock i neovisnu scenu, što se sve vremenski i stilski poklapalo sa svjetskim trendom grungea i žestoke gitarske glazbe povučene Nirvanom, Pearl Jamom, Peppersima, Faith No Moreom... Nakon pada i praktičnog raspada te scene u drugoj polovici devedesetih nekako se najviše svježine i kvalitete koncentriralo na tadašnjoj klapskoj sceni oko omiškog Festivala Dalmatinskih Klapa, koji je tada profunkcionirao kao pravi mali hrvatski Woodstock. Naravno da smo se kao glazbeni i pjevački fanatici "prikačili" na taj vlak te smo od tada odradili zasebne karijere u ponajboljim splitskim, zagrebačkim i inim klapama poput Šufita, Cambija, Tragosa, Grdelina, Puntara, Iskona...

Kad se u zadnjih pet - deset godina i na toj sceni dogodilo omasovljenje i komercijalizacija vratili smo se svojim istinskim korijenima, a to je rock glazba. Ovaj put smo zadržali modus klapskog višeglasja kojeg držimo moćnim i vječno svježim te adekvatnim kako za vlastito vokalno izražavanje, tako i za nadilaženje neizbježnih pjevačkih ograničenja, prije svega u smislu raspona i boje. U višeglasnom bloku naime "kapa malo više boje".


Kada je klapska pjesma u pitanju, od samih početaka napravili ste popriličan odmak od srodnih vam hrvatskih grupa, obrađujući pjesme bivših i sadašnjih rock bendova i izvođača, koje ste naposljetku ukalupili u svoj prvi album 'Libar Prvi'. Čijih radova ste se dotakli i kako je publika reagirala na novu vrstu zvuka?

Odmah po pojavi "Libra Prvog" i dupkom ispunjenih promotivnih svirki u Rijeci i Splitu ljeti 2008. shvatili smo kako je riječ o iznimno vrijednom i potentnom materijalu kojeg smo stvorili. Regionalna nagrada Indexi 2009. u Sarajevu potvrdila ja tu činjenicu. Iskreno, već smo u studiju shvatili da je riječ o nečemu nesvakidašnjem i nečuvenom, u trenucima kad su prve pjesme počele poprimati svoj konačni oblik. Prije svega taj "skok u svijesti" dogodio se s obradom pjesme "Here Comes The Rain Again" grupe Eurythimics.

Potom su počeli ispadati drugi zgodici od kojih smo kao i danas živuće singlove probrali Štulićevu "Men se dušo od tebe ne rastaje", "Bi mogo da mogu" Haustora ili pak "Voli me još ovu noć" grupe Denis & Denis koju smo zapravo izvadili iz naftalina i podsjetili hrvatski glazbeni eter na njezinu vrijednost. Osim toga odabir Cohenove "Hallelujah" također se poklopio sa svjetskom "reanimacijom" te iznimne pjesme, jer je njezinom pobjedničkom izvedbom iste godine na britanskom X-Factoru Alexandra Burke povukla na top liste i zaboravljenu genijalnu verziju Jeffa Buckleya. Shvatili smo tada kako razmišljamo dovoljno globalno i sinkronizirano na razini svjetskih zbivanja. Sve su to događaji i činjenice koji su nas ohrabrivali i na koncu doveli tu gdje smo danas.


Nakon mnogih obrada domaćih i stranih pjesama, u svoj glazbeni repertoar započeli ste uvoditi autorske skladbe, a sredinom 2012. objavljujete album koji je u potpunosti satkan od vaših pjesama. Je li to bio neki logičan slijed događaja?

Tako je, prirodno je došlo do toga. Po odrađenoj promociji Libra prvog ljudi su izlazili iz projekta, drugi su došli privučeni idejom novoga i različitog. Imali smo sreću da su ubrzo prazna mjesta popunili dvojica glavnih kreativaca danas u Libru, gitarist Vojan Koceić i drugi tenor i većinski autor Sina Jakelić. Ne treba tu zaboraviti ni pjevača Marija Alajbega ni basista Ivana Ivaniševića koji danas čine Librov autorski arsenal. Album je nastajao skoro dvije godine, od debitantskog uspjeha hit-singla "Dite" do današnjeg progresivnog i autorski, aranžerski i produkcijski opsežnog uratka.


