TINA LONČAR

Zadnje doviđenja Mariji Braut

Odlazak najveće legende hrvatske fotografije
Marija Braut
 
Nakon desetljeća traganja zagrebačkim ulicama, za uvijek novim trenucima i prizorima vrijednima da ih se upiše u vječnost, jedna od najvećih legendi hrvatske fotografije, Marija Braut, posljednji je puta, u 86. godini, mahnula svom voljenom gradu. Nesigurnog koraka, posljednje je dane svog života provela u skučenom sobičku bolnice žaleći za ulicama po kojima više ne može šetati. "Ništa se ne događa u ovoj dosadnoj sobi," govorila je tužno napominjući kako jedino što može jest sjediti uz prozor i pušiti cigaretu. Pušiti u bolničkoj sobi? "Da. Oduvijek sam voljela kršiti pravila," odgovorila je.
 
Obožavala je Zagreb ali i Zagreb je volio nju. Staložena ženica u tamnoj odjeći sa sijedom kosom uredno smotanom u punđu, često je sjedila u kultnim zagrebačkim kafićima, uvijek u društvu koje je obožavalo njezinu zaraznu karizmu i neobjašnjivu privlačnost. "E, to ti je Marija Braut," čulo bi se šaputanje. Svi su je poznavali i svatko je s njome barem jednom razmijenio par riječi. Znala je govoriti kako žali što ne može trenutke bilježiti očima. "Dok pripremim fotoaparat, moment već klizne," pred kraj je spominjala, beskrajno tužno. No, mnogo je onih koji nisu pobjegli. Onih po kojima ćemo je se zauvijek sjećati. Možda i najveća hrvatska fotografkinja, majstorica crno-bijele tehnike, krojila je duh jednog vremena i otkrivala nam zagrebačke ulice poput nekog posve nepoznatog mjesta. Primjećivala je ono što drugi nisu vidjeli.
  Marija Braut  
Stara indijanska poslovica kaže kako svaka fotografija otkida komad duše, no Marijine fotografije kao da su dodavale dušu. Svi su ti silni portreti izišli iz njezinog objektiva presvučeni velom neke posebne energije, samo jedan pogled na njih dovoljan je kako bi se ucrtali u trajno sjećanje na portretiranu osobu. Jedan od takvih portreta zasigurno je onaj Toše Dapca, njezinog učitelja i velikana hrvatske fotografije. Pred njezinim su se objektivom našli mnogi, Enes Kišević, Zlatko Bourek s lutkom ili pak Miroslav Šutej kako drijema u kutu galerije. Fotografirala je Lapidarij tijekom studentskih nemira 1968., još puste ulice predgrađa u izgradnji, kazališne predstave, sva godišnja doba koja su se mijenjala u njenom gradu, raspoloženja slučajnih prolaznika... Jedna je od rijetkih koji su tijekom Domovinskog rata obilazili i bilježili razorene spomenike kulture.

"Sveprisutna, a opet diskretna, zaljubljenica u samotna mjesta, opustjele i kišom oprane ulice, kreatorica crno-bijelog svijeta i njegova gotovo taktilnog tonskog prijelaza." Riječi su to koje opisuju Mariju Braut u knjizi Fotografkinje. "Ja odlazim, fotografije ostaju..." rekla je u dokumentarcu snimljenom o životu koju ju nije mazio. Ostaju, no Zagrebu će sigurno nedostajati.
 
Marija Braut Marija Braut Marija Braut
 
Foto: Marija Braut (Nepoznati Zagreb)
Objavljeno: 02.07.2015. u 15:00

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p