TINA LONČAR

Veliki povratak gramofonske ploče

Šetnja zagrebačkim vinyl shopovima
bon ton 
Ono što je za knjiške moljce lutanje beskrajno dugim alejama knjižnica u potrazi za pravim naslovom ili pak za pasioniranog ljubitelja analogne fotografije razvijanje filma u tamnoj komori, to je za pravog audiofila strpljivo traganje za vinylom koji će se zavrtjeti pod gramofonskom iglom i kolekcionarski pohraniti s ostalima poput vrijedne memorabilije.
 
Topao i mekan zvuk vinilne ploče nikada nije posve otišao u prašnjavu ropotarnicu zaborava. Niti sredinom osamdesetih kada ga je pokušao nadomjestiti digitalni pandan u obliku CD-a ili pak nešto kasnije, kada je na tapetu došla mp3-ica i halapljivo, često ilegalno, skidanje muzike s internetskih bespuća. Virtualni, bezdušni sljedovi nula i jedinica nikada ustvari nisu uspjeli nadmašiti superiornost zvuka vinilne ploče u ušima pravih ljubitelja muzike. Ostatak, većinske, populacije kojoj je jedino bitno da nešto svira u ušima dok pospano gledaju na ulicu kroz zamagljene prozore tramvaja, široka dostupnost glazbe u mp3 formatu stigla je kao naručena. „Čuj, mislim da su naši slušni organi evolucijski degradirali“ govori mi Saša iz Record Store-a, a ja potvrdno kimam glavom. Naše uši više ne osjete nijanse, prilagodili smo se. De-evoluirali. Današnja masovna kultura koja cijeni kvantitetu prije kvalitete i u kojoj je baš sve fast, od mode, preko hrane pa sve do muzike, dovela je do toga da želimo imati sve sada i odmah, jeftino i ekspresno. Kupujemo, bacamo i zaboravljamo. Halapljivo skidamo tone albuma i preslušavamo ih površno, najčešće izolirajući iz konteksta samo one najdraže svari i pohranjujući ih na svoje mobitele da nam prave društvo dok se dosađujemo nekamo putujući. Nemamo strpljenja niti imamo vremena.
 
bon ton
  
A vinili zahtijevaju baš to, tvoje strpljenje, vrijeme koje misliš da nemaš i pozornost koju je tako teško zadržati. I zato će audiofili reći kako dobar zvuk koji se širi s gramofonske ploče baš nikada nije izišao iz mode. I ne samo radi tih tankih kvalitativnih nijansi koje virtualni glazbeni mediji nemaju, već i stoga što u paketu s gramofonskim pločama dolazi i ritual u kojem te muzika aktivira, posve zaokuplja tvoju pažnju, mnogo više od nekog pozadinskog soundtracka koji ulazi u uši nesvjesno. Zbog preslušavanja čitavog glazbenog djela, a ne samo tek ponekih izoliranih komadića i zato što muzika time postaje nekako opipljivom i stvarnom. Vinyli su poput nekih malih riznica nostalgičnih sjećanja. Pamtiš kada si je i gdje kupio, tko ti je ploču poklonio, u kojem si je periodu života najviše slušao. Današnji klinci misle kako su gramofonske ploče plastični podlošci za čaše ili pak neki zaboravljeni artefakti koje je pregazila moderna tehnologija. No, možda sam u krivu. Nadam se da jesam. Gramofonska ploča za koju se dugo vjerovalo da je na rubu izumiranja, doživjela je svojevrsnu renesansu. Šetnja zagrebačkim vinyl shopovima, onima koji su otvorili svoja vrata u posljednjih godinu dana, uvjerila me kako isti nisu samo hramovi prosjedih nostalgičara koji se sa sjetom prisjećaju nekih davno zaboravljenih vremena već imaju neku posve novu, mlađu, ma svakojaku publiku.
 
Record Store
Tkalčićeva 34
 
record store 
Na samoj žili kucavici grada, u Tkalči kojom dnevno prolaze rijeke ljudi, smjestio se malen i neopisivo šarmantan Record Store. „Mjesto gdje vrijeme sporije teče“ ostvarenje je dugogodišnjeg sna Saše Dizdara, pasioniranog ljubitelja zvuka koji zapucketa ispod gramofonske igle. Topao zvuk odzvanja prostorijom dok razgovaramo uz šalicu kave. I zbilja vam se, odjednom, nikamo ne žuri. Saša priča o tome kako je Record Store ispunjenje davne želje i dok zaključuje kako je za otvorenje odabrao baš pravi čas, u vremenu kad vinili proživljavaju svoje novo rođenje, ne možete ne zamijetiti kolika se doza entuzijazma i ljubavi skriva između redaka ove muzičke priče.
 
