PUTOVANJA

Irska - šarm i srdačnost koja će vas razoružati

Vodimo vas u zemlju klifova, srdačnih stanovnika i veselih pubova

Moherske stijene 
Napokon je došao i taj dan. Putovanje na zeleni otok i domovinu Guinessa moglo je započeti. Krenuli smo utabanim putevima Hrvata: Zagreb-Zadar-Dublin. Povratna karta Ryanaira od 80 eura nešto je što se ne propušta. Let u trajanju od 3 sata prošao je za tren i sretno smo sletjeli u irsku metropolu.

Na spomen Irske svi su me upozoravali na loše vrijeme, ali očito smo bili sretne ruke jer smo 5 dana bili okupani suncem, a temperatura se kretala oko 17 stupnjeva tijekom dana, što je za početak travnja u Irskoj ravno čudu. Kako smo imali privatan smještaj u centru grada o hotelima se nismo trebali brinuti, a prvo što sam primijetila u Dublinu je prelijepa arhitektura. Niske kuće u nizu, svaka s drugačijom bojom vrata. Vrata su na neki način zaštitni znak grada. Navodno je Engleska kraljica tražila da sva vrata budu crna, a Irci su napravili baš suprotno samo da naljute kraljicu.
 
dublin 
dublin 
U Dublinu općenito nema visokih zgrada, navodno zbog vjetra, ali baš ga to čini šarmantnim i neodoljivim. Kako smo kasno sletjeli, uspjeli smo napraviti kratku šetnju po strogom centru grada koja je uključivala Temple bar i Grafton Street, međutim, na naše veliko iznenađenje niti jedan pub nije radio. Kako je bio Veliki petak, u Irskoj je zabranjena kupovina i konzumacija alkohola, pa smo tako ostali praznih ruku glede naša želje da se opustimo uz pintu Guinessa u najveselijem kvartu Dublina. 

Idući dan ujutro krećemo po planu prema Moherskim stijenama (Cliffs of Moher). Rent a car smo uzeli dan ranije, a cijene su prihvatljive, oko 60 eura po danu. U vrijeme blagdana, nažalost, i 30% skuplje, ali bez obzira na to nismo požalili jer s autom smo mogli biti spontani i imati svoju slobodu, što ne bi bio slučaj da smo išli na organizirani grupni izlet autobusom. Ugodno iznenađenje bila je cestarina od oko 6 eura za 300 kilometara, a kako smo kasnije saznali razlog je taj što su Irci svoj autoput već otplatili i sada zapravo cijena uključuje samo održavanje. Pa tko ne bi volio živjeti u ovoj zemlji?
 
Do Moherskih stijena putovali smo oko 3 sata, a na putu smo stali u životopisni gradić Limerick, veličinom treći grad u Irskoj. Središte grada je puno restorančića i pubova, a od povijesnih znamenitosti tu je dvorac King John's Castle iz 13. stoljeća u koji, nažalost, nismo stigli ući te St. Mary's Cathedral koja je nešto posebno. Ovdje smo jeli možda najbolji Irski doručak koji je uključivao jaja, slaninu, kobasice (između ostalog i neku vrstu krvavica), grah i tost. Moram priznati da nisam ljubitelj teškog doručka, ali nakon ovih delicija bili smo puni energije do večernjih sati.
 
Limerick limerick limerick limerick
 
moherske stijene 
moherske stijene 
moherske stijene 
Limerick smo napustili poslijepodne i dalje nastavili prema Moherskim klifovima. 200 metara visoke strme litice koje se protežu na oko 8 kilometara uz obalu Atlantskog oceana su pravo čudo prirode i spadaju među najljepše i najimpresivnije prirodne znamenitosti Irske. Prizori koji pucaju sa stijena i krajolik jednostavno ostavljaju bez daha i ako imate sreće da vas pogodi lijepo vrijeme kao nas, poželjet ćete nikada ne otići.
 
Put nas je dalje doveo do grada Galway, gdje smo imali i noćenje, a vozeći se prema njemu stajali smo svakih 15 minuta kako bismo uživali u krajoliku koji je jednostavno neodoljiv. Zeleni brežuljci i doline, ovce na gotovo svakom koraku koje slobodno hodaju po cesti, jezera i potoci te prekrasne kuće cijelim putem. A sve okupano suncem. Idilično.
 
