Ljudi uvijek nešto očekuju. Očekuju puno od ponedjeljka, od prvog u mjesecu, od prijatelja, a ja sam očekivao sve to i još malo više od Islanda, dječje maštarije koja se pretakala u zbilju. Kada nešto žarko želiš cijeli univerzum se uroti da se to i ostvari. A kako ja vjerujem da se sve događa s razlogom tako se i prije devet mjeseci ispred mene otvorio novi horizont, spoj svega božanskog, stvorenog divljenju, horizont Islanda. Još u djetinjstvu, dok su neki maštali o kućici na drvetu, mene su vukla neka daleka prostranstva. Tada, u glavi sedmogodišnjaka, predaleka. No sve je bilo lakše, trebalo je samo zaroniti u svijet mašte i otputovati; bez letova, provjera, planiranja, čekanja. I tu sam dvadesetak godina kasnije, s prvim mirisom trave okupane morskom solju, s prvim dodirom oceanskog povjetarca, stapam se s okolinom. U tišini Islanda moguće je pričati s Bogovima, tako kažu, a ja sad u to i vjerujem. Miris me ovaj put ne asocira, ne vodi, ne tjera misli na bijeg, upravo sam tamo gdje sam vjerovao da ću biti. Otok koji ima kako geografske tako i klimatske predispozicije da bude jedno od zaostalijih mjesta na svijetu upravo je sušta suprotnost tome: prvi parlament, Althing, osnovan je 930. godine upravo na Islandu, jedna od prvih zemalja u kojoj je pokret sufražetkinja urodio plodom i omogućio ženama pravo glasa, mjesto gdje je stopa kriminala toliko zanemariva da će vam Islanđanin dobaciti začuđen pogled na spomen ključa i upotrebe istog. Njihov način života kao i standard toliko je dalek prosječnom Hrvatu da ćete lakše zamisliti polarnu svjetlost nad Zagrebom nego povjerovati u gore navedeno. No Island je sve to i malo više, uz dodatak netaknute prirode koja se gotovo filmski izmjenjuje na svakom kilometru. Jedini i najbolji način prijevoza i istraživanja Islanda je rent-a-carom, osim ako niste Kinez koji obožava grupne aranžmane. Ako je tako, preskočite ovaj otok. Auto i dodatna oprema u vidu 4G veze sa svijetom bila je odluka od krucijalne važnosti, ipak očekivanja su bila velika tako da je moguće skretanje s rute bilo vrlo vjerojatno. Također odluka o rentanju auta na sva četiri pogona bila je jedna od boljih odluka donesenih na tom putu. Nitko tada nije ni slutio da Islanđani baš ne preferiraju asfaltirati prirodu i da neke ceste na navigaciji i nisu baš bile predviđene za našu Toyoticu. Krajolik Islanda je na razini najboljeg hollywoodskog scenarija. Red vulkanskog reljefa, zatim red sumpornih stijena obraslih mahovinom tamno-zelene boje pa red slapova koji se strmoglavljuju niz brda visine 50 m, čisto ako vam je do sada bilo dosadno. Jesam li spomenuo najljepše životinje na svijetu, islandske konje, na tisuće njih? Slika koju moja amaterska literarna vještina još uvijek nije sposobna predočiti, no složit ćete se, neke je stvari ipak bolje ostaviti onakvima kakve jesu. Dan mi je uglavnom trajao 15 sati no i to je bilo premalo za količinu nestvarnih scena koje su me bombardirale svakim prijeđenim kilometrom. Za ljubitelje ronjenja tu je i spoj dviju tektonskih ploča, one sjeverno američke i euroazijske, kristalno plavetnilo koje seže u centar Zemlje i pruža nezaboravni doživljaj nestajanja u neku drugu dimenziju. Moj osobni favorit je crna plaža nedaleko od mjesta Vík. Prvi put u životu sam se susreo s nečim ovako veličanstvenim. Penjanje na visoku stijenu podno koje se pruža ova ljepotica otima misli i vrijeme u nepovrat. U tom trenutku bio sam istodobno zahvalan i sretan što mogu svjedočiti ovakvom prizoru koji je postao dio mene i u meni poprimio neku novu priču. Iako su naleti adrenalina bili iznad prosjeka teško da je tjedan dana dovoljno za kružni povratak na cilj stoga smo se dva dana prije polaska s prijeđenih četrdesetak posto otoka zaputili se prema Reykjaviku. Sigurno ste se pitali kada u igru dolaze pogoni na sva četiri, upravo sada, stoga vežite pojaseve kreće tečaj ronjenja. Dok "pravi" turist uvijek odabire popločani put, ono dijete u meni baca kontru. Zašto biti išta drugo kad možeš biti dijete? Tog dana vrijeme je bilo najbolje do sada, vjetar je prestao šibati naše ozeble uši, a avanturistički duh bio je na vrhuncu. No ubrzo je pobjegao u pete. Prolazeći nenaseljenim krajolikom koji je previše podsjećao na Irsku, pozornost