LIFESTYLE

Otkad su tetovaže postale novi modni dodatak?

Nekoć kontroverzne, danas sasvim uobičajene...ili?
Prije 15-ak godina kada sam se „palila“ na tetovaže nosili su ih stvarno samo upitno kvalitetni materijali za dečka. Tetovaže zapravo nikad nisu bile super popularne u Hrvatskoj i vezale su se za supkulture. Eto, čak niti unutar domaćeg hip hopa nisu bile nešto što se pretpostavljalo; tu i tamo ih je imao koji dečko, a bilo je i nekoliko djevojaka koje su nosile kakav tekst ili tribal iznad stražnjice, naravno, ako im je to mama dopustila – što je instant značilo i da imaju vrlo liberalne roditelje.

Prebacimo li se na bližu prošlost, samo šest godina unazad, tek tada počinjem viđati prve „kvalitetnije“ tetovirane ljude oko sebe, spram dotadašnjih rukava koje si mogao vidjeti tek na kojem nogometašu ili pjevaču. Iako sam se redovito žalila s prijateljicama kako nikada neću pronaći dobro istetoviranog frajera („nije bolest sve što boli“), baš sam tih godina upoznala svog zaručnika, koji je bio – bez pretjerivanja – prvi dečko s kojim sam popričala na hrvatskom jeziku (iako je i on tehnički bio stranac), a da je bio doista istetoviran. U to ne računam samo poveći Dinamov grb, kulu Lotrščak, sidro ili dosjetljive rečenice, već su mu tetovaže izvirivale posvuda. Moja želja se napokon ostvarila, danas tetovaže na njemu praktički ne vidim, povremeno me izluđuje konstantnom željom da sličicama prekrije baš svaki dio svog tijela – a vidi mene, ja i dalje prazna – i ponovno ispadam kutija.



Kad ćeš se ti tetovirati?“ redovito nasrću na mene komentarima, jer sve češće vidimo djevojke koje se tetoviraju čim prohodaju s dečkom koji voli tetovaže. One više nisu samo pripadnost grupi, ne moraju imati ni značenje i puko su ukrašavanje tijela, no jesmo li fenomenom tetoviranja u stvari uništili tetovaže njihovu posebnost? Usudila bih se reći da DA, a ja ne želim biti samo još jedna pobornica trenda – podrugljivo citirajući Kim Kardashian West koja je svojevremeno rekla kako „ne lijepiš naljepnicu na Bentley“.

Možda imamo osjećaj kako su tetovaže prvi put napokon prihvaćene u društvu, no komercijalnost tetovaža dolazila je i odlazila kroz povijest. Prva znakovlja na ljudskom tijelu pronađena su na crtežima u špiljama, a veliku popularnost imale su i tijekom 1900-ih kada je tetovažicu zmije imala čak i Churchillova majka, jer su postale hit među visokim društvom. Doduše, kako prije tako i tada, iz mode su nestale u svega pet godina, a nastavili su ih nositi samo pomorci, kriminalci i pripadnici bandi radi čega su tetovaže dobile negativnu konotaciju. Tek u 70-ima poprimaju „cool faktor“, kada postaju dio životnog stila rock n roll zvijezdi. Međutim, čak smo i početkom 2000-ih bili šokirani na prve tetovaže na, primjerice Christini Aguileri, jer ona do Xtina faze naprosto nije bila „TA djevojka“ – što god to značilo.



Mnogi tattoo artisti vjeruju kako su tetovaže postale popularne zahvaljujući televizijskom reality showu „Miami Ink“ gdje su gledatelji po prvi puta mogli ušetati u pravi tattoo studio i vidjeti kakav kreativan proces stoji iza stvaranja tetovaža – one su pravo umjetničko djelo u malome. Sve češće, klijenti vlasnika salona Amija Jamesa, bili su poznati glumci i pjevači, koji su trend i ubrzano proširili. Druga etapa popularizacije tetovaža uslijedila je s društvenim mrežama, posebice Instagramom, gdje je pronaći odgovarajući stil tetovaže postalo lako dostupno, spram prijašnjih avantura koje su zaljubljenike u tetovaže tjerale u doslovno jedini tattoo studio u gradu. No upravo je i radi društvenim mreža biznis tetovaža pomalo izgubio čar, barem se s time slažu i artisti s kojima sam popričala o temi.



