Kako najlakše dobiti američku vizu?

New York, New York… Dugo godina sam maštala da hodam uzavrelim ulicama ovog nevjerojatnog američkog grada. Da osjetim njegovu vibrantnu energiju i uronim u taj magični svijet. Nakon što sam u rukama držala avionsku kartu i potvrdu unajmljenog smještaja, već sam u mislima ostvarivala taj san. New York, New York… Dok me ljudi nisu spustili na zemlju s jednim na prvu jednostavnim pitanjem: ‘A jesi li dobila vizu? Ček' kupila si karte bez da imaš vizu? Znaš da ne dobiju baš svi vizu?’...

I tu negdje se u meni probudio crvić sumnje. Redom su do mene stizale priče poput ‘Onaj moj kolega nije dobio vizu jer nema roditelje u Hrvatskoj, a ima posao za stalno!’, ‘Meni je frendica išla s dečkom, on je dobio vizu, ona ne. Nešto je krivo ispunila u aplikaciji!’, ‘Jesi čula da onu žensku nisu pustili u Ameriku, bez obzira na to što ima vizu?’... Priče su se nizale, a s njima je splasnula i moja njujorška euforija. Viza, viza, viza… Naravno da surfanje bespućima interneta nije pomoglo u podizanju morala. A ni sama procedura nije olakšavala situaciju. Jer dobivanje turističke vize za Sjedinjene Američke Države može se mjeriti s hrvatskom birokracijom. Nakon mnogobrojnih sati koje sam utrošila u informiranje, apliciranje, uplaćivanje, prikupljanje svih potrebnih dokumenata, odlaska i čekanja samog razgovora, trud se isplatio i počelo je odbrojavanje do New Yorka. Kako ne biste nepotrebno gubili živce i vrijeme, naučite iz mog iskustva i bez stresa otputujte u Sjedinjene Američke Države.

Kako dobiti američku vizu?

1. Ne slušajte tuđe priče

Jednu krucijalnu stvar koju sam naučila u procesu dobivanja turističke vize jest da ne trebam slušati sve moguće i nemoguće priče kako je netko dobio ili nije dobio vizu. Pogotovo izbjegavajte analize zašto netko nije dobio tu vizu (plaća nije visoka, nema nekretninu, nema kredit, nema rodbinu, ide s dečkom/curom, nema plan, nema kartu, nema smještaj, rođen je u BiH, kratko radi na tom radnom mjestu…). I nemojte uspoređivati svoje stanje s nečijim drugim. Nećete se utješiti nego ćete samo postati paranoični.

2. Kupiti avionsku kartu/rezervirati smještaj - da ili ne?

Postoje razne teorije, no jedno je sigurno - nitko ne garantira koja je opcija bolja. Moja malenkost je kupila i platila povratnu kartu i smještaj prije dobivanja turističke vize. Imajte na umu da vas tijekom apliciranja pitaju za detaljan plan putovanja i traže adresu na kojoj ćete odsjesti.

3. Fotkanje

Prije nego uopće krenete razmišljati o apliciranju za vizu, potrebno je odraditi fotkanje jer, naravno, Amerikanci traže fotografije posebnih dimenzija (5x5cm). Kad odete u fotostudio samo napomenite da vam je potrebno fotkanje za američku vizu i naglasite da vam fotografije pošalju na željenu e-mail adresu.

Kako dobiti američku vizu?

4. Online aplikacija

Prvi korak u mukotrpnom procesu ‘Želim na odmor u SAD’ jest ispunjavanje online obrasca. Budite strpljivi, skuhajte si veliku šalicu najdraže kave jer ispunjavanje obrasca traje preko dva sata. Kako biste si skratili vrijeme, unaprijed pripremite potrebne informacije (kad i gdje ste završili školovanje, radna mjesta unatrag zadnjih pet godina, broj leta, OIB, bračni status, razvod…). Nakon što odaberete lokaciju, uploadajte fotografiju i stisnite start an application. Na samom početku se pojavljuje Application ID, obavezno ga zapišite i odaberite svoje sigurnosno pitanje. Slijedi cijeli niz pitanja, mirno ih ispunite i ne brinite, možete se vratiti unatrag i sve provjeriti, a aplikacija vam također javlja ako nešto niste ispunili ili ste to učinili na krivi način. Svako pitanje shvatite ozbiljno i nemojte na niti jedno odgovoriti okvirno. Pred kraj slijedi 5 stranica sigurnosnih pitanja na koja ćete, naravno, odgovoriti s NE. Malo će vas i nasmijati. Na kraju je potrebno još jednom provjeriti fotografiju i, za svaki slučaj, unesene podatke jer nakon što stisnete predaj zahtjev promjene nisu moguće. Odmah vam na upisani e-mail stiže potvrda koju trebate isprintati i nositi na razgovor u ambasadu. Nemojte se uzrujati ako netko iz vašeg društva tko s vama ide na putovanje dobije neke odgovore koji se vama nisu izlistali. Ovisno o vašim odgovorima mogu se (ne)otvoriti dodatna pitanja.

