LIFESTYLE

Kako je hit film Bombshell otkrio mračnu stvarnost Hrvatske?

'Moje tijelo je samo moje, a ti nisi okej!'

Film „One su bombe“ potaknuo je mnogobrojne žene iz Hrvatske, ali i susjednih država da podijele svoja neugodna iskustva u vezama, na radnom mjestu i u svakodnevnom životu. Prikazi „sivih“ zona seksualnog uznemiravanja, koje je rijetko završilo činom silovanja, uznemirujuće su do tih granica da se o promijeni mora početi pričati još danas.

Nakon nominacija na SAG, Critics' Choice i Golden Globe dodjeli nagrada, aktualni filmski hit „One su bombe“ pokupio je i nekoliko nominacija za Oscara – no prije svega, postao je katalizator za razgovor o seksualnom zlostavljanju, koje je posebice na području „Balkana“ ukorijenjeno u društvu. Naime, film prati skandal na američkoj televiziji Fox News koji se odvio 2016, kada su poznate voditeljice, između ostaloga Gretchen Carlson (Kidman) i Megyn Kelly (Theron), optužile Rogera Ailesa, CEO-a i svojevrsnog osnivača Fox Newsa kakvog znamo danas, za uzastopno seksualno uznemiravanje. Žrtve su, kako to obično biva, dobile mrvice: Ailes je svojevoljno odstupio s pozicije, dobio otpremninu od 40 milijuna dolara, nije se ispričao ili uopće potvrdio svoja djela, dok su žrtve dobila upola manje i karijera im je bila zauvijek uništena.


Charlize Theron, Nicole Kidman i Margot Robbie u filmu "Bombshell"

Film fantastično portretira ne samo sam događaj, što je potvrdila i sama Megyn Kelly na svom YouTube kanalu, već i proces zlostavljanja, radi kojega se žrtve nerijetko stavljaju u poziciju krivca, pitajući se jesu li uznemiravanje potaknule i taktizirajući kako se postaviti prema neukusnim ili direktnim, agresivnim pitanjima kako kolegu ili šefa ne bi uvrijedile i tako pobrale otkaz. Prisjetimo se da se nedavno slična situacija dogodila i u Hrvatskoj; mlada policajka je nakon cjelonoćnog seksualnog uznemiravanja prijavila svog nadređenog, nakon čega je na sudu ustvrđeno da se to dogodilo samo jednom pa da nije kriv – i morala je platiti 800 kuna sudskih troškova. O ČEMU MI PRIČAMO?



Ovo svakako nije prvi film koji se direktno naslanja na #MeToo pokret, no zašto je baš on potaknuo ovu temu? Jer je PR menadžerica brenda MAC Cosmetics, Nana Nadarević, pokrenula raspravu o njemu na svom Instagram profilu i dobila na stotine anonimnih poruka s iskustvima žena koje su prošle ili prolaze slične situacije.Svi znamo što je silovanje, ali koliko često ne razmišljamo o toj „sivoj zoni“? Nama nam je normalno da nas dečki u osnovnoj školi šlataju, da nas u klubu pipkaju pa se svađamo, a da u taksi moramo sjesti daleko od vozača – ono, za svaki slučaj. Koliko je zapravo to sve „siva zona“ koju ne bismo trebali gledati kao normalnu jer je u stvari vid seksualnog nasilja. Spontano sam povela debatu i stvarno nisam očekivala da ću dobiti toliko komentara, od djevojaka koje su dobile neumjesne komentare do grupnih silovanja – no jedina je poanta ovoga što radim zapravo pokazati ne samo ostalim ženama, već i muškarcima, da nam takve stvari ne bi trebale biti normalne i da one jednostavno nisu okej“, objasnila mi je Nana.