U stvari nisam sigurna mislim li uopće da su tetovaže trenutno veći trend nego što su bile prije desetak ili više godina, ali su svakako više medijski eksponirane. Mislim da je kombinacija faktora: dostupnost društvenih mreža, porast mogućnosti tetovaže, što se sve može na koži izvesti, pa te fotkice bolje izgledaju, polaganog nestajanja subkultura, pa više tetovirana cura nije "prljava pankerica"... I naravno da je do izmjene generacija, dok su u devedesetima bajkeri probijali led s tribalima, u međuvremenu su postali istetovirani roditelji koji baš i nemaju što prigovoriti svojim klincima kad postanu punoljetni. Ti isti klinci su sada odrasli ljudi koji mogu, putem tih istih socijalnih mreža pratiti rad tetovirača i razmjenjivati svoja iskustva. Veća eksponiranost vodi prema normalizaciji. S moje pozicije kao tetovirača, na žalost vodi i prema uniformiranju, pa se motivi koji iskaču iz Pinterest mood boardova traže svakodnevno“, kaže Darja Blyumish iz tattoo & piercing studija „Memories“, a istu situaciju primjećuje Luka Mamula, vlasnik tattoo studija „The Guild“. Međutim, kako se kultura okreće prema „custom“ pristupu, oboje primjećuju i rastući interes za custom tetovaže, kakve su zapravo postojale oduvijek. „Iz pozicije tattoo artista, zapravo, bilo bi glupo reći da mi popularizacija tetovaža ne paše – posla ima i previše“, zaključio je Luka.



I doista, tetovirana djevojka je iz „prljave pankerice“ prešla u svojevrstan seks simbol, čemu u svijetu svjedoči velika popularnost Instagram profila djevojaka koje su istetovirane od glave do pete i poziraju u donjem rublju. Povremeno se pitam tetoviraju li se neki samo kako bi se kasnije s opravdanjem mogli skinuti za društvene mreže, jer niti je bitna veličina niti pozicija tetovaže, već isključivo seksualni allure koji daje. No ista pravila i dalje ne vrijede za Hrvatsku, a s tim komentarima se susreće i Mia Kuleš, plesačica pole dancea i vlasnica studija „Pole Heights“, koja tetovirani stil njeguje od prije desetak godina; „Meni su tetovaže kao tebi prsten ili narukvica, samo je to ukras koji biram imati do kraja života na sebi. Danas je na cesti lako vidjeti podjednak broj tetoviranih ljudi, kao i onih bez tetovaža, no negativnih komentara uvijek ima – posebice ljeti kada se osjećam kao glavna atrakcija“. Izgleda da su kod nas, na djevojkama, i dalje dopuštena samo srca, znak za beskrajnost i lastavice, jer sve ostalo vrlo brzo može izgledati „divlje“.

Međutim, zanimljivo je kako se s porastom tetovaža, javio i porast uklanjanja istih, najviše u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkih Državama, što svjedoči tome da ipak nismo svi spremni obvezati se na isti ukras zauvijek, a možda i najavljuje svojevrsno zasićenje? Tetovaža je danas uistinu postala pretpostavka, posebice sitne tetovaže koje ni ne moraju biti na vidljivom mjestu, pa je ono što ih je nekada činilo poželjnima izgubilo na važnosti. Veliki trend povratku prirodi, bilo da u modi, ljepoti ili životnom stilu, mogao bi popratiti i trend ne tetoviranja – jer kako to s trendovima obično ide, kada se zasitimo jednoga, u fokus dođe njegova sušta suprotnost.
Objavljeno: 19.10.2019. u 12:02

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p