Nakon kratkog predaha u hotelu krenuli smo u centar Galwaya u potrazi za dobrom hranom i zabavom. Grad je bio nevjerojatno živ, od gužve na glavnim ulicama smo se jedva probijali, a u pubovima nismo mogli naći slobodno mjesto. Grad je zapravo živio na ulicama što nije niti neobično jer vjerujem da kada Irci imaju sunčan dan nitko ne sjedi u kući. Nakon obilne Irske večere te okrepe pintom Guinessa, uživali smo u slušanju glazbenika koji su svirali na ulici, naletjeli na veselu proslavu djevojačke večeri te upijali bezbrižnu i ugodnu atmosferu ove male, ali bogate morske luke.
 
galway 
sky road 
sky road 
Idući dan krenuli smo istraživati područje Connemara, zapadnog dijela okruga Galway. Prvo dolazimo do gradića Clifdena koji je zapravo maleno ljetovalište, a nalazi se kraj prekrasnog istoimenog zaljeva. Najljepši pogled na zaljev puca sa Sky Road (Nebeske ceste), koja je prozvana tako zbog već spomenutog pogleda na zaljev i ocean, a riječ je zapravo o 11 kilometara dugačkoj, zavojitoj cesti uz koju se nalaze plaže, brežuljkasti krajolici i znamenitosti. Cijelu pokrajinu Connemara nazivaju još i smaragdom Irske jer obiluje vegetacijom i prepuna je močvara, jezera i planina.

Dalje nastavljamo prema opatiji Kylemore. To je dvorac sagrađen u 19. stoljeću kao rezidencija milijunaša Mitchella Henrya, a od 1920. je benediktinski samostan. Pokraj dvorca nalaze se i ograđeni viktorijanski vrtovi te mala gotička crkva. Cijelo imanje zaista ostavlja bez daha i ako imate vremena opustite se i uživajte u prirodi i pogledu na Kylemore Lough, jezero pokraj kojeg je dvorac smješten, a koje je okruženo planinskim lancem poznatim kao Twelve Bens. Priroda će vas ostaviti bez riječi.
 
Nakon ovog nevjerojatnog dvorca put nas kroz zeleni idilični krajolik vodi do malog sela Cong u okrugu Mayo. Tamo se nalazi opatija Cong koja je bila važna zajednica Augustinaca koju je u 12. stoljeću osnovao kralj Connachta. Opatija je postala vodeće duhovno središte. Iako je propala u doba reformacije prizori su i dalje veličanstveni i svakako preporučujem obilazak.
 
Kylemore 
Kylemore 
Kylemore
selo cong 
cong  
cong
Navečer krećemo prema Dublinu pomalo tužni jer čovjek zaista poželi ne otići iz ove bajkovite priče, ali tješi nas činjenica da su pred nama dva nova dana istraživanja glavnog grada Irske.

Što reći o Dublinu? Smjestio se na istočnoj obali Irske uz dolinu rijeke Liffey, a ime su mu dali stari Vikinzi – Dubh Linn što znači crni bazen, a pravi irski naziv mu je Baile Atha Cliath. To nije veliki grad, broj stanovnika je oko pola milijuna i sve zapravo možete proći pješke, tako da se javnim prijevozom gotovo nismo niti koristili. Ljudi su nevjerojatno srdačni i dobronamjerni i zaista se osjećate dobrodošlo. Njihova otvorenost i druželjubivost me osvojila na prvu.

Ujutro nismo gubili vrijeme i odmah smo se uputili prema glavnim znamenitostima Dublina. Za početak najpoznatije irsko sveučilište Trinity College koje je osnovala kraljica Elizabeta I. u 16. stoljeću. Cijeli kompleks sveučilišta je nevjerojatan. Najveće blago sveučilišta predstavlja drevna knjiga Book of Kells, najstariji rukopis o Keltima za kojeg se pretpostavlja da potječe iz 800. godine nakon Krista.

