Iako je sezona godišnjeg odmora završila i nevoljko smo se vratili svojoj užurbanoj svakodnevici, ono što preživljavanje u moru brojnih obaveza čini znatno lakšim jest maštanje i planiranje nekog sljedećeg putovanja. Putovanja su ta koja čine naš život znatno bogatijima, a pravi dokaz toga je fotograf i travel bloger Domagoj Sever iza kojeg se nalaze brojne istražene destinacije, stoga je upravo on prava osoba za upitati koje mjesto se mora pronaći na našoj travel listi! Ovoga puta riječ je o dalekoj Indoneziji, pa prije nego što krenete pakirati svoj kovčeg, pročitajte u nastavku sve što o ovom mjestu jednostavno morate znati prije polaska!
Postalo je tradicionalno da jednom godišnje sa slovenskim kolegom i prijateljem Jakom Ivančičem odem na neku od zanimljivih svjetskih lokacija samo da fotografiramo iz gušta. Ove godine smo se odlučili za Indoneziju prvo zbog najave privremenog zatvaranja Komodo otoka za javnost, a i htjeli smo fotografirati onu turistički manje popularnu stranu zemlje koja ima 265 milijuna stanovnika i više od 17 000 otoka. Prirodne ljepote i raznolikost su izrazito veliko bogatstvo Indonezije, ali nažalost najviše turista posjećuje samo Bali za koji će lokalno stanovništvo reći da najmanje predstavlja Indoneziju onakvom kakva ona uistinu jest.
Za ovo putovanje smo okvirnu rutu pripremali dugo jer je sve trebalo organizirati da se puno fotografski zanimljivih lokacija obiđe u tri tjedna, točnije trebalo je uhvatiti 7 aviona i 4 broda. Osim tehničkih priprema, obavili smo i potrebna cijepljenja, kupili antimalarike jer su npr. Komodo i Lombok visoko rizični za malariju!
Gdje odsjesti?
Kako nam je cilj da u putopisima pokažemo raznolikost prirodnih ljepota i kulture, tako nastojimo birati i drugačiji smještaj da možemo pokazati što se sve nudi na nekoj lokaciji. Spavali smo u hotelu na Komodu u kojem smo imali problema sa stjenicama, u kućici na drvetu na Lomboku, u predivnom apartmanu na Nusa Penidi gdje bi se mogao preseliti cijeli život, tri noći na brodu i u prosječnom apartmanu na Baliju. Indonezija je destinacija gdje cijene smještaja nisu previsoke, za naš standard su više nego prihvatljive pa je svakako moja preporuka da se iznajmljuje bolji smještaj.
Mjesta koja morate posjetiti
Nacionalni park Komodo prepun je predivnih plaža od kojih su neke pravi mamac za fotografe jer su ružičaste boje zbog usitnjenih crvenih koralja. Otok je i stanište komodo varana, najvećih guštera na svijetu koji mogu narasti do 3 metra. Ako želite plivati s kornjačama, mantama i malenim morskim psima, na idealnoj ste lokaciji. Lombok je otok s nešto više od 3 milijuna stanovnika na kojem smo se penjali na vrh Pergasingan s prekrasnim pogledom na vulkan Rinjani. Noćni uspon na planinu na kojoj ima kobri i drugih opasnih životinja bio je prava avantura.
Okolno područje su prošle godine pogodila tri razorna potresa i stanovništvo je pola godine spavalo na livadama dok nije uspjelo sanirati posljedice potresa. Možda najveći dojam na mene je ostavio posjet ribljoj tržnici u Tanjung Luaru na kojoj sam uživao fotografirajući portrete lokalnog stanovništva. Bali smo ostavili za kraj putovanja da uživamo u turističkim blagodatima koje nudi (masaže, kupanje u resortu, kokteli i super hrana). Posjetili smo i nekoliko fotografski zanimljivih lokacija, ali meni osobno Bali je bio najmanje zanimljiv dio ovog putovanja.
Prije ovakvog puta svakako se dobro pripremiti i na kulturološki šok koji vas čeka, pogotovo na destinacijama koje su izuzetno slabo razvijene i van su standardnih turističkih ruta. Higijenski uvjeti su dosta loši i meni je to možda bio najveći problem. Život na Lomboku je izuzetno težak, ali je zanimljivo da su ljudi mnogo srdačniji i pristupačniji nego npr. na Baliju. Puno više ljudi se smije, svi će vas pozdravljati na cesti, a ako slučajno imate nešto slatkiša kod sebe dajte ih klincima i vidjet ćete što je sreća i iskreni osmijeh.
Hrana koju vrijedi kušati
Obilježje indonezijske kuhinje je jako ljuta, šarena, aromatična hrana koju lokalci u pravilu jedu rukama. Gotovo uz sva jela se poslužuje riža, a grijeh je ne probati neko od karakterističnih jela: Nasi Goreng – pečena riža s puno začina, češnjaka, povrća, chilija; Satay – komadići začinjenog mesa s roštilja posluženi s raznim umacima, Ayam Betutu – lagano pečena ljuta piletina omotana u listove banane. Mi smo bili odvažniji pa smo jeli i npr. tradicionalno pripremljen kravlji mozak. Pili smo i kopi luwak, najskuplju kavu na svijetu koja se radi na specifičan način, od posebno probranih zrnaca kave koja prolaze kroz probavni trakt azijskih cibeta, životinja sličnih mački. Zanimljive su bile npr. naše reakcije kada smo nakon popijene kave dobrodošlice u Wae Rebou čuli da je to kava koja je prošla kroz probavni trakt cibeta.
Posebno ću pamtiti jutro kada smo se vraćali s planinarenja i kada nas vodič nije ostavio u našoj kućici na drvetu, nego je produžio još nekoliko kilometara. Nije nam bilo jasno gdje nas vozi i što se događa?! Odveo nas je kod sebe u privremenu kuću koja je napravljena od lima jer nam je njegova žena pripremila ručak. Ljudi nemaju materijalno puno, ali su zato spremni podijeliti ono što imaju!
Objavljeno: 05.09.2019. u 11:57
-1. Ne postoji Linker skripta za ovu stranicu