S izlaskom albuma "Libar", odbacili ste prefiks klape. Kako se danas definirate?

Libar je danas rock bend s deset članova - pet vokala i pet svirača koji stvara i izvodi pjesme sa zajedničkom kvalitetom harmoniziranim višeglasnim muškim vokalnim slogom, takozvanim "klapskim blokom". Najzanimljivija je činjenica kako se Libar upravo koristeći se tim "klapskim" sredstvom poslužio upravo kako bi se od klape odmakao do neprepoznatljivosti. Upravo nas to čini drugačijima u domaćim i svjetskim okvirima, kako kod autorskih stvari tako i kod jedinstvenog repertoara obrada.

                


Vaš novi album pun je raznolikih stilova, no možete li ga žanrovski opredijeliti? Što ste sve odlučili objediniti u cjelinu?

Na albumu se slobodno i nesputano krećemo brojnim glazbenim stilovima i žanrova. Aktualni singl "Kapi" u potpunosti je originalna brza i žestoka rock pjesma praktički bez žanrovskog premca u svjetskoj produkciji, možda su jedino Kings of Leon po sirovosti i energiji nekakva referenca. Aranžman za "Poljubac pod pomrčinom mjeseca" nastajao je zasigurno pod utjecajem Musea, simfo - punk benda kojeg cijeni i obožava većina u Libru. "Glasnije" podražava orkestraciju i senzibilitet filmske glazbe, "Ne mogu reći ti zbogom" karakteristična je power pop balada. "Kukalo" je izlet u standardni indie pop s primjesama plesnog popa.

"Tempus Fugit" najsloženije je i možda najozbiljnije djelo na albumu, zbog "floydovske" atmosfere i opsežne vokalne polifonije dok je "Dite" naš doprinos nekakvom suvremenom "mediteranskom rocku" koji mnoge podsjeća na još jedan od bendovskih uzora, grupu Queen. "Mantra" je prava bezobrazna splitska urbana rock zezalica, dok je još jedna naša festivalska uspješnica "Vrime radi svoje" duboki, emotivan proizvod klasičnog rock promišljanja i tekstualnog osjećaja na granici ponora. Završna "Mir morskog dna" pak zaokružuje generalni mediteranski ton albuma u tonu koji iz klasične kompozicije na momente također otklizava u indie akustična rješenja.


Danas je na glazbenoj sceni prisutan popriličan broj klapa, a često se progovara i o estradizaciji takvih tradicionalnih sastava. Po vašem mišljenju, je li to dobro, loše, nužno?

To je na neki način također logično budući je klapa uistinu rijedak, originalan i očaravajući idiom u svjetskim okvirima. Sve više mladih ljudi u Dalmaciji ali i daleko izvan nje naprosto se opredjeljuje za klapu kao način života uz neizbježan sustav vrijednosti koji ona nosi sobom. To je izvanredna činjenica i možemo je zahvaliti velikanima i vizionarima kakav je bio nedavno preminuli Ljubo Stipišić Delmata. Komercijalizacija pak, kroz novokomponirani dalmatinski melos, mračna je strana fenomena i treba je oštro razgraničiti od originalnog idioma kojeg dan danas njeguje omiški Festival i brojne smotre u Hrvatskoj i svijetu.


Nakon četiri potpuno rasprodane svirke u zagrebačkom Saxu, Tvornica Kulture ugostit će vas 17. studenog ove godine. Što pripremate zagrebačkoj publici?

U Tvornici nudimo i očekujemo isto ono što je rasprodalo naše svirke u Saxu, a to je višesatni rock tulum do iznemoglosti, sa prepoznatljivim Librovim singlovima iz svih faza našeg rada, ovaj put obogaćen promotivnom izvedbom našeg autorskog albuma u cjelini. Za svoje svirke uvijek se trudimo pripremiti pokoji novi cover u Librovom višeglasnom ruhu, a ovaj put pripremamo i ekskluzivu, gosta iznenađenja ili čak više njih koji će nam se pridružiti u veselici.

 

              


Hana Bartolović
Photo: Menart

Objavljeno: 02.11.2012. u 10:33
Tagovi: intervju, Libar

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p