Nezaobilazna postaja je i Guinessovo skladište gdje možete naučiti sve o proizvodnji i povijesti ovog nacionalnog pića. Tvrtku je 1759. osnovao Arthur Guiness, a 250 godina kasnije Guiness je najveća europska pivovara iz koje se pivo izvozi u 120 zemalja na svijetu. Na kraju obilaska na vrhu zgrade s koje se pruža panoramski pogled na Dublin u cijenu je uključena i pinta Guinessa.
 
dublin 
dublin 
dublin 
dublin 
dublin 
trinity college 
guiness 
guiness
Nakon hodanja najbolje se opustiti u jednom od mnogobrojnih parkova kao što je St. Steven's Green Park odmah pokraj Grafton Street ili Merrion Square u kojem se nalazi statua Oscara Wildea. Kako je bio prekrasan sunčan i topao dan parkovi su bili puni ljudi koji su opušteno ležali na travi i uživali u zelenilu. Opuštanje u Dublinu svakako uključuje i dobru hranu te uživanje u dobroj kapljici u jednom od mnogobrojnih pubova koje ovaj grad nudi. Ponuda hrane je zaista izvrsna, a mi smo bili oduševljeni izborom u Bison Baru koji poslužuje najbolja rebarca koja možete zamisliti. Cijene su vrlo pristupačne. Ako ste više ljubitelj ribe u pubu Oliver St. John Gogarty's u Tample baru je najbolji fish&chips. Za odlične hamburgere u gradu obavezna je posjeta Bunsen Burgersu. Osim već spomenutog nacionalnog pića, svakako morate probati i Smithwick's te Craft pive u pubu The Porterhouse u Tample baru.

Uz Grafton Street shopping meke su i Henry Street te O'Connel Street sjeverno od rijeke Liffey. O'Connel Street je jedna od najširih ulica u Europi, a istoimeni most zanimljiv je po tome što je širi nego duži. Uz njega, tu je i najpoznatiji Liffey Bridge koji je također poznat i kao Ha'penny Bridge, a ime je dobio jer je navodno svatko tko je htio prijeći most morao platiti pola penija. Pripazite kada hodate Dublinom jer su Irci sve uspjeli unovčiti, pa vas suvenirnice kao što je Carroll's mame da potrošite i zadnji euro koji imate.
 
oscar wild 
bison bar 
temple bar 
temple bar
Od ostalih znamenitosti tu su još Katedrala Sv. Patrika iz 12. stoljeća koja je poznata i kao narodna katedrala, a posvećena je njezinom svecu zaštitniku koji je djetelinom s tri lista objašnjavao simboliku Svetog Trojstva te ju na taj način i učinio glavnom irskom ikonom. Navodno je na njenom mjestu Sv. Patrik kraj bunara 450. godine krstio preobraćenike. Uz katedralu se veže i zanimljiva priča o Vratima pomirenja. Dvojica grofova su bila u svađi zbog koje se jedan od njih zatvorio u jednu od odaja crkve i nije želio izaći dok mu suparnik ne pruži ruku. Naposljetku je protivnik popustio te probio rupu u vratima i pružio ruku pomirbe. Uz ovu, Dublin ima i Katedralu Kristove Crkve također iz 12. stoljeća u kojoj se nalazi kripta koja se proteže dužinom cijele katedrale.
 
Nakon katedrala posjetili smo još i Dublinski dvorac sagrađen u 13. stoljeću koji je bio najveće dublinsko uporište namijenjeno obrani grada pod britanskom vlašću od Iraca. Dvorac je u cijelosti obnovljen nakon požara 1684.
 
 
 
katedrala 
Dublin dvorac 
katedrala 
katedrala sv patrik 
sv patrik
I što reći za kraj? Dublin nije najveći i najljepši grad koji sam ikada vidjela. On nije raskošan i bogat kao London ili Pariz, ali posjeduje taj jedan neodoljivi šarm koji će vas osvojiti na prvu. Opustite se i uživajte u zelenilu njegovih parkova, prošećite romantičnim mostovima preko rijeke Liffey i zaboravite na sve brige u jednom od mnogobrojnih pubova. Dopustite da veselje i druželjubivost domaćina prijeđu i na vas. Njihova srdačnost i toplina će vas razoružati i osjećat ćete se dobrodošlo kao nigdje drugdje na svijetu.

Cheers!
 
Martina Đaković
Foto: Martina Đaković

Objavljeno: 29.04.2015. u 13:01
Tagovi: putovanja, putopis

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p