PUTOVANJA

Jamajka - mjesto na kojem doista 'nema problema'

Novinarka Tena Škiljević vodi vas na put koji se pamti do kraja života

jamajka 
Najčešće pitanje koje mi postave nakon što kažem da ne idem na godišnji jer sam nedavno dva i pol' tjedna provela na Jamajci je: 'Kak' to da ste se odlučile baš za Jamajku?'

Odgovor ide otprilike ovako: bila je to spontana odluka koju smo prijateljica Iva i ja donijele na jednom drugom putovanju – onom novogodišnjem u Novom Sadu. Bile smo na probi Killo Killo bande – benda u kojem nam sviraju prijatelji. Taman je kretala neka reggae stvar i inspirirana zvukovima koje sam čula rekla sam Ivi kako bi mogle otići na neki dalji i dulji put... Pa zašto to ne bi bila upravo Jamajka? To je bilo dovoljno da se nakon povratka bacimo u istraživanje opcija i nakon kratkotrajne potrage kliknemo na opciju kupi koja se odnosila na povratni let iz Londona za Montego Bay. Karte smo kupile u prvom mjesecu, a na put krenule 27. svibnja. Do Londona smo letjele iz Ljubljane, a do Ljubljane išle busom – vjerovali ili ne cijena jednosmjerne autobusne karte za ranojutarnji bus do Ljubljane jednaka je cijeni taksija od 40 kuna koliko me koštao put od kuće do autobusnog. I tako smo krenule na put koji ćemo obje pamtiti do kraja života.
 
Iako nigdje na internetu nema informacije o tome da vam za Jamajku treba viza tome ipak nije tako. Naime, vizu za Jamajku koja košta 100 američkih dolara naplate vam odmah po slijetanju pa je to trošak na koji u startu morate računati. Nama je potpao pod one izvanredne. Vremensku razliku od šest sati manje (koliko je kod njih) u početku smo nadoknađivale dugotrajnim spavanjem, a prvo mjesto koje smo odabrale bio je Negril.
 
jamajka 
Tijekom putovanja igrale smo igru uspoređivanja tamošnjih s gradovima u Lijepoj našoj pa smo tako odlučile da je Negril pandan Zrću. Turističko mjesto na kojem se prodaje sve – od kokosa, manga, cigareta do končanih narukvica... I sve to dolazi vama dok opušteno ležite u najudobnijoj ležaljci na svijetu, gledate u azurno plavo more, na obzoru ne vidite ni natruhe kopna i chillate u hladu uz ugodnih 28 celzijanera. Naravno, na početku vam malo ide na živce što vam svakih pet minuta netko uletava i želi nešto prodati, ali kad to prihvatite onda stvari postaju zabavnije i lakše. Tisuću puta ponovite istu priču i odgovorite na pitanja od kud ste i što radite ovdje. Oni ime vaše zemlje obavezno ponove simpatično krivo – Krijejša, a vi se svaki put tome nasmijete kao da to čujete prvi put i pokušate ih ispraviti iako znate da to nema previše smisla. Jako im je atraktivno vidjeti dvije bijele cure u low seasonu i svi vam žele biti prijatelji – ali ne na način na koji se biva prijateljem u zapadnom svijetu. I taj dio nakon nekog vremena postaje smiješan, a oni srećom znaju što znači no thank you pa vas puštaju na miru kada im to kažete jednom (ili najviše tri puta). Dakle, Negril je bio chill – s obzirom na to da smo bile smještene u jednom od mnogobrojnih bungalov resorta plaža nam je bila na minutu i pol od sobe, a naše ležaljke svako su nas jutro spremno dočekivale prazne. Naravno, za sve se trebate cjenkati ako cijene nisu fiksne, a većinom nisu. Iznenađujuće, Jamajka nije toliko jeftina – ručak se jede za tri do četiri dolara, pivo košta dva i pol'. Jedino što je iole jeftino je prijevoz – taksiji se (obzirom na relaciju) kreću od dolar do dva po osobi, a javni prijevoz (koji smo većinom koristile kako bi se kretale po otoku) također nije skup.
 
