PUTOVANJA

21 lekcija koju vas može naučiti putovanje u Indiju

Aklea Neon donosi lekcije iz Indije važnije od bilo kojeg suvenira
Ja sam Aklea Neon, osječka kantautorica koja živi u Zagrebu, a voli i sve ostale kutove svijeta. Prijatelji me znaju imenom i prezimenom- Dorotea Zovko. Kada na putovanje ne mogu ponijeti instrument, potrudim se da neki kupim čim sletim, tako je bilo i s dholakom (bubanj) u Indiji. Nije lako onome tko u hotelu dobije sobu do mene. 
 
U Indiju sam otišla s majkom. Obje smo zaljubljene u njihovu nonšalantnost, boje i literaturu, a i jedine u obitelji volimo ljutu hranu. Htjele smo proživjeti to mama-kćerka putovanje života, ali bilo nam je tako lijepo da sam sigurna da neće biti jedino.  
 
Čim ideš s majkom, znaš da ne ideš backpackerski, iako sam ja imala ruksak. Taman negdje na presjeku između masovnog turizma (koje, na moje razočaranje, nudi većina lijenih agencija u Hrvatskoj – čak im se niti opis ture ne razlikuju) i samostalnog tumaranja bio je definitivno aranžman Hrvatskog kluba putnika pod vodstvom našeg poznatog globetrottera Jasena Boke. Super grupa, ja sam bila najmlađa pa su me svi pazili, odlična tura s fokusom na indijski trokut i dovoljno neovisnosti da stigneš snimiti i glazbeni video na Gangesu. Ovo je moja priča... 

Vrlo često na putu za Indiju dobiješ uputu ne gledati ljude u oči. Stalno govoriti ne, ne i ne. Čuvati stvari životom i koristiti hand sanitizer čim nešto dotakneš. Dezinficirati se od kulture. Hvala Shivi što nikoga ne slušam i zbog toga sam se igrala s djecom koja me nisu pokrala. Slušala kako vozač čamca, koji ne pjeva pred drugima, mami i meni poklanja mantru na Gangesu. Bila sam pod suncobranom koji nisam morala kupiti već zauzvrat samo podijeliti priču-dvije iz Europe. Hodala sam uz slonove, a ne sjedila na njima. Lekcija...

#1 Budi oprezan, ali ne budi stuck up seronja

Vrijedi u Hrvatskoj, vrijedi i u Indiji.

#2 Diži se sa suncem

Ujutro je sve bistrije i polaganije, ne proleti samo kao riksha pred nosom. Posebno je lijepo biti prisutan kada se boja rodi. Kažite si "Bok, bok".

 
#3 Skrati sve rečenice do koštice

"No spicy!", "No shoes.", "100 rupies.", "One selfie, mam." , "Yes, mam."  Nemoj trošiti riječi na trivijalnosti, prevruće je pa i rečenice tako zvuče – blijedo, pohabano i stilski nedorečeno. 

#4 Gledaj "u", a ne "kroz"

Sebe. Drugog. I vidjet ćeš ljude, a ne samo masu. Shivait. Sikh. Nagu Sadhu. Pa Lala. Mishur. Pawan. I na kraju prijatelj. Mogla bih i nadodati, gledaj "pred sebe" jer su krave, iako blagog pogleda, dosta eksplozivne, a ulice Varanasija uske. Potrebni su pažnja, budnost i zategnuti remenčići na sandalama. No, prijatelj Pawan ne vidi problem, on kaže: “Outside is clean, inside there is a lot.” 

#5 "One day everybody die. You don't carry nothing, just your karma."  

To isto kaže moj prijatelj Pawan… a tri nonice na klupici bi rekle – sjeti se da si smrtan, iako im u ormaru još stoje neotvorene kristalne čaše iz '97. 


#6 "No spicy."  Ne postoji - niti na nepcu, niti u životu.
 

Nakon povratka svima sam željela začinjenu novu, baš po Indijski. Tko voli bezukusno, bio bi kamen. Sada kad si čovjek, ne možeš biti lignja. Logično, ne?

 
#7 Kada imaš malo, daješ sve 

Pružene ručice djece koje su nam ispred tvornice tekstilom, nakon što smo im poklonili bombone, signalizirali da pričekamo i dotrčali sa šakom indijskih slatkiša da naše ruke ne ostanu prazne. 

#8 (Ot)pusti sve. Opusti sve 

Gumb na košulji, brige niz Ganges, gumicu na tjemenu... Nakon dva tjedna stvarno opustiš. Ako se svjetlo u hotelu gasi svakih par minuta, ne pušeš. Ako ti miš protrči preko nogu, ne vrištiš. Ako netko ne prihvaća "ne" kao odgovor, ne ludiš i ako uglavnom, nisi čist, ne mariš. 


