S Nevenom Rendeli na Bledu

Kamo pobjeći kad imaš doslovno dan i pol za odmor? Većina bi vjerojatno ostala doma uz tv i ne bi se 'tramakavala' zbog slobodnih 30 sati preko 'granice', za dva udisaja svježeg zraka, ali ne i ja koja pod odmorom podrazumijevam sve što nema veze sa svakodnevicom.

Nakon blagdana uz obitelj, božićnih gužva u gradu, izlazaka, hrpe posla, cilj je bio samo otići. Uvjet - negdje gdje nisam bila i da je blizu. I tako se uz sva ograničenja Bohinj učinio idealnim. Hotel Eko Park s pet zvijezdica preporučila mi je prijateljica Slovenka i, nakon što sam joj upravo ovako opisala svoje stanje, zaključila da bi čak i mnogobrojni i često bolji hoteli na Bledu za mene mogli biti preturistički. Ovaj je hotel ok. Daleko od svega s lijepim, gotovo pa privatnim wellnessom koji se, naravno, dodatno plaća (onaj uračunat u noćenje je puno veći, ali i napućeniji jer je riječ o bazenima koji koriste i gosti koji ne odsjedaju u hotelu) i udobnim krevetima.

Što se tiče samog Bohinja, idealno mjesto za šetnju za one koji vole šetati (nisam), a i vjerojatno puno ljepše izgleda za lijepog vremena. Bled je s druge strane, uistinu više turistički, što zapravo znači da se uz samo jezero nalaze brojni restorani, kafići i hoteli. Za jutarnju kavicu preporučam kavanu Prešern na samom jezeru s prekrasnom terasom, wi-fiom i najfinijim kremšnitama (hvale se da su bolje od samoborskih).

Kad ste na Bledu nikako ne smijete propustiti posjet dvorcu koliko god se uspon činio teškim - isplati se. Osim prekrasnog pogleda i zanimljivog muzeja, iznad Bleda u dvorcu nalazi se i idealan restoran za romantičnu večeru. Kažu da je ista kuhinja i u hotelu Astoria na jezeru. I ne lažu, hrana odlična, ugođaj još bolji. Što se tiče ručka, frendica Slovenka preporučila mi je seosko domaćinstvo u mjestu Rupa nedaleko od jezera (Bohinj) i nije pogriješila - domaća hrana i domaći ugođaj.

Ipak, meni najdraže mjesto za ručak/večeru, štogod u Sloveniji je restoran As u Ljubljani, pa ni ovaj put nisam propustila slow food tamošnjeg chefa na povratku kući. As pripada u onaj skuplji rang inače relativno jeftinih slovenskih, kvalitetnih restorana, ali ja tamo ne žalim ni eura. Sve je dobro, a najbolje ono što vam taj dan preporuče oni sami.

Na žalost, ne znam ponoviti što sam jela jer sam se pogubila u okusima sirove ribe i filetiranog 'nečega', ali bilo je savršeno. Nakon ručka šetnjica Ljubljanom koja me uvijek oduševi svojim uličnim životom i povratak doma. Za dan i pol i previše uspomena, zar ne?

photo: Nevena Rendeli