5. Plaćanje vize i rezervacija termina razgovora

Bez obzira dobijete li ili ne vizu, morate uplatiti 160 dolara. To je ona zanimljiva caka koja predstavlja dodatni izvor frustracija. Na poveznici birajte Nonimmigrant Visa Applicant, birate državu gdje aplicirate za vizu, ispunite podatke kako biste kreirali račun nakon čega birate termin. Ponudit će vam se svi slobodni termini. Imajte samo na umu da je za izradu same vize potrebno par dana. Također nemojte na ovaj korak čekati predugo jer, ovisno o mjesecu u godini, termini mogu biti i popunjeni. Na obrascu birate neuseljeničku vizu –> posjetitelj (B) –> viza za posjetitelje koji dolaze iz razonode ili radi medicinske terapije (B2) –> prihvatite, a nakon toga birate konzulat. Za završetak vam je potreban Application ID (kojeg ste dobili prilikom ispunjavanja prvog obrasca). Također birate DHL ured za dostavu putovnice.

6. Prikupljanje potrebne dokumentacije

Nakon što ste proveli preko dva sata ispunjavajući zahtjev za vizu, slijedi onaj fizički dio koji se sastoji od prikupljanja svih mogućih papira koji su vam potrebni za dogovoreni razgovor u ambasadi. I tu ćete izgubiti pokoji sat, no tješite se da ste skoro na pola puta do SAD-a. Potrebni su vam sljedeći papiri: putovnica (važeća naravno), fotografija, potvrda o zaposlenju koja uključuje podatke o radnom stažu, vrsti ugovora i godišnjem odmoru, potvrda o prosječnoj mjesečnoj plaći te platne lista zadnja tri mjeseca, garantno pismo ako posjećujete nekoga u SAD-u, vjenčani list, rodni list djeteta koji ne putuje s vama, ako posjedujete nekretnine ne zaboravite na dokaz o vlastištvu, također možete ponijeti i ugovor o kreditu. Privrednici-obrnitici moraju dostaviti dokaz o godišnjim prihodima i plaćenom porezu, studenti/učenici nose indeks ili potvrdu iz škole, dok mlađi od 18 godina trebaju dostaviti rodni list i potvrdu ovjerenu kod javnog bilježnika kojom oba roditelja odobravaju putovanje. Također ne smijete zaboraviti potvrdu o ispunjenom obrascu DS-160 (dobili ste ga na e-mail) te potvrdu o uplati naknade i zakazivanju termina. Opskrbljeni pozamašnom količinom papirologije, slijedi odbrojavanje do samog termina.

Kako dobiti američku vizu?

7. Razgovor u ambasadi

Imajte na umu da se ispred same zgrade ambasade ne smijete zadržavati te na svoj razgovor stignite 15 minuta ranije. Za prvu provjeru, koja vas čeka ispred zgrade, pripremite putovnicu/osobnu iskaznicu i nemojte se zbuniti na pitanje koja vam je adresa boravišta. Stanite u red ispod nadstrešnice (nemojte slučajno stati izvan nje, dobit ćete upozorenje), ugasite sve mobilne uređaje i čekate da vas provozu prema vašem terminu. Ulazite u malu kućicu u kojoj vas pregledavaju kao u zračnoj luci. Vadite sve uređaje, ključeve, torbu stavljate na pokretnu traku, a vi prolazite kroz detektor metala. Dodatno vas pregledava još jedan službenik, dobivate broj na kojem su vaše stvari te izlazite iz prve kućice. U drugoj kućici uzimate broj, kad dođete na red predajete sve potrebne papire i skenirate otiske prstiju. Ponovno se vratite u čekaonicu i čekate da se vaš broj ponovno izvrti. Tada slijedi taj sudbonosni razgovor koji je u mom slučaju trajao svega 30 sekundi. Budite opušteni, nasmijani i prirodni. Razgovor se odvija na engleskom, no možete zatražiti da se održi i na hrvatskom. Postavit će vam veoma rutinska pitanja, u stilu ‘Zašto idete u SAD?’, ‘S kim idete u SAD?’, ‘Kad i koliko ostajete?’, ‘Koji vam je posao i što na njemu radite?’, ‘Koja vam je prosječna plaća?’, ‘Imate li nekretninu?’ te ‘Imate li rodbine u SAD-u?’. Odmah vam priopće jeste li dobili vizu ili ne, koja će vas čekati kroz 2-3 dana u odabranom DHL uredu.

Što sam naučila o mukotrpnom procesu dobivanja turističke vize za SAD-u? Da je sami razgovor kratak, efektan i pomalo razočaravajući (koliko su me ispunili raznoraznim pričama očekivala sam puno više) - čista formalnost koja ne treba zabrinjavati zaposlenu osobu koja u SAD ide čisto turistički. No, oboružajte se živcima, strpljenjem i papirima - jer sve ono do samog razgovora je mučan proces zbog kojeg ćete se često pitati ‘Zašto je meni to trebalo?’. No, kad u rukama napokon držite svoju putovnicu s vizom, znate zašto vam je to trebalo - zbog nezaboravnog iskustva koje vas čeka preko bare.

Foto: Pexels