#9 Kada vas je puno, naučiš si biti blizu 
 
Indija je zemlja kaskadera. Umjesto dvoje ljudi na motoru vidiš šest. Vodič iz Pushkara nam se pohvalio da ih je jednom trinaest stalo u rikshu, a putem smo prestigli kamion s ljudima toliko naguranim jedno uz drugo da su neki putovali i s vanjske strane. “Oprostite, ovo je moje mjesto”, tamo ne postoji. Sve se dijeli - od deserta prstohvata anisa i kockice šećera s istog pladnja u koju su svi taj dan umakali prste do limenih bora na vratima automobila.

#10 I usred kaosa postoji suglasje 

Iako nismo svjedočili niti jednoj prometnoj, kada od četiri trake napraviš šest i pol, ne možeš proći bez ogrebotine. Podsjeća me to na one ljude koji vole nositi konfekcijski broj- dva manje od onoga koji im treba, tako je Indijcima cesta malo tijesna. “Good break, good heart and good luck” – sve što treba vozaču rikshe. Promet im je kao i život – fluidan. Fleksibilniji su od zapadnjaka u oboje. Reakcija je potrebna u datom trenutku, a namjera (truba je u potpunosti jasna…i glasna). Ako netko baš sad treba proći ispred tebe – to je O.K., ti ćeš isto tako jednom trebati proći ispred nekog drugoga. 


#11 U malim stvarima sreća živi svoj burni život 
 
Amet, lobby boy našeg busa, podsjećao me na lika iz nekog filma od Wes Andersona, počešljan na stranu, s brčićima i danima u istom outfitu. Drugi je dan prije nego što su se vrata buda otvorila, iznio malu stepenicu, koju bi stavljao na pod svaki put, kako bi nama bilo ugodnije sići. 
 

Uz stepenicu, najdraže male stvari u Indiji bile su mi: vjenčić od jasmina, bindi, Great India znak na kamionima, haljine deva, miris masale, paneer, zeleno perje papiga, čipka od kane, trokuti lubenice, sklapanje ruku, toplina no spicy hrane, adrenalin rikshe, dine kurkume.
 
#12 Who run the world. Squirrels! 

#13 Svatko je nekome egzotika

Na svakom koraku netko lijepo zamoli za selfie, a ti si misliš pa stvarno sam se dobro obukla danas, a onda shvatiš da selfie nikada ne prestaje. Ni onaj dan kada te Indija već "prožvače" poslije 10 sati u busu. ”Selfie, mam?” Ma, što ne bi.” “Coffee, mam?” E, toliko daleko baš nećemo.

#14 Susreti sa svetim su bez filtera

U posjetu trećem najvećem Hindu hramu u svijetu Swaminarayan Akshardamu fotići i mobiteli ostavljaju se u busu, što je zapravo olakšanje jer nema potrebe za Insta trenutcima. Susreti sa svetim su nefiltrirani. Pažnja nije prosuta, ali prosuti možeš korice kruha pticama u Jama Masjid džamiji. I tada to ne radiš da bi ih fotkao po mogućnosti u polu-letu dok gledaš u daljinu, a jedna ti je "slučajno" na ramenu, nego da bi se stopio s radnjom. Tu praksu smo susretali u većini hramova u Indiji.

#15 Lijepo je biti uz svog jorija

U posjetu Gurudwara Bangla Sahibu, hramu Sikha, koji je prva atrakcija u Delhiju na TripAdvisoru, nije me ostavila bez daha zlatna kupola, niti ogromno tijelo svete vode, niti činjenica da njihova pučka kuhinja nahrani 8 tisuća ljudi dnevno, bez obzira na rasu i religiju. Nešto drugo, suptilnije me zaljuljalo. Glazba kao srce hrama. Kuca neprestano, zahvaljujući jorijima, malim dinamičnim bubnjevima koji uvijek dolaze u paru. Jer jori i znači – par. Eto, ako netko još nema nadimak za dragog.

#16 Dharma ne ide samo uz Grega  Pisati o Indiji znači pisati o hinduizmu. Za karmu već svi znaju, ali evo i nekih drugih osnovnih pojmova. 4 nivoa koja čovjeka vode do boga su dharma - ispravnost, artha - cilj, kama - želja, mokša – oslobođenje, a do njih hinduist dolazi kroz poštivanje glavnih vrlina - istina (satja), ispravno ponašanje (dharma), mir (šanti) i ljubav (prema) i nenasilje (ahimsa). Istina, ono što poučavam, ispravnost je način na koji živim, mir je obilježje ličnosti, a ljubav sama priroda – ljudska i božja, iako je za hinduiste taj pojam nešto sveobuhvatno. “Bog je iznad tebe, ispod tebe i u tebi. Ti si kao riba koja pliva kroz boga.” 

