PUTOVANJA

Hrvatska - Turska u dvadeset i dva dana

Nezaboravna avantura blogerice Ivane Ivić

Pet prijatelja, dvadeset i dva dana, četiri države, preko trideset različitih manjih ili većih gradova i sela i gotovo pet tisuća prijeđenih kilometara. Pješice, kopnom, morem i zrakom, automobilom, autobusom, vlakom, manjim ili većim brodom, zrakoplovom. Uz bezbroj ugodnih i poneko neugodno iznenađenje. Jadransko, Jonsko, Egejsko i Mramorno more. Berat, Atena, Nafplio, Santorini, Istanbul...

Naše putovanje započelo je u Dubrovniku. Rano jutro i kratka kava u malom kvartovskom kafiću pored autobusnog kolodvora, sastajanje s društvom, netko uvijek kasni. Samo koji trenutak poslije već smo bili na granici i na putu koji je u svojoj prvoj etapi za cilj imao Tiranu. Projurili smo kroz prekrasni Kotor i pretrpanu Budvu, zaustavili se na Svetom Stjepanu i nastavili dalje. Crnoj Gori posvetit ćemo više vremena u nekom od naših sljedećih putovanja po ovom dijelu Europe. Ipak je njena unutrašnjost ono što nas uistinu zanima.

Albanska granica otkriva nam već dobar dio onoga što se nalazi iza nje: beskrajne gužve, neuređenost, podmićivanje graničara kakvim osvježavajućim pićem ili grickalicama i nesnosna vrućina, posebno teška s obzirom da ove godine u Hrvatskoj zapravo i nismo imali ljeto. Kasno na večer stižemo u Tiranu, ne i bez problema. Mala širina i kvaliteta same ceste osigurali su nam višesatno stajanje u koloni koja se iz centra Tirane protezala u svim smjerovima. Nismo dopustili da nas već prvog dana savlada umor pa smo odmah izjurili iz hostela i krenuli u istraživanje susjedstva s namjerom da na nekom lijepom mjestu večeramo. Okolne ulice nisu nam ponudile mnogo, ali jedan dobar restoran i coctail bar bili su dovoljni da sretni pođemo na spavanje. Avantura je tek započela.
 
 
 
Sljedeće jutro pokazalo nam je u kakvom se gradu nalazimo. Uske, ali pravilne ulice s nanizanim barovima i restoranima odvele su nas od starih, u vrijeme diktature, zabranjenih i štićenih djelova grada do grandioznog središnjeg bulevara. Na ovom potezu, okruženi zgradama ministarstava, parlamenta i opere, sveučilišta i drugih institucija u sjeni pinija imali smo neodoljivi osjećaj da se nalazimo u Rimu. Mnogobrojne talijanske registracijske oznake, dokaz brojne albanske dijaspore na apeninskom poluotoku, samo su dodatno naglasile taj dojam. Talijanski utjecaj bio je očit.

Kako smo uskoro istražili dobar dio turističke ponude glavnog albanskog grada uputili smo se prema moru. Unatoč uvjeravanjima od strane lokalnih ljudi kako će Albanija sutra biti ono što je Hrvatska danas ostali smo imuni na hvaljenu ljepotu albanske obale. Strme padine, otvoreno more i poneka neugledna plaža nisu nam ostavili previše izbora pa smo se uskoro zaputili u unutrašnjost. Nismo ni sanjali da ćemo uskoro doći u Berat, prekrasan grad bijelih kućica nastao pod utjecajem Osmanlija, s tvrđavom na litici koja se nadvija nad gradom. Ovaj UNESCO-v spomenik ostavio nas je bez riječi. Željni tradicionalne kuhinje zaputili smo se u najbolji restoran u gradu. Za samo sedam eura po osobi isprobali smo gotovo sva predjela, dobar dio glavnih jela, deserte, popili lijepu količinu odličnog kućnog vina i nastavili dalje s istraživanjem. U neko gluho doba noći sjedili smo na mostu u sred grada s osjećajem potpune samoće i uz čašicu razgovora slavili rođendan jednog od prijatelja i gle čuda, naletjeli smo na Hrvate. Simpatična družina također je bila na putovanju Balkanom, no oni su nastavljali na istok, a mi prema jugu.

     
  
Cjelodnevno putovanje autobusom dovelo nas je u Sarandu, glavno turističko mjesto na obali, prekrcano turistima, uglavnom lokalcima, Talijanima i dakako Rusima. Iako se ovdje u turizam ulaže jako puno novca grad nas se nije posebno dojmio pa smo se uskoro otisnuli na dnevni izlet na Krf, jedan od najsjevernijih Grčkih otoka.

