PUTOVANJA

Digital Journal: Filipini su raj na zemlji, ali i pakao

Putopis Lidije Lešić o iskrenom doživljaju jednog od najljepših mjesta na svijetu
Kad bi proveli neko istraživanje o putovanjima i afinitetu prema otkrivanju novih mjesta, sigurni smo kako bi većina ljudi odgovorila kako bi rado svoj uobičajen posao od 9-17 zamijenili s ovim kakav danas vodi Lidija Lešić. Ona je model, dizajnerica modnih dodataka te jedna od omiljenih domaćih lica čije pustolovine rado pratimo na Instagramu. Svega nekoliko prvih redaka njenog Insta feeda otkrit će vam da Lidija obožava putovati i da joj razna egzotična mjesta nisu tek još jedna crtica na wish listi. Otkrivanje novih mjesta i dugačka putovanja dio su njenog posla, a ova posljednja avantura u koju se otisnula sa svojim mužem Kazimirom, vrijedna je svake pažnje.

Nakon prvog putopisa koji je se primarno pozabavio nevjerojatnom azijskom inačicom New Yorka, Hong Konga, Lidija Lešić nastavila je svoje putovanje prema Filipinima. Gradsku gužvu i visoke nebodere zamijenila je čarobnom džunglom, pješčanim plažama i vodopadima, no ne prije no što je otkrila da i rajsko mjesto poput ovog u nastavku, ima svoje mane.

Već lagano izgubljena u satima i danima prestala sam voditi svoj detaljan dnevnik putovanja. Dugo sam izdržala, ha? No, bilješke su tu, slike i sjećanja.



Cebu City bio je naš prvi doticaj s Filipinima i malo je reći da smo bili šokirani. Kakva je ovo zemlja, gdje smo ovo došli i zašto se ne osjećam sigurno? Radeći prve korake po nepoznatom gradu, između Kaze i mene vladala je opipljiva tišina. Šutjeli smo i promatrali djecu koja prose te na svakom uglu prodaju kojekakve bezvrijedne sitnice te odrasle koji ih vjerojatno na sve ovo tjeraju, a nas pomno gledaju promatraju. Jasno je da je u pitanju kulturološki šok, no ovo je bilo zaista neočekivano. Brze misli prekinuo mi je još brži trk djeteta za kojim je trčao i vikao odrasli stranac. U nekoliko brzih trenutaka spretno ga je uhvatio, otresao od auto i nastavio udarati nogama dok je dječak bespomoćno ležao na prljavom tlu. Moja nervoza je rasla, na kraj pameti nam nije bilo da će ovako izgledati jedan raj na zemlji. Gdje smo ovo došli, kakvi su ovo užasni ljudi i čemu ovo nehumano ponašanje?





Željeli smo otići što prije, ma odmah. Trošne i prljave kućice, ulice koje grcaju pod smećem i teškim užeglim smradom, sve je to dio „čarolije“ kojoj smo se nadali. Pitate se zašto smo uopće u Cebu? Pitali smo se i mi iznova nakon svake duge, protekle minute, a odgovor se krije u Kawasan vodopadima i Oslobu. Naime, Kazo i ja uvijek sami istražujemo nepoznata mjesta, sami planiramo putovanja i smišljamo plan i program. Trudimo se raspitati među prijateljima i poznanicima, naravno, guglamo do iznemoglosti, no o ovom čudovištu od grada nismo znali mnogo. Vjerojatno je i to bio prvi znak kako nam se ne piše dobro i na to smo donekle bili spremni, ali jedno je o nečemu čitati, a drugo kad to doživite na vlastitoj koži. Cebu je bio nužno zlo. Željeli smo vidjeti divne prirodne ljepote o kojima smo dugo slušali, a ovo mjesto ispriječilo se kao nezaobilazna stanica koju je jednostavno trebalo preživjeti.



No svemu ružnome jednom dođe kraj, pa tako i ovoj noćnoj mori. Cebu smo preživjeli, no ako možete, svakako ga zaobiđite. Uputili smo se prema Oslobu, malenom selu u kojem smo proveli dvije noći jer smo, kako smo znali i umjeli, nastojali što manje vremena provesti u Cebu Cityju. U Oslobu smo se osjećali sigurno, večerali smo s lokalnim stanovništvom i malo se družili. Ipak je u pitanju selo čiji mještani odlaze spavati čim padne mrak, a budi se s prvim zrakama Sunca i glasovima bujne prirode.





Rano ujutro, dok je još uvijek vladala noć, odlučili smo se uputiti na plažu kako bi zaplivali s kitopsinama. Čitaj, kako bi Kazo plivao s kitopsinama, a Lidija ostala u sigurnosti malenog čamca i sve to promatrala i fotografirala. Mnogi moji bližnji to već znaju, no riječ „ihtiofobija“ za mene je vrlo prepoznatljiv pojam. Naime, stravično se bojim riba i to ne samo ovih filmskih čudovišta, nego i onih malenih akvarijskih ribica koji su popularni kućni ljubimci i mnoge ova moja fobija nasmije. Ipak, velike morske nemani poput ovih s kojima je Kazo oduševljeno zaplivao, mene nisu oduševile, no on je bio sretan, a ja sretna radi njega. Prva dnevna avantura došla je kraju pa smo se uputili na doručak iako sunce još nije svanulo.


Svi moji vjerni pratitelji putem Instagram profila zajedno su sa mnom i Kazom uživali u nevjerojatno čarobnom pogledu na slapove plavih i tirkiznih boja što su se strelovito kotrlja iz nebeskih visina na površinu jezera. Kawasan Falls je mjesto u kojem istinski možete uživati u predivnoj šetnji prirodom i nestvarno lijepoj boji jezera i vodopada. Djevojčica u meni nije se mogla oteti želji da se baš poput Jane iz filma Tarzan u jezero baci viseći na debelom konopcu i koliko god isprva bilo zastrašujuće, adrenalin je učinio svoje. Istinski mir i ljepota prirode proteknu vam žilama i osjećate se slobodnima i...sretnima. Proveli smo na jezeru nekoliko sati skačući u jezero, njišući se na konopcu i jednostavno smijući se. Život je san, jedini je pravi zaključak.





Nakon dva čarobna dana koja smo proveli okruženi zadivljujućom prirodom i rajskim mirom, morali smo se vratiti u Cebo City. Želudac u čvrstom grču dovoljna je naznaka kako nam nije bilo svejedno, no proveli smo tek jednu noć u hotelu i odmah ujutro zaputili se u novi otok koji je donedavno bio zatvoren za javnost kako bi se obnovila flora i fauna. Zvuči obećavajuće, zar ne?

Foto: Privatni album, Unsplash
Objavljeno: 14.02.2019. u 15:23

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p