Maroko - zemlja u čije ćete se kontraste zaljubiti

 

 

Zahvaljujući Easyjetu i Ryanairu za pedesetak eura imate mogućnost odletjeti iz Milana na sjeverozapad Afrike. Tako blizu, a tako drugačije. Iako smo provele tri dana u Milanu, uzbuđenje smo osjetile tek kad smo izašle s aerodroma u Marrakechu i osjetile visoku temperaturu (uspoređujući sa zagrebačkom), ugledale palme, kaktuse i arapsko pismo. To je bilo to. U tom trenutku počela je avantura i sve ono o čemu smo istraživale prije samog odlaska.

 

Maroko je zemlja koju treba proputovati sa svih strana. U njoj možete doživjeti 4 godišnja doba u čaj jednom danu. Ujutro surfate na obali, popodne skijate na Atlasu i na kraju se spustite u Saharu jahati deve i gledati zvijezde (kišu u mom slučaju). Vožnju po marokanskim cestama ne želite prespavati već poželite snimati bez prestanka i pohraniti ne samo na memorijsku karticu nego i u dugoročno pamćenje. Krajolik koji se pruža Marokom, posebno Atlasom, izgleda kao da je nacrtan. Divljenje u nijednom trenutku ne prestaje. Vožnjom s jednog na drugi kraj grada ili zemlje očigledan je njihov drugačiji način života i osjećaj kao da je vrijeme stalo. Magarci su u manjim gradovima, selima i medinama glavno prijevozno sredstvo, ne samo za ljude već i za transport (cigle, kožu…). Konji su također prisutni, kao i deve, no oni su više namijenjeni turistima, uz neizbježne majmune i zmije na glavnom trgu Jamma El F na u Marrakechu. Prije nego ih uopće i primijetite, oni će se naći na vama, a vi ćete morati 'morati' dati tipsu. Za ruku će vas loviti i Marokanke kako bi vam napravile tetovažu s kanom ili pak gatale. Maroko je prepoznatljiv i po Arganu. Od Argana ili, kako ga oni nazivaju, drva života, radi se ulje koje mi nazivamo marokanskim i koje je vrlo popularno u ženskoj kozmetici jer pomaže oštećenoj kosi. U kojem god gradu bili u Maroku, moći ćete ga kupiti. Cijene variraju od 2 do 15 eura, a koliko ćete vi platiti ovisi o vašoj sposobnosti cjenkanja, ali i kvaliteti ulja.

 

Marrakech

Marokanci su iznimno gostoljubiv narod, a dobrodošlicu će vam iskazati čajem od mente koji piju u svakom trenutku i u svakoj prigodi. Menta nas možda asocira na Mojito, no do njega je malo teže doći jer je Maroko ipak muslimanska zemlja. Pronaći ga možete eventualno u novom dijelu grada. Dobro je znati kako je u većini hostela i riada u cijenu noćenja uključen i doručak. Najčešće poslužuju marokanske palačinke rghaif, kao i one slične američkim - beghrir te njihov kruh, odnosno pužić s jajima. Umjesto s Nutellom, palačinke doručkuju s medom i maslacem. Nakon što se fino najedete, vrlo vjerojatno će vas put odvesti do glavnog trga Jamma El F na na kojem ćete popiti cijeđeni sok od naranče za 4 kune, dok će vam društvo praviti akrobati i ostali ulični zabavljači.

Od trga počinje i stari dio grada i jedan od glavnih razloga zašto je Maroko toliko posjećen. Medina. Poželjno je izgubiti se u njezinim bojama i mirisima, no ako ne naiđete na nekog turista duže vrijeme, shvatite ćete da ste možda i previše zalutali. Osjećaj nije najugodniji, pogotovo nakon što ste se naslušali priča o tome koliko je opasno. No u tim trenucima, kada se udaljite od turista, možete osjetiti kako se doista živi u Maroku. Nitko ne povlači za rukav, nitko ne pokušava prodati sve i svašta i to je vrijeme kada samo promatraš. Fotografiranje ne dolazi u obzir jer će mimikom i vikanjem Marokanci dati do znanja kako ti to više ne smije pasti na pamet sve do kraja putovanja. Neki dozvoljavaju fotkanje uz, naravno, nešto malo sitnog.

 

Naša je ruta u Marakkechu bila obilazak souika (malih tržnica) te većine zelenih površina. Šetajući smo prošle više manje sve parkove i vrtove na mapi, a usput i završile u novom dijelu grada. Pokušajte pješice obilaziti većinu znamenitosti jer je to najbolji način da se u potpunosti dožive kontrasti ovog grada. Svakako vrijedi posjetiti vrt Majorelle, koji potpisuje Yves Saint Laurent. U vrtu koji je obojen žarkim bojama i ispunjen egzotičnim biljkama nalazi se plava vila u kojoj je Yves provodio svoje slobodne dane.