record store
  
Čitava paleta vinila, od onih novih preko očuvanih second-hand verzija, ispunjava prostor zajedno s velikim brojem posve modernih i retro gramofona, police pune biografije muzičara, a zidove krase ploče s kazaljkama pretvorene u satove. Svi vole vinile, ne samo oni prekaljeni audiofili koji mahnito otkupljuju desetke ploča, nostalgično se prisjećajući njihovih zlatnih vremena, već i oni mlađi, rođenih nakon ere u kojoj su gramofonske ploče vladale muzikom. „Jednom mi je u dućan došao dečko koji je pažljivo pregledavao naslove da bi tek nakon deset minuta zaključio kako se radi o pločama,“ priča mi Saša zadovoljno te sa smiješkom nastavlja: „danas mali dolazi svako malo, uzme pokoji vinil, a kupio je i gramofon“. Nema pravila o tome tko će se sve „zakačiti“.A takvih je svakim danom sve više.
 
record store 
record store 
record store  
Bon ton
Dežmanova 5
 
bon ton 
Poput nekog dnevnog boravka iza stakala izloga, u Dežmanovoj, ulici koja diše nekim posebnim starozagrebačkim šarmom, smjestio s e Bon ton. Concept store u kojem „bon-ovski“ vlada modni segment, a „ton-ovski“ onaj muzički. Upravo taj potonji i čini okosnicu projekta koji su tek nedavno pokrenula dva strastvena zaljubljenika u muziku, Josip Hubzin i Ingo Enco Kern. Nakon trodnevnog otvorenja, Bon ton je vrlo brzo zabilježen na listu omiljenih zagrebačkih lokacija, a sigurno će tamo i dugo ostati. Za sve ljubitelje Freilaufa, klupskog programa koji nas nebrojeno puta rasplesao do jutra na dance floor-u zagrebačkog Mastersa, otvorenje vinyl shop-a uslijedilo je kao posve logičan potez. „Vidi, kao što imaš centralno grijanje i kamine, tako imaš i digitalnu muziku i vinile“, priča mi Josip smijući se dok mu govorim kako ću ovu izjavu morati citirati.
 
Svojim pomalo industrijski dizajniranim interijerom i neobjašnjivo pozitivnom vibrom, u Bon ton je nemoguće ne zaljubiti se na prvi pogled. I dok u pozadini svira muzika koja mekano i toplo odzvanja zidovima, u Bon tonu možeš izgubiti sate i sate pregledavajući covere albuma, prelistavajući fashion magazine ili pak, uz kavicu iz obližnjeg Velveta, čavrljajući s dragim ljudima s kojima dijeliš barem jednu zajedničku, neiscrpnu temu.
 
bon ton 
bon ton 
bon ton  
bon ton 
bon ton 
Pitch Vinyl Shop
Prilaz Đure Deželića 40
 
Pitch  
Vjerojatno im je to utkano u dušu, no vinyl shop-ovi su očigledno stvoreni kako bi u njima boravio satima, ležerno sjedeći u naslonjaču u polu-ležećem položaju, prevrćući sve aktualne i one, već nekoliko puta, prijeđene teme. I, jasno, slušajući pregršt zvukova samo dobre, vješto probrane muzike. Pitch Vinyl Shop, koji je zagrebački DJ Mario Novak otvorio prije nešto više od godine dana, kao stvoren je za takve višesatne seanse.
 
U malenom, ali dražesnom prostoru u Deželićevoj, posebno su zanimljiva ona popodneva kada poneki od domaćih, a ponekad i stranih DJ-a na gostovanjima, zavrti svoj set, pa se skupi dobro poznata ekipa i u potpunosti izgubiš osjećaj da se ustvari i dalje nalaziš u trgovini. Budući da se na zidovima ovog vinyl shopa nalaze gotovo samo ploče elektronske glazbe, uvijek srećeš poznata lica, ista ona koja vidiš rasplesana na podijima klubova. Već opasno prirastao srcu, Pitch je odlično mjesto za uvod u bilo koji večernji izlazak. I mjesto gdje ćeš baš uvijek pronaći nešto što će se godinama vrtjeti na tvom gramofonu. 
 
Pitch 
pitch 
Pitch 
Pitch 
Pitch
 
photos & tekst: Tina Lončar
Objavljeno: 24.12.2014. u 14:04
Tagovi: Zagreb, Tina Lončar

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p