Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu priprema balet Modrobradi koreografa Staše Zurovca i skladatelja Marjana Nećaka, kojega će se praizvedba održati u petak, 13. studenoga u 19,30 sati. To djelo počiva na legendi o Modrobradome, a inspiraciju pronalazi u pripovijetki Modrobradi i njegovih sedam žena francuskoga nobelovca Anatolea Francea, originalnoj priči Charlesa Perraulta Modrobradi te libretu Béle Balásza za operu Béle Bartóka Dvorac Modrobradog.
Osim koreografije, Staša Zurovac potpisuje režiju, libreto i dramaturgiju. U kreaciji Zurovca i nadahnuću spomenutih djela, Modrobradi postaje pozitivnim i nesretnim likom koji nije pronašao mogućnost ostvarenja istinske ljubavi. Kao polazište razmišljanja o baletu, autor estetsku strukturu vidi u sedam svadbi i sedam sprovoda, između kojih se nižu događaji. Predstavu će izvesti solisti i ansambl Baleta Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, a sudjeluje i dramski glumac Nikša Kušelj.
Staša Zurovac, hrvatski baletni umjetnik srednje generacije, sa sebi svojstvenim senzibilitetom reinterpretirat će priču koju mnogi pamte po okrutnosti glavnoga lika, iako je zapravo riječ o nesretniku i osamljeniku željnom prave ljubavi. Naime, u svojoj pripovijetki Anatole France donosi originalnu Perraultovu priču u svojevrsnoj inverziji, propitujući njezinu objektivnost te dokazujući kako Modrobradi zapravo nije serijski ubojica, nego upravo obratno, pozitivan i nesretan lik. U tome propitivanju France se navodno oslanjao na vlastito istraživanje i pronađene povijesne činjenice. Čitava pripovijest odiše parodijsko-ironijskim tonom, odnosno, iznimnom duhovitošću, a upravo to je privuklo Zurovca u pokušaju ostvarivanja posve nove interpretacije te poznate teme. Originalna glazba suvremenoga makedonskog skladatelja Marjana Nećaka dodatno je nadahnuće za baletno djelo koje će prikazati priču o mladoj ženi očaranoj tajanstvenim strancem koji živi u svojemu zatvorenom, čudesnom i strašnom svijetu, okružen krvavim tajnama. Tematika izvornika temelji se na svojevrsnome ponavljanju, u ovome slučaju stravičnih zločina kao metafori nužnosti kako bi se nadomjestila nemogućnost glavnoga lika u ostvarivanju bliskosti i ljubavi. Govori se o preuzimanju tuđe i vlastite sudbine u svoje ruke i o tome da žrtve mogu biti ključ identifikacije devijantnoga ponašanja.
Zanimljiva Franceova inverzija prevodi se i kao ugroženost današnjega čovjeka, koji zbog pomanjkanja emocija i iskrenosti, kao i zbog površnosti, koristoljublja i lažnoga ideala blagostanja, neumorno pokušava ostvarenjem istinske ljubavi nadvladati vlastitu agoniju.
Foto: Mara Bratoš
Objavljeno: 13.11.2015. u 11:31