Ovo je bio pun pogodak! Unatoč kratkom boravku na plaži i ne zanemarivši činjenicu da dolazimo iz Hrvatske čije su plaže gotovo nenadmašne, ono što smo tamo doživjeli ostavilo nas je bez daha. Ukupno tri sata putovanja doveli su nas do mjesta koje kao da je zastalo u nekom drugom vremenu. Plaža Mirtiotissa, uski potez najfinijeg pijeska podno litice iz koje izvire pitka voda, kristalno čisto more i pokoja stijena presvučena najfinijom morskom travom naveli su nas da se zapitamo: ‘Može li uopće bolje od ovoga?’ Već iste noći vratili smo se u naš skromni hotel u Sarandi i sljedećeg dana nastavili prema Ateni.

 

Put pred nama odveo nas je u Meteoru u kojoj je u vrijeme kada se nad grčkim pokrajinama nadvila osmanlijska opasnost, podignut jedinstven sustav samostana koji su dugo odolijevali svakom pokušaju osvajanja. Sljedeće odredište bio je Termopilski klanac, mitsko mjesto za svakog poznavatelja povijest, pogotovo za svakog Grka, ali u posljednje vrijeme, oživljen Hollywoodskim blockbusterom, i mnoge druge. Od klanca nije ostalo puno. Samo još spomenik svjedoči o hrabrosti Spartanaca i ostalih grčkih vojnika. Uskoro dolazimo u Delfe, centar antičkog svijeta. Ovo mjesto poznato po proročici i njenim izrekama, te igrama koje su se ondje održavale po uzoru na one olimpijske zapravo je svojevrsni ‘facebook’ onog vremena. Baš svaki kamen, ostatci zida ili stupa, ondje su prekriveni uklesanim tekstovima koji govore o svakodnevnom životu i događanjima iz tog dijela grčke povijesti.

 
Stigli smo u Atenu. O ovom gradu već je sve rečeno. Ova istinska metropola Mediterana nadvijena bezvremenskom ljepotom atenske akropole i blještavom bjelinom Partenona, Erehtejona i propileja omogućila nam je da sljedećih nekoliko dana provedemo u bezbrižnom lutanju između desetaka antičkih lokaliteta, muzeja i stotina restorana i barova koji su nudili gotovo sve što jedan putnik može poželjeti. Noćna druženja i razgovori u podnožju parka koji okružuje akropolu, s pogledom uvijek uprtim prema njenom vrhu, svakako će postati dijelom naših najljepših uspomena. Na ovom mjestu veza s tisućljetnom poviješću zapadne civilizacije snažnija je nego igdje drugdje. Uskoro sa sjetom napuštamo grad i krećemo prema jugu. Sljedeća dva dana donijela su mnogo lijepih iznenađenja.

 
 
Od ostataka antičkog Korinta, Mikene i Tirinta, do Nafplia, prekrasnog gradića na obali Egejskog mora i jednog od omiljenih ljetovališta Atenjana, prekrcanog dizajnerskim dućanima i vrlo originalno uređenim barovima i restoranima, do Epidaura i najljepšeg i najbolje očuvanog teatra iz vremena antike vrijeme je proletilo u času i već smo bili natrag u Ateni, točnije u Pireju, na trajektu koji će nas sljedećeg jutra ostaviti na Kreti.

U danima koji su uslijedili posjetili smo grčke otoke: Kretu, Santorini i Rodos, a potom nastavili prema Turskoj. Nakon palače u Knossosu, središta drevne Minojske civilizacije i kulture, poznate po mitu o labirintu i minotauru koji se nalazio u njemu, uputili smo se prema zapadu i jednoj od najljepših plaža na svijetu. Više od dvjesto prevaljenih kilometara dovelo nas je na plažu Balos koja je opravdala sva naša očekivanja. Sljedeća destinacija bio je Santorini. U Imerovigliju, mjestašcu smještenom na samom vrhu otoka napokon smo se uspjeli odmoriti. U bjelilu njegovih prekrasnih kućica ispresjecanom pješačkim ulicama uživali smo u zalascima sunca boraveći na bazenu ovješenom iznad tristo metara visoke litice koja se obrušavala prema moru. Ambijent i ugoda koju smo ondje doživili uistinu su potvrdili reputaciju Santorinija kao jednog od najljepših odmarališta na Mediteranu. Na posljetku smo nastavili prema Rodosu. Ovaj grad, nastao na sjecištu važnih pomorskih puteva sa svojim snažnim fortifikacijama i ljupkom starom gradskom jezgrom u kojoj je prisutan veliki utjecaj istoka u određenoj mjeri posjetio nas je na naš Dubrovnik. Nakon dva dana provedena na Rodosu upućujemo se prema kopnu i Turskoj.




