PUTOVANJA

Ljeto u Provansi

Putopis Nevene Rendeli o posjetu francuskoj rivijeri



Put putujemmmmmm. Stih koji me počne proganjati negdje početkom travnja, a ne pušta me sve do rujna. Ovogodišnju dozu propisanog lijeka za putoholičare uzela sam krajem lipnja. Odredište - francuska rivijera i Provansa, trajanje - (punih premalo) 6 dana, prijevozno sredstvo - osobno vozilo. Kada se ovisnik nađe u situaciji da samo do odredišta normalnom vožnjom treba najmanje 12 sati, toliko isto natrag, i da to oduzima cijeli jedan dan uživanja, onda je najvažnije isprogramirati svaki sat. Prvih sedam sati vožnje je ujedno uzbudljivo jer se na put tek kreće, ali zbog položaja naše zemlje i najdosadnije: tu je cijela Slovenija (ok, na to otpada pola sata) i talijanski autoput, koji u ljetne mjesece ne izgleda nimalo romantično, s obzirom da su ostala vozila na cesti uglavnom kamioni i povratnici kući s pečalbe. Zato je najbolje odrediti si otprilike pola puta i obogatiti putovanje još jednim odredištem.



Cinque Terre

Izbor je pao na Cinque terre, pet seoca na ligurijskoj obali koja mi se već godinu dana smiješe s naslovnica portala. Prespavali smo u idiličnom bed&breakfastu na vrhu brdašca s kojeg puca nevjerojatan pogled na obalu. Idealno polazište za posjet Manarole, Monterosso al Mare, Vernazza, Corniglia i Riomaggiore vlakom. Naime, svih pet sela povezano je brzim vlakom koji vas od jednog do drugog sela voze najduže deset minuta. Funkcionira po principu 'hop on, hop off' i u jednom danu na taj način možete vidjeti svih pet mjesta, između kojih, za one pustolovnijeg duha, postoji šetnica od pedesetak kilometara. To je baš Italija kakva je nekad bila. Šarene ribarske kućice s malim uvalama, u ljetnim mjesecima prepune turista, ali bez onih poznatih gužvi na talijanskoj obali.

S obzirom na našu žurbu, već u popodnevnim satima krenuli smo dalje. Čekala nas je duga, ali zanimljiva vožnja uzduž Azurne obale sve do Aix en Provence. U San Remo nismo silazili jer se nekako s autoputa nije činio primamljiv kao u one dane kad traje najpoznatiji festival, ali zato Monte Carlo i Monaco nismo zaobišli. Da smo imali vremena, sigurno bismo zastali i u Nici, ali valjalo je stići do srca Provanse, a mrak je već odavno padao.


Aix-en-Provence

E sad, tražiti hotel koji ste rezervirali preko interneta jer vam se baš svidjelo što se nalazi „in the middle of nowhere“ nije najpametnije tražiti po noći. A i GPS bi na ovakvom putovanju mogao biti od koristi. Kad ga nemate, onda vam ostaje samo recepcioner koji, naravno, natuca engleski i nada da će naići neki automobil i pokazati pravi smjer usred šume. Nakon dva sata gubljenja po provansalskim poljskim putovima, shvatili smo da nas je samo jedna ulica, naravno neoznačena, dijelila od udobnog kreveta i hotela s pet zvjezdica koji nema potrebu negdje na ulicu staviti putokaz, jer kažu, ne vole kad im ljudi slučajno svrate?!



Dobrodošli u Francusku!

Dobro, u korist im ide što je dojam jutra, nakon nervnog sloma i proklinjanja muža, Francuza i svoje gluposti, posve drugačiji od noći. Prekrasan boutique hotel usred šume, s bazenom azurne boje u kojem se zrcali okolna šuma i lavanda. Čovjek zaboravi sve putne poteškoće. Dok ne shvati da je Provansa toliko velika, da će nam trebati jako dobra organizacija ako želimo išta vidjeti. Brzo je pao plan, ne idemo u gradove, želimo doživjeti duh Provanse na selu, u malim gradićima na brdima u kojima su obitavali poznati umjetnici, prošetati uz more, jesti najbolje od provansalske kuhinje i ono najvažnije, kušati sva ta vina koja navodno ovdje teku u potocima. S obzirom da je Aix en Provence svojevrsno središte ove francuske pokrajine, u kojem god smjeru krenete trebat će vam najmanje sat, sat i pol do odredišta.


Fontaine-de-Vaucluse

Groblje u Les Baux-de-Provence

Zapadna Provansa poznata je kao regija Bouches-du-Rhone (u prijevodu ušće ili usta), jer se ovdje široko korito najvažnije francuske rijeke dijeli u nekoliko rukavaca kroz lagune i travnate ravnice utječu u Sredozemno more. Najveći grad je Arles, koji mi nažalost nismo stigli vidjeti jer ne možeš sve, ali zato smo posjetili umjetničke i povijesne gradiće poput St. Remy de Provence (rodno mjesto Nostradamusa i obitelji markiza De Sadea) i Le Baux de Provence – grad utvrdu smješten na vapnenačkoj litici s kojeg puca pogled na nepregledne provansalske vinograde i polja. Ako kao mi odaberete put izbjegavanja gradova, što mi je danas malo žao jer nisam vidjela ni Avignon, ali bih zato sigurno propustila malo romantično selo na rijeci, Fontaine de Vaclause koje je u 14. stoljeću privuklo i Petrarcu, vraćat ćete se kroz regiju Vaucluse. Osim već spomenutih mjesta, na putu ćete naići na „ceste lavande“ koje krajem lipnja i u srpnju izgledaju fantastično. Obavezno posjetite i Opatiju Notre – Dame de Senanque, srednjovjekovnu utvrdu okruženu brdima i grimiznim poljima lavande koju uzgajaju redovnici (njih pet) koji danas tamo žive. U međuvremenu, uhvatit će vas i glad pa možda kao i mi zalutate i odjednom se pred vama stvori gradić kao iz bajke - Gordes. Smješten na litici, po noći zbog svojih svjetala izgleda uistinu čarobno. Idealan mjesto za sve romantičare.
 

Les Baux-de-Provence / Nostradamusova rodna kuća u Saint-Remy-de-Provence

 
Nastavak, u kojem će biti riječi o provansalskoj i azurnoj obali, slijedi u petak...

Nevena Rendeli

photos: privatni album

 
Objavljeno: 28.07.2014. u 10:00
Tagovi: Nevena Rendeli

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p