Instagram screenshot profila @suddenlynana

I dok s mobitelom u ruci i već treći dan neprestano iščitavam što se događa ženama oko mene naprosto ne mogu sjediti i šutjeti. Stotine istih poruka, stotine istih situacija. Neke su kao copy-pasteane, neke se čitaju s grčem u želucu, druge su naprosto potresne da vode do suza. Od tipičnih pipkanja u tramvaju i prisilnog seksa u vezi do neprihvatljivih dodira i praćenja za vrijeme noćnih izlazaka. Bilo je tu i silovanja, uznemiravanja od strane obitelji i susjeda, a djevojke su tada većinom bile šokantno maloljetne. Ti muškarci, ti odroni od ljudskoga roda, najčešće nisu niti prijavljeni, a kamoli da su pobrali bukvicu od okoline koja je zlostavljanju i svjedočila. Samo će „kod nas“ selo reći da si kurva jer su te trojica silovala istovremeno, baka će ti reći da šutiš da te rođak pipkao jer se daje kriva slika o obitelji, a kad te dečko natjera na analni seks koji ne želiš – to je normalno, jer ste u vezi i ako ga voliš naravno da ćeš mu to i dopustiti.

Možda me pogodilo jer su na površinu izašla silna sjećanja koja sam potisnula. Neka radi neugode, druga su s vremenom izblijedila, ali od prvotnog „wow, imam sreće što nisam doživjela ovakve situacije“ došlo je do nekoliko sjećanja kada su me uz uporno „ne“ pijanu htjeli iskoristiti, nekoliko iznimnih pipkanja, a jednom i udaranja u rebra u tramvaju dok sam bila u srednjoj školi, neugodnih situacijama s pijanim prijateljima kojima je bježala ruka i jednim iznimno mučnim pokušajem da dobijem posao koji mi se sviđa. E to je bio moj „bombshell“.


Instagram screenshot profila @suddenlynana

Prije nekoliko godina na partyju sam otvorenja jednog (tada poznatijeg) zagrebačkog kafića preko prijatelja upoznala i njegovog vlasnika. Bila sam, jasno, pod gasom i oduševljena jer me prijatelj doista pohvalio i zapravo mu ponudio moje PR usluge na što smo se rekli čuti i dogovoriti sastanak. U to vrijeme sam nekako bila između poslova, nisam bila super zadovoljna i htjela sam zarađivati više, a raditi na mjestu koje mi se doista svidjelo činila mi se kao briljantna ideja. Presložila sam životopis, pripremila Power Point prezentaciju i odjenula suknju, košulju i sako, što nikad nisam nosila, jer sam doista htjela ostaviti super profesionalan dojam. Sastanak je, mislila sam iz praktičnih razloga, održan upravo u kafiću... No ja u skoro sat i pol nisam niti jednom izvadila CV, pričala o idejama na poziciji ili uopće upalila Power Point prezentaciju, već su mi stizala pitanja poput „Voliš li putovati?“.

Osjećala sam se loše, ali sam pomislila „okej, možda mu se sviđam, ali i dalje mi želi dati taj posao pa ću pregrmjeti komentare za novce“. Našli smo se i drugi put, treći put. Uporno me zvao da trebamo na sastanak s izlikama da moramo proći još ovo ili ono prija zaposlenja, a nakon što bi se našli, nikada nije pričao o poslu. Jednom je i inzistirao da me odveze kući iako sam živjela, doslovce, 5 minuta pješke. Nakon skoro mjesec dana zavlačenja, počela sam se ne javljati na pozive ili govoriti kako nećemo sastančiti jer ima neumjesne komentare i da mi je dosta trošenja vremena. Zadnji put kada sam ga srela, srećom, bilo je nedugo nakon toga, u tom istom kafiću, kada sam bila s prijateljem na kavi. Toliko sam bila pod šokom, da situaciju nisam točno ni zapamtila - pozdravila sam ga, a on je inzistirao da me upozna s kolegom, te nedugo nakon me privukao k sebi, poljubio u obraz i komentirao kolegi da sam zgodna. Izašla sam iz kafića sleđena, totalno u nemogućnosti nastaviti ikakvu konverzaciju i s jakim napadajem panike. Zahvaljujući njemu sam ih i imala po prvi put u životu.