 
#17 Shiva je prototip savršenog nomada 

Shiva, razaratelj, treći je bog hinduističkog trojstva, Trimurtija, koje čini s Višnom, čuvarom i Brahmom, stvarateljem. Za Shivu se vjeruje da je stajao ispod svetih voda rijeke Gange – za hinduiste simbol vječnog života – tako da je voda u slapovima tekla kroz njegove zamršene uvojke koji su se podijelili u 7 dijelova, tvoreći tako 7 svetih rijeka. Mislim, meni je ovaj opis Shive za ugasiti svjetlo i upaliti mirisne štapiće, kao i svakoj drugoj djevojci koja ne naginje men-bunovima i košuljama – savršeni nomad. Ali nije to sve - Shiva je i Nataraja, gospodar plesa. Njegov ekstatični kozmički ples Tāṇḍavam simbol je harmonije i ritma i izvor je kruga stvaranja, održavanja i razaranja. Znači lik praktički drži svemir u svojim bokovima. Kakvo cupkanje van ritma? To su ovi prizemni dečki subotom. Za uhvatiti “Shivu” možda najbolje krenuti na jogu/planinarenje. 

 
#18 Čega u Indiji najviše ima? Rikshi i prekidača 

Jaipur, grad ružičast kao šećerna vata, imao nas je od prve. Hotel Tulip bio je baš to – hotel s čistim WC-om, bez žutila i kamenca, s prozorom (u Varanasiju smo bili u sobi bez prozora) i pivom u mini baru.  Nismo znali isključiti klimu, koju stalno i svuda drže upaljenu uglavnom na 16 stupnjeva, ali nam je to čak bilo smiješno, jer u svakoj hotelskoj sobi u kojoj smo bili, susreli smo se 30+ prekidača. Nekada spavaš s upaljenim svjetlom, nekada sa stropnim ventilatorom na najjačoj brzini i misliš da će ti soba poletjeti kao u sceni Up-a.
 

 
#19 Živimo u kulturi koja priželjkuje samo trenutke ispunjenosti, a često potpuno niječe trenutke praznine 
 
Pa ja neću. Sedmi dan sam upoznala i ovu Indiju. Zasićenog nosa, podvučenih ruku da mi ne uvale nešto što ću morati platiti, umorna od pogleda i prvog neugodnog selfija. Sveta krava preda mnom oplela je pored štandova s hranom. Kada sam to napisala tati rekao je: “Šta joj nisi dala aktivnog ugljena?” I to vječno bojanje da će nam nešto biti - cijepljenje, ponesi ovu tabletu, ovu šumeću i ove vitamine. Ništa ne diraj, diši na usta. Šta je onda smisao? Karantenski pristup drugoj kulturi. Jedva sam dočekala da sjednem u bus. Smeće svuda, svuda. SVUDA! Kante za smeće nigdje. Kava, prljava vodica ima okus papirnate slamke koja se u njoj raspala čim je umočena. U sosu su nam mravi. Svuda prašina. Strah od pića s ledom da te ne uhvati delly belly iako sam u Pushkaru. Život od provizije. Drugi je tjedan, nije nas baš tako lako nasanjkati. Znamo kada preplaćujemo. Vozač autobusa samo staje u ta mjesta za turiste, hrana ima okus studentske menze, cijene su užas, a taksu još nisu ni zaračunali. Malo dijete spava na pločicama WC-a kojeg čisti njegova mama. U tom istom restoranu. 

 

#20 Special lassie je sve što nekome treba da se oporavi od #19 

Osim što je jedno od top 5 hodočasničkih mjesta za Hinduse s više od 500 hramova oko glavnog jezera, druga prednost Pushkara je to što je marihuana legalna, ali ne i alkohol. Kada kažeš Special lassi (indijski napitak od jogurta) – jedino te pitaju strong ili extra strong. Pa onako, da vidim zmajeve, al' da me ne pojedu. (smijeh) Cijeli grad je vege pa tamo nije lako biti ulični pas ili standardni Slavonac.



#21 Rang, ras i rag - život je proslava 

Boja, ples i pjesma. Tako sam se i ja, Aklea Neon zatekla u Varanasiju, gradu svijetla, na Diwaliju, festivalu svjetla. Ajmo ne iskoristiti onu riječ na "s" koja završava na "inkronicitet", ali kada su se zvijezde tako lijepo posložile, ne bi bilo u redu ne iskoristiti mig. Pa sam mignula nazad, pjevajući u zoru na Gangesu. Glazbeni video, meni najdraži trenutak cijelog putovanja, pogledajte u nastavku. Ključno je da sam uživala u svakom trenutku, jer uživanje je najviši oblik zahvalnosti. Nadam se da ste i vi u ovom tekstu, tko god i gdje god bili. Ljudi smo, razumijemo se. 


Tekst: Aklea Neon (Dorotea Zovko)
Foto: Privatni album
Objavljeno: 16.04.2018. u 10:09

VIDEO

VEZANE VIJESTI

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p