LIFESTYLE

"Za kreativno stvaranje treba imati vremena"

Intervju: Kawasaki 3p

Očajničko zazivanje ženskog imena i nastup u kućnim ogrtačima na Dori obilježio je njihov početak šire popularnosti. Nitko se ne sjeća tko je te godine pobijedio na toj glazbeno-zabavnoj manifestaciji (inače, bila je to Klaudia Beni s pjesmom „Više nisam tvoja"), ali simpatični Kawasaki 3p su svi zapamtili! Od Dore do nominacije za Porina čekao ih je dug put, ali Tomfa, Demirel, Viduka, Babke, Mario, Shtef, Pavlica i Stipe nisu posustali i Porin su uistinu i dobili. Nagrade su publici manje bitne, važnije su live svirke o kojima se priča tjednima kasnije, poput nedavno održanog u Mochvari. O kocertima, Dori i što bi bilo da su uistinu nastupili na Eurosongu progovorio je Toni, poznatiji kao Babke.

  

Vaš album Idu Bugari skinuo je s trona Mišu Kovača i Thompsona. Jeste li ponosni?

Jesmo, ali trajalo je kratko. Tek nekoliko tjedana ili koji mjesec. Nakon toga sve se vratilo na staro, Mišo, Thompson, Magazin... Ipak, rodila se nada da u Hrvatskoj postoji i drugačiji glazbeni ukus tržišta. Kao kad Luke Skywalker shvati da je Jedi, al se još ne može boriti protiv Darth Wadera.    

Smatrate li se sada velikim zvijezdama? Uvijek ste rasprodani i imate vjerojatno najbolji album godine.

Ne doživljavamo se velikim zvijezdama, nitko nas ne zaustavlja na ulici, ne traže autograme, nitko se ne želi slikati s nama! Šmrc! Šalim se, takva nam situacija paše. Ne znam tko bi volio da ga netko stalno vuče za rukav. Ljudi jednostavno slušaju K3P, dolaze na koncerte, uvijek je puno, dobra zabava, glazba, show! Mislim da ljudi koji vole Kawasaki ne „puše" te fore sa zvijezdama i zvjezdicama. Mi smo na sceni već 15 godina i većina naših slušatelja prati nas već duže vrijeme, bez obzira ne trenutni uspjeh. Za njih smo Kawasaki 3P, likovi koje znaju i vole od ranije, a ne neke instant zvijezde.

             

Zašto smo čekali šest godina na novi album?

Zato što kod nas nema pritiska od izdavanja, sviranja, uspjeha. Nitko nam ne nameće ritam rada. Album smo radili kada je bilo inspiracije, kada smo bili svi na okupu i bili dobre volje. Mislim da se dobar album ne može napraviti u grču ili u vremenskom škripcu. Za kreativno stvaranje treba imati slobodnog vremena, promišljati, spavati, svirati, popiti koju. Zato nam je šest godina bilo taman! Možda treći album bude nešto ranije. Šalimo se da smo prvi album snimili nakon 12 godina sviranja, drugi šest godina nakon prvog, a treći ćemo valjda za tri godine. Imamo već nekoliko novih ideja na kojima radimo na probama. Nama se sviđaju.  

Diraju li vas kritike?

Vjerojatno da, no do sada su na sreću uglavnom bile pozitivne. Tako da smo time zadovoljni. Inače, pošto je glazbena novinarska scena kod nas relativno mala, već unaprijed možete pretpostaviti tko kako razmišlja o glazbi i što bi mogao napisati. Tako da su iznenađenja rijetka. Moram priznati da niti ne stignemo pročitati sve što se piše i da nam to nije jako bitna stvar.  

                

Široj javnosti ste postali poznati nastupom na Dori. Biste li to opet napravili? Zašto ste se uopće prvi put prijavili na Doru?

Da, tada nas je vidjela svaka domaćica i baka. I to nam je bilo dosta, jednom i više nikad. Svi nas o tome pitaju i već smo puno puta o tome davali izjave. Reći ću samo da je ta manifestacija čudan događaj prepun vrlo čudnih likovima s vrlo čudnim ambicijama. Tamo mi ne spadamo niti glazbeno niti mentalno. Ideja ja prijavu je bila od strane izdavača, a mi smo je prihvatili jer smo vjerovali da se nešto može promijeniti na bolje u glavama ljudi koji to stvaraju i onih koji to gledaju. Vjerovali smo da glazba koju šaljemo na Eurosong ne mora biti dosadna „zabavna glazba" tipa Tutico, već nešto drugačije, zanimljivije, bolje. Sada, gledajući unatrag mislim da nam je to djelomično i uspjelo jer se od tada, iz godine u godinu, povećava broj „normalnih" izvođača i bendova koji tamo nastupaju.  

A što bi bilo da ste pobijedili i otišli na Eurosong?

To nikada nećemo saznati... Možda na sreću, našu i vašu!

Mijenjali ste postavu, mnogi od vas su prije svirali u nekim drugim bendovima... Znači li to da na hrvatskoj rock sceni uglavnom cirkuliraju isti ljudi?

Da, mnogi su od nas svirali u drugim bendovima, a i danas sviraju. Ne bih rekao da na rock sceni cirkuliraju uvijek isti ljudi, ali da je relativno mala - je. Nadam se da će se ubrzo proširiti s mladim bendovima i glazbenicima, jer čini mi se da je zadnjih desetak godina bila prilična stagnacija.

 

Jesu li vam draži festivali ili solo koncerti?

Ovisi! Na solo koncertu je publika došla samo zbog tebe, zna pjesme, voli bend - to su fanovi. Na festivalima ima obično više ljudi, ali nisu svi toliko usmjereni na bend i pjesme jer su možda tamo primarno zbog nekog drugog. S druge strane, tehnički uvjeti su na velikim festivalima obično odlični, pa to može biti gušt. Mi volimo i jedno i drugo. Od nastupa u Baraci u Kutini do nastupa na Exit festivalu u Novom Sadu.  

Koju pjesmu najviše volite svirati?

Ne znam za sve članove benda, ali Tomfa najviše voli Ni da ni ne, jer tada ne pjeva i može malo odmoriti i otići sa stagea. Šalim se, svaka je pjesma zabavna na svoj način. To je kao kad pitate majku koje dijete najviše voli.

Kako izgledaju vaše probe? Je li vaš život sex, drugs and rock'n'roll?

Probe su uglavnom radne kada se pripremamo za nastupe, a opuštenije kada radimo nove stvari. Pokoja pivica, i pljugica su uvijek tu. Što se tiče seksa, droge i rokenrola to ti je redom: redovito, rekreativno, konstantno.

 

Borina Kopčić

photo s live nastupa: Igor Šeler

Objavljeno: 04.06.2010. u 00:01

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p