LIFESTYLE

Upoznajte glas koji obožavamo

Intervju: Lovely Quinces

Lovely Quinces ime je koje se u zadnjih pola godine često čuje. Iza njega djeluje mlada Dunja Ercegović, kantautorica porijeklom iz Splita, koju mnogi prozivaju velikom nadom hrvatskog indie folka. Odličnim nastupima i live izvedbama Dunja je osvojila mnoga srca, a kao šlag na torti satkanoj dosadašnjim radom, stigao je i poziv na prestižni 'South By South West Festival' u Texasu, najvažniju glazbenu konferenciju i showcase festival na svijetu. K tome, Dunjin album 'No Room For Us' domaći kritičari proglasili su najboljim izdanjem 2013. godine.  

 

U zadnje vrijeme se puno piše o 'Lovely Quinces'. Jesi li očekivala ovako dobar početak ili te on iznenadio?

Nisam ništa očekivala, pogotovo ne ovakav 'hype'. Kada sam odlučila staviti demo 'Wrong House' na You Tube, to sam učinila čisto radi sebe. Htjela sam imati osjećaj da nešto radim s glazbom, a ne pustiti da godine učine svoje i odvoje me od glazbe. Sve ovo što se sada dešava je poprilično nevjerojatno, ali nekako sam odvojena od toga tj. još mi nije došlo do glave.

Kako si se odlučila baciti u kantautorske vode i vidiš li se dugoročno u glazbi?

Na glavu... Ma da, na bombu je isto dobar izbor, ali manje graciozan. Ne znam zašto neki ljudi misle da se radi uopće o ‘odluci'! Ne mogu jamčiti za druge, ali za mene je to bio trenutak spontanosti. Počela sam svirati gitaru u ranoj dobi i nekako prirodno s time je došlo pisanje pjesama. Da li se ja vidim ili ne dugoročno u glazbi ovisi najviše o tome što poduzimam u vezi toga, tako da ću pokušati ostati što duže aktivna.


Koji su tvoji glazbeni uzori i koju vrstu glazbe slušaš privatno?

Slušam raznovrsnu glazbu privatno, najmanje 'Americanu', začudo. Uz par prosvjetljenja i dobrih razgovora sam shvatila da se rijetko kada pojavi netko novi na sceni tko može sa svojom glazbom sve raznijeti. Glazba je postala sterilna, predvidljiva, ukalupljena, a time i publika... Nema više masnog i prljavog. Trenutno mi se vrte na playlisti Led Zeppelin, Muddy Waters, Funkadelic, Fleetwood Mac, Captain Beefhart & Magic Band, Kyuss... A glazbeni uzori su vječna trojka: Fiona Apple, Cat Power i PJ Harvey.

Postoji li netko s kime bi htjela surađivati, možda napraviti duet?

Voljela bih surađivati s ljudima koji dijele jednaku strast prema glazbi i s kojima se mogu razumjeti. Jako, jako, jako sam zaljubljena u vokal Domagoja Šimeka iz 'She Loves Pablo', on je jedan od najboljih muških vokala u ovoj regiji.


Gdje crpiš inspiraciju za pisanje pjesama?

Pa kao tipično žensko, crpim je iz propalih veza i bedevija koje sam upoznala na svom životnom putu. Najradije ne bih pisala pjesme o ikome, niti ih posvećivala nekome, jer neki od tih to nisu zaslužili, niti neke situacije ne bi trebale dobiti svoj 'hommage', ali to je jedino što poznajem i osjećam.

S obzirom da su vrlo uzbudljivi mjeseci iza tebe, možeš li nam izdvojiti neki nastup koji ti je posebno ostao u sjećanju? Publiku koja te apsolutno oduševila?

Teško je izdvojiti neki nastup jer su svi jako bili posebni i puno sam naučila na svakom od njih. Jako mi je bio poseban samostalni koncert u Tvornici jer taj dan sam rasprodala Mali Pogon i nisam jednostavno mogla vjerovati, što je rezultiralo sladunjavim plakanjem u backstageu... Oduševio me i zadnji koncert u Beogradu, publika je bila odlična, upoznala samo divne ljude, sve se nešto lijepo poklopilo... Bila sam jako sretna taj dan.


Imaš li neku anegdotu s koncerata koju bi htjela podijeliti?

Imam jednu jedinu anegdotu i nadam se da je zadnja takve vrste. Uopće ne zaslužujem titulu glazbenika jer ne znam promijeniti ni žice na gitari... SRAM... Jednostavno nisam imala potrebe naučiti to. Čekala sam dan kada će mi se to obiti o glavu i, naravno, moralo se desiti na koncertu u Rijeci. Začudo, gitara je preživjela tonsku probu i prve dvije pjesme, ali na trećoj pjesmi je pukla žica... Mislila sam da je to ok, jer to je punk... Uskoro mi pukne i druga žica... Pa treća. Mislim da su se ljudi divili mojoj upornosti da odsviram koncert samo na tri žice, ali srećom, netko je donio gitaru pa sam uspjela nekako i završiti koncert. Mislite da sam naučila nakon toga mijenjati žice? Naravno da nisam.

Je li ti teško prenijeti emociju kada si na pozornici ili dolazi potpuno prirodno, sa samom glazbom?

Mislim da dolazi s glazbom, a i nekako se podsjetim što sam tada osjećala kada sam napisala pjesmu, pa eto sve to rezultira time da želim režati i kidati glave... Jedan od jako bitnih elemenata pri nastupu je iskrenost, zapravo, najbitnije mi je da se ona osjeti. Čak me toliko ne zanima tehnička izvodivost i da sve ispadne savršeno.

S obzirom da moramo malo popričati i o neizbježnoj ženskoj temi, paziš li na odjevni stil kada si na pozornici ili se ne opterećuješ time? 

Nažalost, zakonom mi je zabranjeno da se pojavim gola, jer bih inače to napravila. Jedini razlog zašto se misli da bi se itko trebao opterećivati time jest taj što dobar dio publike pati za estetikom. Da se mene pita imala bih jedan te isti outfit... Kao Batman.


Za kraj, želimo čuti što nam spremaš u budućnosti. Imaš li nekih novih ideja i planova?

Pa za sada imam tu potvrdu da sam primljena na SXSW festival, najveći 'showcase' festival u Americi (Austin, Texas). Možda nakon toga slijedi par koncerata u regiji, možda snimanje nekog novog singla, ali vidjet ćemo sve u procesu.

 

 

 

Matea Martek

photos: Lovely Quinces

 

Objavljeno: 22.01.2014. u 11:06

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p