nam je odvuklo mjestašce s tri kućice. Gotovo da je automobil sam od sebe zaprašio putem znajući da nas čeka prava mala avantura. Parkirali smo auto ispred prve od triju kuća na čijoj je drugoj strani stajalo pobacano desetak, što starih, što relativno pokretnih karoserija svih marki. Sve je to ovom mjestu davalo još veću mističnost koju ni pod koju cijenu nisam htio propustiti. Krenuo sam prema jednoj od kuća, da malo škicnem onako kako to u Dalmaciji radi susjed susjedu, ništa strašno, ni ne sluteći što slijedi. U tom filmskom trenutku vrata prve od kuća, od koje sam bio udaljen svega par metara, krenu se otvarati, a iz njih šepajući, izlaziti starac sijede brade na kojoj bi mu pozavidjeli i najveći hipsteri. Pomislih, dosta je bilo holivudskih prizora ovo je horor u nastanku samo što je toliko stvaran da i ne vjerujem da se dešava. Sekunde u kojima je islandski djedo koračao pognute glave prema nama izgledale su blago rečeno, dugo. Kad se napokon dovukao do nas te podigao glavu i uperio pogled u mene bilo je teško raspoznati boju očiju kojima je prije pola stoljeća zavodio islandskim pašnjacima. No u tom trenutku to i nije bilo bitno; njegovo mlataranje rukama i neartikulirani zvukovi bili su za nas potpuno jasni, nestanak s mjesta događaja bio je brz. Nakon što smo pribrali dojmove krenuli smo prečacem koji je obećavao, krajolik za poželjeti, bezbroj planinskih rukavaca i rječica kojima je nedostajala samo jedna stvar, drvena konstrukcija koje se zove „most“. I avantura je mogla početi, dovoljno prazan rezervoar da nam povratak nije opcija te dovoljno dubok potok koji tjera na razmišljanje. Scenarij kao stvoren za upoznavanje ljubavi života dok prokuhanog motora tražimo pomoć u bespućima otoka, no budući da smo na ovom putu već dobrano ispucali sve filmske efekte vođeni vjerom da Island negdje skriveno za nas čuva sretan završetak odlučili smo se na pokret. U najgorem slučaju na odmet nam neće biti ni mala napravica koja odašilje signal 21. stoljeća, koju smo nakon dugog razmišljanja ipak ponijeli, a koštala je simboličnih 15 eura po danu. U tom trenutku mimo nas je prošao džip, iz kojeg su dopirali glasovi ohrabrenja. Ponukani nabrijanim Talijanima koji su u svom džipu prešli prepreku kao da ona nije postojala udarili smo po gasu. Jedan za drugim nizali su se rukavci planinskih rječica. Napokon, nakon dva sata vožnje s prvim metrom asfaltirane ceste osmijeh je zaposjeo naša lica. Radost je bila tolika da smo se u prvom naseljenom mjestu odlučili počastiti pravom večerom pobjednika. I kako bi drugačije završili ovaj dan nego večerom, pogađate u etiopljanskom restoranu u srcu Islanda. Posljednja dva dana sam proveo u glavnom gradu otoka, Reykjaviku. Gradić veličine Zadra koji odiše posebnim sjevernim šarmom. Pun životopisnih uličica i modernih mjesta za izlaske i jelo, pravi mali urbani raj koji nas je lagano pripremao za povratak u stvarni svijet. Za razliku od ostalih metropola, prilikom posjeta Reykjaviku možete upisati tečaj pri Vilenjačkoj školi kao i isprobati kupanje u prirodnom termalnom bazenu u neposrednoj blizini centra. I na kraju, što napisati da sačuvam jedan mali dio Islanda za sebe, a vas natjeram na bijeg u divljinu? Ako volite prirodu malo više nego ljude, mislim da vas mogu zamisliti kako proživljavate avanturu života vođeni nekom posebnom energijom koja postoji samo na tom otoku, a do tada maštajte, maštajte puno. E da, još nešto. Ako slučajno skrenete u mjestašce Hólmur, pozdravite mi namrgođenog prijatelja, bit će mu drago iako možda to neće pokazati. Muškarci su nekad teški s osjećajima. Sve avanture s brojnih putovanja Marka Medića možete popratiti na blogu Father of Đorđe, kao i na popratnom Facebooku i Instagramu. Marko Medić Foto: Marko Medić
Grad za uživanje u španjolskom načinu života, opuštenosti i vrevi Zašto je Madrid savršen grad za odmor?
Mjesto gdje ćete doznati sve o filozofiji 'It's all in your mind' Myanmar - neiskvarena zemlja srdačnih osmijeha koju morate posjetiti
Čarobno mjesto koje želimo posjetiti! Prekrasna plaža na Hvaru kao stvorena za beskrajno sunčanje i uživanje!
Skriveni dragulj Istre za koji vjerojatno nikada niste čuli Jezero Butoniga: Zelena oaza u srcu Istre koju vrijedi posjetiti!