 

 

 

 

Predvečer je zanimljivo na glavnom trgu na kojem ćete pronaći štandove s hranom gdje možete isprobati njihova tradicionalna jela. Ipak, naše iskustvo nije pozitivno jer smo dobili malu i ne pretjerano ukusnu porciju, a cijena je bila duplo skuplja (oko 10 eura) nego u restoranu. Ovo nije pravilo, stoga svakako jednu večeru rezervirajte za gradski trg, barem zbog atmosphere. Osim hrane, tu ćete doživjeti i zvuk Afrike. Trgom su razbacane grupe Marokanaca koji udaraju bubnjeve, a vi slobodno možete zaplesati, zabavljati se i družiti na njihov način.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Izlet u Saharu

Posjet pustinji bio je obavezan na ovom putovanju. U agenciji smo za 67 eura po osobi uplatile trodnevni izlet u Saharu. Ni slučajno nemojte rezervirati ovaj izlet preko internet, jer bi vas karta mogla stajati oko 130-150 eura. Čak i u ovom slučaju ćete se moći cjenkati. Iako nisam ljubitelj klasičnih turističkih ruta, ovaj izlet se svakako isplati ako nemate vremena sami obilaziti planinu i pustinju. Na putu do pustinje doživjele smo sva godišnja doba. Kiša, poplave, sunce, duga, vjetar, snijeg u daljini, vrućina, hladnoća, sve nas je pratilo. Uspinjanje pa spuštanje po Atlasu ,vijugave ceste (serpertine), nevjerojatni pogledi, berberska sela u kojima smo stajali… Sve je vrijedno za vidjeti. S druge strane, moju viziju pustinje oprala je kiša. Nisam doživjela tu čaroliju o kojoj sam toliko slušala, no unatoč lošem vremenu u pustinji smo proživjeli jednu divnu noć ispunjenu pjesmom i plesom oko vatre.

 

 

 

 

 

 

Sljedeći grad koji se našao na našoj ruti bio je Fez. Grad u kojem se nismo htjele previše zadržavati jer sun as upozoravali da je najopasniji. U Maroku je općenito teško biti povjerljiv jer pojedinci zarađuju na turistima pa čak i onda kada ih se upita za skretanje. Nije baš ugodno praviti se gluh kada ti se netko obrati najljubaznije na svijetu, samo iz razloga da te nakon toga ne traži novac ili da te ne odvede do nekog mjesta gdje će dobiti proviziju ako nešto kupiš. No, to je način zarade u Medini i treba ga shvatiti i poštovati. S druge strane, Fez je doista autentičan. Lutanjem kroz Medinu možete zaviriti u njihove radnje gdje sve izrađuju do najsitnijih detalja. Poznate tannieres gdje se izrađuje koža ne zaobilazi nijedan turist. Vjerujem da se mnogi nakon posjeta zgroze i odluče vise ne kupovati kožu. Vrijedi ući i u one manje radnje i vidjeti kako u malim sobicama tuckaju plodove argana i rade ulje, izrađuju tepihe, namještaj i ostalo. Što se tiče budžeta za Maroko, poželjno je posebno odvojiti novac za suvenire jer, kada vidiš kako ih marljivo izrađuju, poželiš kupiti sve. Osim Medine, u Fezu svakako treba posjetiti i predivan park Jardin Jnan Sbil. Na čaj je lijepo otići u neki natkriven bar i gdje se može uhvatiti koja zraka sunca i promatrati Fez iz druge perspektive. Naime, kada hodate Medinom, nebo se jedva vidi, s obzirom na to da su ulice jako uske. Iz tog razloga nema ni automobila, stoga su magarci glavno prijevozno sredstvo.

 

        

 

Chefchouen je bio šećer pred kraj putovanja i iz njega mi je bilo najteže otići. Baš kao što u životu klikneš s nekim osobama, isto se može dogoditi i s gradovima. Osjetiš da ima dušu, da si odgovarate, da te inspirira grad, njegovi ljudi, ali i jezik. Naime, neki tamo još uvijek govore španjolski. Chefchouen se nalazi na planini Rif, što je samo po sebi očaravajuće, no uz to, većina kućica je obojena u plavo te izgleda kao iz bajke. Interijeri su jednako bajkoviti, uređeni do najsitnijih detalja, kao i krovovi na kojima se druži i uživa. Grad je pun galerijica koje su ujedno restorani ili barovi, a atmosfera je opuštena i smirujuća. Kako su s nama podijelili lokalci, jedan od razloga zašto je grad obojen u plavo su komarci. Mislim da ne postoji osoba kojoj se ovaj gradić neće svidjeti i moj je savjet da nikako ne propustite ovo mjesto udaljeno 5 sati vožnje busom od Feza. Još jedan razlog zašto je turistima tako privlačan Chefchouen jesu i plantaže marihuana posađene na dva sata od centra. Uz pošten trekking moguće ih je vidjeti, baš kao i predivne vodopade i panorama grada.

Chefchouen je bio najjeftinije mjesto na našoj ruti, s najfinijom hranom i najljepšim restoranima te najsimpatičnijim lokalcima. Navodno je i najsigurnije, iako su nas šesnaestogodišnjaci pratili dobrih dva sata dok smo hodale iz grada do vidikovca (španjolske džamije ) i stvorili nam nervozu pomiješanu s malo panike. Iako su se oni samo htjeli malo slikati i flertati te razmijeniti Facebook profile, jer su od svoje starije brace curama iz inozemstva naučili tako uletavati. Poželite li sjesti u neki restoran, preporuka je restoran Aladdin, dok vas odličan smještaj čeka u Casi del Rio ili jeftinijoj opciji, Casi Amini.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Essaioura je najpoznatije odredište na obali jer je najbliže Marrakechu, a taj gradić su nekada davno sagradili Portugalci. Od ostalih gradova na obali se razlikuje i po ‘rasta’ atmosferi. Surfati se može tijekom cijele godine, a miks palmi, mora, restorančića, crepes s Nutellom, plaža, luka, riba, brodova i galebova definitivno osvaja.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

  

 

Gdje god da se našli u Maroku, vjerujem da nećete ostati razočarani. Gradovi se najbolje upoznaju kada se u njima izgubite, opustite i prepustite. Neka vas miris, boje, sunce i palme vode na ovom putovanju, a strah ostavite kod kuće.

 

Josipa Uzelac

Foto: Josipa Uzelac