PUTOVANJA

Bali - čudesan otok gdje se osmijeh smatra vrlinom

Drugi dio egzotične putopisne razglednice 

Bali Antonija Matković 
Ubudu je snimljen veći dio balinežanske avanture Julije Roberts u filmu Jedi, moli, voli. Knjiga je bila godinu dana na vrhu ljestvice bestselera New York Timesa i turizam je zbog toga prerastao mogućnosti gradića od 30 tisuća ljudi. Međutim, Ubud je i prije filma bio popularan zbog pitoresknih rižinih polja koja se terasasto naslanjaju jedno na drugo, zbog tipičnih plesova koje u šarenim odorama izvode teatralno našminkane djevojke i zbog nevjerojatne ponude svih vrsta masaža, holističke terapije i joge.

Balinežani su nevjerojatno mirni i susretljivi. Ta njihova lica, osmijesi i put koja još više ističe njihove bijele zube, osvajaju vas toliko da biste ih jednostavno gledali po cijele dane. Vjerojatno je za taj njihov izuzetan mir bez velikih želja zaslužna religija koju svakodnevno i s mnogo ljubavi njeguju. Hinduizam je nama tako stran, tako prekompliciran, a tako bi nam dobro došao - da malo smirimo um, vratimo se ritmu prirode i počnemo raditi na poboljšanju samih sebe.

„Nemoj stati u to“, stalno se podsjećam dok po oronulom pločniku punom rupa preskakujem zdjelice od bambusova lišća u kojima leži cvijeće, malo riže ili neka druga hrana i zapaljen mirisni štapić. Na oltar bogovima, svakog dana po nekoliko puta, sretni vjernici ostavljaju ispred svoje kuće mali darak Brahmi, Višnu i Šivi. Preslatko!
   
Bali Antonija Matković 
Bali Antonija Matković 
Bali Antonija Matković  
Bali Antonija Matković    
No ono što je tek sjajno jest plesanje. Opjevani ples izvode djevojčice do 12. godine, jer nakon toga više nisu dovoljno gipke. Ples se izvodi samo prstima i očima, jedva se pomičući. Jedna od ranovečernjih čari u Baliju je izvedba Kecak Dancea. Ovaj ples je ljubavna priča princa i princeze Rama Shinta iz epa Ramayana, uobičajeno vatreni ples krasi izvedbu na kraju priče, a jedina glazba koju je moguće čuti jest pjevanje plesača. Predivan preformance koji se mora doživjeti dok ste na Baliju. 

Zalazak sunca je u 18.30 sati. Svaki dan. Baš svaki. Cijele godine. To je prirodan ritam koji Balinežani nose u svom umu - nema promjena, nema potrebe za njima. Nema zime, nema ljeta, nema pospremanja ormara, nema zimske depresije, nema ljetnih usjeva i žege, nema proljetnog umora. Sve je uvijek isto, sve se zna.
 
bali 
Na Baliju možete popiti kavu popularnog naziva Kopi luwak, koja se dobije kada azijski cibeti, životinje slične mački, pojedu sirove i rijetke bobice kave u indonezijskim džunglama. Nakon što pojedu plodove i probave njihov mesnati dio, koštice izbacuju u izmetu. Unutarnji dio zrnaca kave ne probavlja se u potpunosti, a vjeruje se kako enzimi u želucu ovih životinja daju okus kavi, razbijajući bjelančevine koje inače jakoj kavi daju gorčinu. Posebno obučeni tragači zatim pronalaze izmet i iz njega izdvajaju zrnca, isperu ih i kratko prže kako ne bi uništili kompleksnu aromu koja se dobije kroz ovaj proces. Moj dojam na kavu je bio – ista koju mi mama skuha kad sam kod kuće. Stoga, odlučite sami…

Priroda je prostor koji se poštuje i koji čovjek ne kvari, nego nadopunjava. Balinežani žive na obroncima vulkana koji ih ponekad potpuno razori, a ostatak vremena ih daruje najplodnijom zemljom. U obronke su uklesali terase rižinih polja poput stuba kojima se bogovi mogu spustiti među njih. Svježa voda slijeva se niz terasasta polja riže u selima, kroz nasade razgranatih banana, kroz gradske šume, kao medij koji sve povezuje, sve pročišćava i neprestano osvježava. Doručak i pogled na najaktivniji vulkan - neprocjenjiv prizor – a Gunung Batur najpoznatiji je vulkan čija je erupcija napravila padine i pritom formirala u svom podnožju istoimeno jezero.

U Svetoj šumi krenuli smo pogledati agresivno gladne majmune, koji su do neke mjere čak i simpatični. Naviknuli su se na turiste, pa kad im dosadi češkanje, napadaju džepove i doslovce skaču na ljude, što nije baš ugodno, ali kad shvate da su džepovi prazni, prelaze na sljedeću žrtvu.
  Bali Antonija Matković 
Bali Antonija Matković 
Bali Antonija Matković  
Bali Antonija Matković 
Možda već znate koliko ćete ostati, ali to vam nikako neće biti dosta. Ostala sam samo sedam dana, ponestalo nam je vremena, ali kako smo udaljeni od Singapura samo dva sata, imam osjećaj da ću se vratiti i prije nego što sam mislila. Egzotika, estetika i mir tog čudesnog otoka brzo će vam se zavući pod kožu, kao hramski tamjan pod nosnice. Bali će na svojstven način milovati vaša osjetila i skrbiti nad vašim mirom. Hoćete li tad već znati u čemu je tajna njegove privlačnosti? Možda ne još, ali već ćete polako početi raspletati klupko tog ugodnog mozaika.

Balinežani su živi primjer da osmijeh utječe na psihofizičko stanje čovjeka. Što se više smješkate, to ćete biti sretniji - formula je to koja bi se vjerojatno mogla i znanstveno dokazati na Baliju. Ovdje ljudi posvećuju mnogo vremena učeći svoju djecu da se smiješe, pa i onda kad su suočeni s nevoljama i nelagodama. Čak im bruse zube tako da im osmijeh bude ljepši. Osmjehivanje je društvena vrlina. Nabaci osmijeh i kreni šparati za put na Bali!
   
Prvi dio putopisa s Balija možete pronaći ovdje
 
Antonija Matković
Foto: Privatni album
Objavljeno: 08.06.2015. u 14:27
Tagovi: putovanja, putopis

VEZANE VIJESTI

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p