Berlin - Grad Kojem Je Samo Bitno Da Živiš

Moja opsesija Berlinom počela je prije 4-5 godina dok sam još pohađala tečaj njemačkog. Na svakom okupljanju prijatelja i u našim raspravama o idućoj destinaciji putovanja, ja sam imala samo jednu riječ – Berlin. Neuspješno! Priznajem, bila sam poprilično dosadna pa im je već postalo fora mene ignorirati i obilaziti sve europske gradove osim Berlina. Ove godine, točno na svoj rođendan, na netu sam pronašla povoljne avionske karte za Berlin, shvatila da je to sudbina i odlučila da ću si put u njemačku prijestolnicu pokloniti za rođendan.

Povratne avionske karte Budimpešta-Berlin za dvoje, čuvani parking u Budimpešti, benzin i cestarina od Zagreba do Budimpešte te prethodno plaćena 4 noćenja za dvoje u odlično uređenom hostelu (u kojem smo bili na istom katu s britanskim maturalcima, ali čemu kvariti dojam!?) dijelili su me od grada koji te tjera da zaboraviš na sve iz zagrebačkog života čim spustiš kovčege na njegovo tlo.

Trebalo mi je sat vremena da se moja berlinska opsesija pretvori u najveću ljubav. Onu ljubav u kojoj sve štima i u kojoj ima i razumijevanja i strasti i dobre komunikacije, romantike i dobrog seksa i humora. Fantastična prometna povezanost, spoj bogate povijesti i moderne budućnosti, vrhunska gastronomska ponuda, neopisive berlinske znamenitosti i najveće zgrade, raskrižja, kolodvori i trgovi koje sam vidjela.

berlin

Berlinski zid i Spomenik žrtvama holokausta istovremeno su impresivni i zastrašujući. Otok muzeja, koji se smjestio na rijeci Spree i predivni Reichstag tjeraju memoriju mobitela na plač, a na Postdamer Platzu nisi siguran jesi li u Berlinu ili Hong Kongu. Turska tržnica, koja se smjestila u najcool kvartu Kreuzbergu nudi najbolje od turske kuhinje, a svakim zalogajom zaboraviš na treninge i „beach body“ koji su u Zagrebu tako bitni. Blizu je i najbolji kebab u kojem se red čeka 40 minuta, a zaslužio je još toliko čekanja koliko je dobar. Uživanje u pivama u Berlinu je vjerojatno uvjet za dobiti odlično plaćen posao i ugovor na neodređeno, a 10 000 ljudi koliko dnevno prođe Alexanderplatzom potpuno je fascinantan. Šetnja kroz Charlottenburg park pored istoimene palače u trenu te lansira na neku drugu planetu na kojoj je normalno da se usred radnog dana leži na travi pored malog jezerca i igra s vjevericom (dala sam joj ime Vjeve, ako vas zanima) dok su Branderbuška vrata kao simbol Berlina garancija odlične Instagram slike.

I sve te to oduševi i natjera da se zaljubiš u grad od 3.5 milijuna duša, ali ništa ne osvaja kao lakoća postojanja i življenja tamo.

berlin

Znate onaj osjećaj kad uđete u ZET-ov tramvaj, a na sebi imate neobičan šešir ili upečatljivu odjevnu kombinaciju pa vas gospođa s lijeva odmjerava, a dvije tinejdžerke naslonjene na prozor komentiraju šapćući i smijuljeći se? Poznat vam je i ovaj scenarij? Na cesti vidite (i čujete) djevojku koja se svađa na telefonu pa ju znatiželjno promatrate i slušate (prisluškujete) razgovor samo kako bi barem malo bili u „toku“? E sad zamislite situaciju da ste ušli u tramvaj, bosi, s pivom u ruci, fućkajući. Zvoni vam mobitel, netko s druge linije vas nervira i počinjete se svađati. Usred tramvaja. Bosi. S pivom u ruci. Više ne fućkajući, nego urlajući na telefon. I apsolutno nitko vas ne odmjerava, nitko vas ne gleda, ne smije vam se i ne komentira. To je Berlin.

Zapleši čekajući vlak, pjevaj dok stojiš u redu za kebab, sjedni na nogostup i nalakiraj nokte na nogama, jer ovo čudo od grada baš boli briga. Njemu je samo bitno da živiš.

berlin