jamajka   
Nakon chilla u Negrilu iduće mjesto u kojem smo provele četiri dana bilo je Treasure Beach iliti Komiža na Visu. Inače, mjesta koja ćemo posjetiti birale smo tamo – uz preporuku lokalne ekipe koju smo upoznale i nakon istraživanja lokacija online. Smještaj smo većinom bukirale preko Airbnb-a, a koštao nas je u prosjeku 20 dolara po osobi po danu – naravno, dalo se proći i jeftinije ali smo mi u startu odlučile ciljati na tu neku srednje skupu varijantu. Jamajka je prepuna ograđenih resortova, ali nas to kao niti uobičajene turističke atrakcije nije pretjerano zanimalo. Mi smo htjele osjetiti pravu esencijalnu Jamajku i čim više vremena provesti s lokalnom ekipom. Upravo se ta želja u stvarnost najviše pretvorila upravo u Treasure Beachu – vjerojatno najopuštenijem mjestu na svijetu. Tamo smo kuhale na otvorenoj vatri s lokalcima – i to ono što smo ubrale u vrtu jednog od njih. Ne trebam ni spominjati da im je prehrana većinom bazirana na povrću i da od mesa prevladava piletina – najfinija piletina koju sam ikad jela. S obzirom na to da je otok pretežno naseljen rastama to i ne čudi previše. Osim Boga - jer je riječ o većinom kršćanskoj zemlji u kojoj vrijeme nedjeljom staje jer se iz ormara vade najbolje haljine/odijela, i odlazi se na misu – rastama je uzor i Haile Selassie čija se ikonografija i citati vide i čuju u skoro svakom razgovoru. Naši domaćini iz Treasure Beacha, uz ručak, svakodnevno su nas – uz komplimente – častili i voćnim delicijama pa smo tako skoro u svakom gradu koji smo posjetile jele neke vrste voća koje ranije nikada nismo ni vidjele, a kamoli probale.
 
jamajka pelican bar    
Izlet koji smo si odlučile priuštiti tijekom boravka u Treasure Beachu bio je posjet Pelican Baru bircu sagrađenom od drveta koji se nalazi usred Karipskog mora – za istač! Iako turistička atrakcija i mjesto na kojem su ljudi odlučili ostavljati razne predmete iz država iz kojih dolaze, Pelican bar je super simpatično mjesto na kojem lokalci igraju domino, a turisti ne prestaju kliktati fotoaparatima. Naravno, mi smo odlučile zaigrati domino. I naravno, u tome smo bile loše. Ipak, cjelokupno iskustvo puta do tog mjesta kao i ideje koje su se tamo rodile neprocjenjive su. I ne nismo ostavile nikakvu memorabiliju iz Hrvatske. Eh da – ako vas put ikada odvede u Treasure Beach obavezno posjetite Gee Wiz, najbolji vegetarijanski restoran u svemiru u kojem radi dvoje najgenijalnijih rasti na svijetu, a porcije su toliko obilne i fine da najradije više ništa i nigdje ne biste jeli osim tamo. Stvarno! 
 
gee wiz jamajka     
Nakon Komiže, bilo je vrijeme za Zagreb – točnije glavni grad otoka, Kingston – koji nas je podsjetio upravo na našu metropolu. Iako su nas mnogi i prije i za vrijeme puta uvjeravali kako su Kingston i općenito Jamajka opasni, odgovorno tvrdim kako uopće nije tako. OK, možda je činjenica da smo bijele relativno mlade cure, da je bio low season, da smo se odijevale relativno bezlično i sa sobom nosile novaca koliko nam je taj dan bilo potrebno doprinijela tome da nas nitko niti ne pokuša opljačkati/napasti, ali se zaista niti u jednom trenutku nismo osjetile nimalo ugroženima. Doduše nismo se niti dovodile u neke granično opasne situacije, ali kad se sve zbroji, Jamajka nije ništa opasnija od recimo Maroka koji sam posjetila prije dvije godine.
 
jamajka   
Kingston ima sve odlike velegrada, a mi smo bile smještene u hostelu na vrhu brda – nešto kao da živite na vrhu Medvednice. Još smo ranije odlučile da ćemo tamo izlaziti, a prvo mjesto koje smo posjetile bio je slatki place Veggie Meals On Wheels i odmah se skompale s vlasnikom s kojim smo hengale do kraja boravka u Kingstonu. Osim toga posjetile smo jedan koncert na kojem smo slušale razne reggae bendove i kultni Dub Club - koji nas je pomalo razočarao jer se u njemu okuplja jako puno turista, ali je pogled koji puca na cijeli grad i više nego prekrasan! Imale smo i svog taksista – najboljeg taksista na svijetu – i svi su nam izlazili u susret gdje god da smo došle. Jedini problem koji sam ja imala bio je to što nikad nisam bila sigurna jesu li friendly zato što zaista jesu ili zato što nešto žele – u odgovor na to pitanje i dalje nisam sto posto sigurna. Jedini moment ekstremne nelagode u Kingstonu doživjela sam u down townu – i to samo zato što mi je tisuću pogleda koje sam osjetila dok smo šetale bilo jednostavno previše. 
 