Sljedeću večer proveli smo u Bodrumu, popularnom turskom ljetovalištu kojeg smo mogli usporediti jedino sa Sarandom. Rijeke ljudi na ulicama i arhitektura tipična za masovni turizam, kao i mnoštvo prodavaonica s kopijama skupih robnih marki davale su nam do znanja da napokon nalazimo u Aziji. Noć smo proveli u prilično lošem hotelu, smješteni u prostoru koji se teško može nazvati apartmanom pa smo već sljedećeg jutra s olakšanjem napustili grad i uputili se prema jednoj od najvećih turističkih atrakcija na svijetu.


 

Pamukkalama smo pristupili iz Denizlija, novog super razvijenog grada nastalog na moćnoj tekstilnoj industriji koji je na određeni način svojom uređenošću, javnim prijevozom i infrastrukturom ostavio dojam organizacije koju najčešće povezujemo samo s državama poput Njemačke. Ono što je uslijedilo uistinu nismo očekivali. Pamukkale, pamučno bijele stijene, nastale na obroncima brda na kojem se nalazio antički Hierapolis utemeljen na izvorima ljekovite vode u kojima je navodno uživala i slavna Kleopatra, u punom su se sjaju rasprostirale pod užarenim suncem Anatolije stvorivši vizuru koju se teško može opisati. Bezbrojni izvori koji su se slijevali sa svih strana polako gradeći nove slojeve travertina pružili su nam cijeli dan uživanja i kupanja na ovom predivnom mjestu.

Već iste večeri bili smo u Izmiru. Ovaj višemilijunski grad, nazvan po aromatičnoj biljci ili prema mitu o Amazonki, pomalo nas je razočarao pa smo propušteno odlučili nadoknaditi izletom u Efez, jedan od najvećih antičkih gradova čiji se ostatci mogu vidjeti na prostoru golemog arheološkog lokaliteta s iznimno očuvanim građevinama poput biblioteke, teatra ili glavne ulice koja je vodila prema sjeveru. Nakon prospavane noći upućujemo se ka sjeveru željno iščekujući posljednju postaju našeg putovanja.


   
Sredinom sljedećeg dana zaustavljamo se u Bandirmi, gradu na jugu Mramornog mora sa željom da trajektom krenemo prema Bosporu. Sve karte su rasprodane te nam ne preostaje ništa drugo nego da preostali dio dana provedemo vukući kofere i obilazeći grad u kojem su turisti prava rijetkost. Srećom pronalazimo ulicu prepunu lokalnih kafića te provodimo ostatak dana ispijajući litre tradicionalnog turskog čaja i sladeći se s fantastičnim baklavama iz obližnje slastičarnice.

Opet smo u luci, točnije na trajektu. Sidro je podignuto i konačno krećemo prema Istanbulu. Nemogućnost da ga prvi put ugledamo s mora pomalo nas rastužuje. Ništa zato, nadoknadit ćemo. U Istanbul stižemo kasno. Gotovo je ponoć no grad je prepun ljudi. Gužve u luci, gužve na cestama, gužve na ulici. Polako se probijamo prema hotelu u neposrednoj blizini Trga Taksim, svojevrsnog središta moderne Turske.

Prva jutarnja šetnja izmamila mi je osmjeh na lice. Očaravajuća energija ovoga grada čija se populacija procjenjuje na broj stanovnika tri do pet puta veći od cijele Hrvatske njegova je najveća vrijednost. Višednevni boravak u samom središtu grada sa beskrajnim šetnjama među visokim minaretima brojnih džamija gotovo jednako velikih i grandioznih poput Plave Džamije ili same Aje Sofije bila je užitak neusporediv s bilo čime do sada. Od razgledavanje palače Topkapi do lutanja prolazima Grand Bazara, dani provedeni na Zlatnom Rogu, u središtu grada, u okolici Taksima ili na azijskoj strani proletjeli su u trenu. Shopping, miris baklava i nargile, čaja i začina, pozivi na molitvu s fantastičnih minareta slavnog osmanskog arhitekta Mimara Sinana zauvijek će ostati dijelom magičnih uspomena iz ovog ljepotana na Bosporu. Istanbul je ispunio sva naša očekivanja, čak i više od toga. Svojom ljepotom i sjajem i dušom kakvu ima malo koji grad na svijetu s pravom svjedoči o razlozima gotovo svih sila koje su prohujale ovim prostorima samo sa željom da Istanbul, Konstantinopol ili Carigrad, kako god ga nazivali bude baš njihov.



Na posljetku, ako me pitate što će mi od ovog predivnog putovanja ostati u najljepšem sjećanju to bi sigurno bila ona večera u Beratu, ono kupanje na Krfu, na plaži Mirtiotissa, ona klupa u podnožju Akropole, rajski Santorini, nestvarne Pamukkale i čudesni Ista.

Ivana Ivić

(Make It Blonde)
Objavljeno: 12.09.2014. u 11:52
Tagovi: putovanja, putopis

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p