PUTOVANJA

Dizajnerica Marina Jerant vas vodi u Indoneziju

Kaotična zemlja širokih osmijeha i velikog kontrasta

Indonezija Marina Jerant  

Nakon samo tri aviona i 24 sata leta, uistinu sam kao Carrie u Seks i gradu trebala hamburger, veliki pomfrit i Cosmopolitan... OK, pristala bih i na običnu votku, no čekao me samo bezalkoholni kokos koji je nekako s vremenom postao slastan baš kao Cosmopolitan. Ili sam si ja tako samo voljela misliti, s obzirom na to da je Indonezija sa svojih 250 milijuna ljudi najmnogoljudnija muslimanska zemlja.

Prvo što me očaralo na Sumatri, gdje sam bila smještena, bila je indonezijska kuhinja. Imala sam priliku i kratko boraviti na Javi, drugom velikom otoku Indonezije, a razlike između ova dva otoka su brojne. Stanovnici Jave vole slatku hranu, dok je na Sumatri sve ljuto i jako puno koriste čili. Nađete li se tamo, svakako probajte Chicken Teriyaki u restoranu koji je uređen kao avion, jer mene je oduševio! Osim kokosa, lychee je voće koje obožavam, a može ga se kupiti u svakom marketu u tetrapaku. Domaće banane, koje su puno manje i slađe od onih iz Južne Amerike, mogu se na ulici kupiti na svakih 50 metara, stoga će za obožavateljima sočnih i zdravih zalogaja Indonezija biti pun pogodak.
 
Indonezija Marina Jerant 
Indonezija Marina Jerant Indonezija Marina Jerant

Java ima središnje geografsko i povijesno značenje Indonezije, a u čitavoj zemlji miješaju se hinduizam i budizam, no dominira islam koji je stigao pomorskim putevima i trgovinom. Za razliku od Sumatre koja obiluje tigrovima, Java je prepuna vulkana. Na Javi sam posjetila hinduističke hramove i njihovu Božicu Šivu u čiju su čast sagradili najljepšu građevinu koju sam do sada vidjela. Zanimljiva činjenica jest da su kamenje lijepili s jajima. Nažalost, nismo stigli posjetiti sedmo čudo svijeta, budistički hram Borobudur na Javi.

U razgovoru s ljudima otkrila sam da su stanovnici Jave opušteniji i komotniji, dok su na Sumatri energičniji. Spavaju svega pet sati dnevno, ne jedu puno mesa niti mliječne proizvode, a mojom punjenom paprikom koju sam predstavila kao hrvatsko tradicionalno jelo su se oduševili jer sam kuhala za lokalnu televiziju. Bili su siti pet sati!
 
U školama se službeno uči indonezijski i regionalni jezik, budući da su jezici u cijeloj Indoneziji potpuno drugačiji. Ljudi s Jave i Sumatre gotovo se uopće ne razumiju ako ne pričaju službenim jezikom. Nažalost, engleski se tek sada uvodi u škole tako da velika većina stanovništva ne govori engleski, što predstavlja veliku prepreku u komunikaciji. Međutim, imaju privatne internacionalne škole u kojima se sva predavanja održavaju na engleskom jeziku.
 
Indonezija Marina Jerant 
Indonezija Marina Jerant 
Indonezija Marina Jerant 
Indonezija Marina Jerant 
Indonezija Marina Jerant 
Indonezija Marina Jerant 
Indonezija Marina Jerant
Tradicionalno prijevozno sredstvo je becak, a najsličnije je rikši, samo što se pedalira ili eventualno gura. Seljaci za rad u rižinim poljima još uvijek koriste tradicionalne šešire koji se mogu kupiti i kao suvenir. Ono što potpuno osvaja u ovoj zemlji jest činjenica što su ljudi iznimno sretni, usprkos skromnim financijskim mogućnostima. Neizmjerno su ljubazni i gostoljubivi, uvijek su nasmiješeni i dobro raspoloženi. Kapitalizam ovdje još nije doslovno shvaćen, a razlika između bogatih i siromašnih se dosta osjeti, no to nikoga previše ne opterećuje.

Kao što se kod nas često viđaju psi i mačke na ulicama, u Indoneziji su stalni gosti majmuni koji žive u rubnim dijelovima šuma, a hrane ih lokalci. Toliko su udomaćeni i pitomi da jedu iz ruke. Uz ovaj, normalan prizor su i četveročlane obitelji na motoru, zajedno s malim bebama... Vozi se kao u Engleskoj. Moj jedini pokušaj vožnje završio je s molbom mog sina koji je rekao da to više ne radim, već da tati prepustim snalaženje u kaotičnom prometu. Negdje sam pročitala da se računa kako ima 10 motora na 1 automobil i s time se moram složiti. Vožnja je doista napeta i ulijetanje je najnormalnija pojava, a ne iznimka. Gužve su ogromne i moraš se sam izboriti za prelazak ulice. Dosta je prljavo i izgleda kao da izgradnja nije bila nimalo planirana. Sve je nekako neuredno i kaotično i čini se kako je svatko gradio kuću, zgradu ili kolibu kako je i gdje je htio. O secesijskim alejama kao što je slučaj kod nas mogu samo sanjati. Luksuzne vile, hoteli i shopping centri se po cijelom gradu izmjenjuju s kućicama od kartona i sojenicama, ljudi koji voze automobile imaju skupe terence i markiranu robu, no ponovno se vraćam na onu sreću stanovnika - ljudi su nasmiješeni i čini se kako ova razlika nikoga ne dira previše. Sve nekako funkcionira i problema nema. Čini se kako je većini jedino teško prihvatiti promjene koje donosi moderni svijet. Pričali su mi kako vlast pokušava ljude kultivizirati i nudi im stanove, no većina još uvijek živi u svojim kolibama i barakama izvan grada i od toga ne odustaju. Tako se, primjerice, 20 kilometara od Palembanga mogu naći ljudi koji žive u kolibama na drvetu.
 
Indonezija Marina Jerant 
Indonezija Marina Jerant  
Indonezija Marina Jerant 
Indonezija Marina Jerant 
Indonezija Marina Jerant
Između ostalog, imala sam priliku posjetiti Palembang Fashion Show i ostala sam pomalo iznenađena. Kolege dizajneri koriste tradicionalne krojeve i materijale u kolekcijama, žene se oblače u skladu s vjerskim običajima... Začudilo me što pomaka i modernizacije nema u dizajnerskim vodama. S druge strane, očarala me čipka i svila iz Indije i njihova vlastita proizvodnja materijala. Nisam mogla odoljeti da kući ne ponesem predivne čipke koje čuvam za realizaciju mnogih ideja...
 
Marina Jerant
Foto: Privatni album
Objavljeno: 14.05.2015. u 14:45

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p