Instagram screenshot profila @suddenlynana

Najgore od svega je što mi je uopće ovo neugodno reći. Osjećam se glupa kao stup. Ne mogu vjerovati da sam ikad pomislila da je okej pregrmjeti komentare koji su mi nelagodni kako bih dobila posao koji silno želim ili da bih posao zadržala. Komentare seksualne prirodne nisam nikada dobila od nadređenih tijekom karijere, nažalost bullyinga je bilo – ali je uvijek bio prisutan taj osjećaj bespomoći jer i kada se obratiš nadređenima krenu upozorenja pred otkaz ili one „ignoriraj je/ga“. Ma do kada ćemo biti prisiljene ignorirati ono što nam čini nažao?



Koliko će još susjeda proći bez kazne za pedofiliju jer su pipkali djevojčicu od 12 godina, a roditelji su joj rekli da laže jer je on dobar čovjek? Kada će prestati biti normalno da neka seljačina dira djevojke u tramvaju i da nitko drugi njega ne konfrontira? Zašto je „ne jebe lijep, nego uporan“ i dalje sasvim opravdana izjava u glavi mnogih muškaraca, kao i ona odurna „boys will be boys“ pa pod njenom krilaticom mogu raditi BAŠ SVE? Muka mi je i odgajatelja, pedagoga, učitelja i ravnatelja koji ne brane djevojčice od šlatanja u četvrtom razredu osnovne škole, koliko i policije koja silovanu djevojku pita što je nosila! A još više i svake žene koja će se usuditi propitkivati iskrenost vlastite prijateljice ako joj kaže da joj je zajednički prijatelj nešto krivo rekao ili napravio.

U ovom smo doista same. Bez pretjerivanja, same kao psi. A dok se ne udružimo i kolektivno ne krenemo mijenjati ponašanja, uvijek ćemo biti te neurotične, nedojebane, nadrkane kuje kojima samo nije bilo okej da ih se dira bez pristanka, da im se obraća na neugodan ili omalovažavajuć način i koje su se usudile reći nekome „hej, pusti je na miru“.

"Ja sam uvijek bila ta kojoj ne možeš priči, koja ima obrambeni stav i puše i na hladno – ali i to je naporno, nije normalno da moram kada sjednem u Uber barem spomenuti kroz razgovor da imam dečka jer nikada ne mogu biti sigurna imam li posla s kakvim luđakom. U našem društvu jednostavno nema svijesti o seksualnom uznemiravanju; djevojčice odgajamo da budu dobre, a dječake da ne smiju plakati kao curice i onda ih takve puštamo u svijet koji ih do kraja odgoji u tim ulogama. Trebamo učiti sve, i djecu i roditelje, da takvo ponašanje jednostavno nije prihvatljivo i iznimno sam sretna što se lagano rađa svijest o tim problemima u društvu, što pokazuju organizacije i prosvjedi u Hrvatskoj – i sve ih podržavam“, nadodala je Nana.



Deklarirala se ti kao feministkinja ili ne, ovo prelazi u orbitu gdje ti se direktno krše osnovna ljudska prava i radi toga moraš reagirati. Moramo učiti djecu od malih nogu kako diranje bez dozvole jednostavno nije u redu, dužne smo „preodgajati“ svoje muške prijatelje koji imaju neugodne obrasce ponašanja prema djevojkama i ne daj bože, prema vlastitim curama ili ženama. I baš svaki put kada te poznanik, prijatelj ili stranac neugodno takne ili kaže nešto neprimjereno – moraš reći da nije okej, nije zajebancija, nije primjereno i da prestane, imala ti 5 ili 50 godina. Mora prestati postojati ideja da je sve dozvoljeno u ljubavi i ratu –jer nismo jebene divlje životinje.

Na kraju dana me i sram radi mojih prijašnjih iskustava gdje se nisam znala postaviti, no i sretna sam što je sada kod mene drugačije. Sretna sam što imam zaručnika koji me naučio što je sve pristanak, koji mi je osvijestio što su sve neumjesni komentari i na što moram reagirati svojom obranom. I zapravo se sve svodi samo na zdravi razum, jer znam da dobro svaka od nas razumije da ono što čuje, vidi ili osjeća NIJE normalno, ali tražimo 101 opravdanje za situaciju jer je realnost takva da će vjerojatno završiti loše po nas same. Vrijeme je da svi kažemo: To #nijeokej

Foto: Instagram screenshot, Unsplash
Objavljeno: 16.01.2020. u 11:51

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p