port antonio jamajka
 
Putovanje Jamajkom odlučile smo zaključiti u Port Antoniju – nekadašnjem bitnom pomorskom gradu i luci ove prekrasne otočne države trećeg svijeta u kojoj je većina stanovništva siromašna, ali nitko ne prosi nego svi nešto rade kako bi preživjeli – iako se to svodilo na prodaju kokosa koji su ubrali s druge strane ceste - što ne možete ne cijeniti! Port Antonio kao takav nije nešto ekstra lijep, ali plaže koje su na relativno kratkoj udaljenosti oduzimaju dah. Tako smo jedan dan provele u Plavoj laguni (Blue Lagoon) – laguni u kojoj se snimao istoimeni kultni film iz 1980. godine. Ne trebam ni spominjati da je i tamo sve na prodaju – od izleta brodom do raznih drugih stvari koje smo, pogađate, propustile. Chillale smo na plaži, kupale se u divnom plavom moru (koje kako dan odmiče postaje zeleno) te sažimale dojmove puta. I pomalo sjetno razmišljale o tome kako ubrzo moramo doma. Drugi dan provele smo na jednako divnoj plaži Long Bay koja je većinu vremena bila samo Ivina i moja. Divljina valova, toplina sunca, restoran tik uz ocean... Zaista vam ne treba ništa više! Kraj dana provele smo u kafiću iz kojeg nas je svakodnevno mamila odlična glazba. Jedno pivo bilo je dovoljno da kraj nas sjedne frend kojeg smo upoznale u busu koji nas je iz Kingstona doveo do Port Antonija i koji se nekako svaki dan eto baš slučajno našao negdje gdje smo bile i mi. Pozvao nas je na rave koji se te večeri održavao u klubu Crystal nedaleko od centra. Kada smo čule riječ rave automatski smo pomislile na elektronsku glazbu i sve što ide uz to. Oduševljeno smo odslušale prezentaciju ravea i nadovezale se na to potpitanjem koje nam je objasnilo njihovo poimanje ravea koje podrazumijeva twerkanje, reggaeton i ostale vidove zabave koja se kosi s onime što pod zabavom i dobrom glazbom podrazumijevamo mi. Nakon toga uslijedila je i zvučna prezentacija onoga što se na tom raveu može čuti pa smo se nakon umiranja od smijeha ipak uputile u svoj privremeni dom. Jesam li spomenula da nas je Port Antonio podsjetio na opatijsku rivijeru? Evo sad jesam!
 
jamajka
Prije finalnog ukrcavanja na avion pola dana provele smo u Montego Bayu – polaznoj i odlaznoj točci našeg aviona prema Europi i domu. Dan je uključivao obilazak njihove inačice trešnjevačkog placa, prefini ručak i razgovor s pokojim prodavačem ili slučajnim prolaznikom (ali i shopping!).

Da sumiram: Sve što vam treba ako ikada odlučite otići na Jamajku su otvoreno srce, osmijeh i povremeni pristup Internetu (koji je i više nego dostupan gdje god krenuli). Jer za sve ostalo zaista nema problema!
 
jamajka 
Servisne informacije ukratko glase: Karte smo kupile pola godine prije puta i cjelokupan prijevoz (let Ljubljana-London pa London-Montego Bay uz transfere busom) košta oko 1.000 eura po osobi. Računale smo tamo trošiti 50 dolara dnevno što je optimalno - s tim da smo smještaj plaćale na licu mjesta (oko 20 dolara po osobi po danu). Naravno, može se proći i jeftinije, ali je ovo neka srednja/optimalna cijena/potrošnja. Jamajku smo posjetile u low seasonu tako da su i troškovi smještaja bili manji nego što je to u high seasonu. Što se cijena tiče prijevoz je jeftin, hrana isto tako (fini i obilan ručak može se pojesti za tri do četiri dolara). Mislim da je konstalacija u kojoj smo mi išle - dvije frendice - najbolja jer Jamajku doživiš drugačije nego što bi je doživio da tamo ideš u nekoj drugoj kombinaciji (dečko-cura, frend-frendica). Jamajku smo proputovale duž njene obale – što svakako preporučujemo iako ne sumnjamo da je i unutrašnjost jednako divna... To ćemo odraditi drugi put.
 
long bay jamajka 
I za kraj, ne mogu a da ne citiram svoju najbolju prijateljicu Ivu koja je ovo putovanje (za razliku od mene) sažela na najbolji mogući način:

''In the beginning I wondered why people were asking when we were coming back, but now I get it! How not to go back to a place where the motto is 'no problem', where you eat mangos and other fruit that you don't even know from the tree, where you hear dancehall blasting from the shops and roots reggae from the chill corner bars, where you get at least 50 welcomes per day, where you can hang out with the real rastas (nicest people ever), cook and eat the best food ever (ital), where ga*** is easier to find (and cheaper) than tobacco, where police officers are extremely friendly ('hey ladies wanna party'), where the public transport doesn’t leave on time but when it's full (i.e. at least 10 people over the actual vehicle capacity), where you get the cheesiest pick up lines in the world ('heaven are you missing two angels'), where boats are called 'peace and love' or 'freedom', where they play intense domino at beach bars, where units of time and distance are very flexible. Did I mention that their motto is 'no problem'?'' 
 
Tena Škiljević
Foto: Privatni album
Objavljeno: 03.08.2015. u 11:49
Tagovi: putovanja, putopis

VEZANE VIJESTI

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p