PUTOVANJA

Sanja i Vedran u potrazi za vječnim ljetom

Moto: „japanke tijekom cijele godine“
Kolumbija 
I dok se proljetno sunce tek sramežljivo probija kroz zgrade i oblake do hladnog zagrebačkog asfalta, Sanja Cicvara i Vedran Buble, negdje tamo daleko preko oceana, na drugom kraju ljetom ugrijane planete, lutaju toplim južnoameričkim ulicama.
 
U potrazi za vječnim ljetom, tragajući za sunčanim danima… Potucajući se po nekom tamo sasvim novom i nepoznatom djeliću svijeta. Zvuči poput scenarija kakvog putopisnog filma, ono Into the wild… Jednog od onih filmova nakon kojeg ostanete prikovani za svoj dosadni kauč i maštate o tome kako ćete iz ovih stopa kupiti kartu za dugi prekooceanski let, nazvati šefa da mu saopćite da dajete otkaz i majci poručiti da ne brine jer ćete se jednog dana vratiti u domaju. Kako god, oni su odvažno spakirali svoje kofere i krenuli u potragu za posve neočekivanim pustolovinama okupani ljetnim suncem na drugom kraju planete. Dosad su u tandemu prošli sito i rešeto, pomagali azilantima da pronađu zajednički jezik s organima vlasti u Kolumbiji, bili orobljeni u lokalnom autobusu, jeli pržene banane i pečene hrčke s krumpirima, šetali pitoresknim ekvadorskim ulicama i nepreglednom amazonskom džunglom, iskusili bičevanje otrovnom koprivom, pili šamanske ayahuasca pripravke … Sanju i Vedrana „uhvatila“ sam u transferu do Čilea gdje sam im zadala (nenamjerno, obećajem!) novu dozu muke u potrazi za utikačem na koji mogu spojiti svoje laptope kako bi dovršili našu prepisku. Ne znam za njih, no isplatilo se.
 
Peru 
Peru
 
Obzirom da u domovini trenutačno hara neka luda bura i ledi nam kosti (slobodno zamislite dozu ljubomore u glasu), moram vas pitati jednu stvar za početak. Pokušavate li vi to zeznuti godišnja doba i živjeti u vječnom ljetu pa se „seljakate“ u potrazi za toplim temperaturama?

Pa tako nekako je naša ideja i krenula, plan je ići iz ljeta u ljeto, odnosno vraćati se u Hrvatsku za ljeto. Zapravo nam je moto "japanke tijekom cijele godine".
 
Vedran Buble 
 Rio de Janeiro
 
Kako je čitava priča s potucanjem po dalekim destinacijama ustvari krenula? Sjećate li se trenutka kada vam je palo na pamet: ma kvragu, idemo mi malo negdje tamo na drugu stranu planete? Treba li za takav poduhvat opasna doza odvažnosti ili sam u zabludi?

Imamo sreću da oboje volimo pakirati kofere, tražiti jeftine karte, hodati po novom gradu i po 10 sati dnevno, probavat hranu... Priča s dalekim putovanjima bila je samo pitanje vremena, trebale su nam se posložiti neke puzle u životu. Krenuli smo s vikend izletima (Sarajevo, Beograd, Ohrid), pa sedmodnevnim putovanjima (Berlin, Maroko, Istanbul), a nastavili s jednomjesečnim road-tripovima (Florida i Kalifornija). Veliki ispit bilo je dvomjesečno putovanje Peruom, Bolivijom i Brazilom 2014. godine, nakon čega je Vedran poslije osam godina rada na Indexu dao otkaz i otvorio nam vrata jednog sasvim novog svijeta. Prodali smo auto i krenuli, pet mjeseci Južne Amerike bilo je pred nama.
 
Rio de Janeiro 
Rio de Janeiro
 
Južna Amerika. Je li dolazak prouzrokovao ono što putnici vole nazivati kultur shock? Slobodno nas počastite pokojom anegdotom, nećemo se žaliti .
 
Pravog kulturnog shocka i nije bilo jer je, kao što sam rekla, ovo za nas drugi put u Južnoj Americi. U Peruu, Boliviji i Brazilu rodila se simpatija prema ovom kontinentu, a sada je to već preraslo u veliku ljubav. Ali da, razlika s Europom ima u nedogled, to svakako, ali one jako brzo postanu sasvim normalne pojave. Zapravo ima jedna na koju se nikako nisam mogla naviknuti. U većini zemalja i gradova postoji jedan pomalo gadljivi dio svakodnevnice. Pored svake zahodske školjke Latinosi imaju koš za smeće koji služi za bacanje iskorištenog toaletnog papira. Miris i pogled na te kantice svega tridesetak centimetara udaljene, a prepunjene svim i svačim, teško da se s ičim može usporediti. Navodno je stvar u kanalizacijskim cijevima koje su jako uske i pogodne za začepljenje.
 
Bolivia 
Bolivia
 
Ekvador, džungla, Quito, ayahuasca, domoroci… Čini mi se kako je kao turistička destinacija, Ekvador podosta podcijenjen. Kakve su vaše impresije nakon što se prolunjali zemljom? Gdje ste spavali, što ste jeli i što ste tamo radili, a nikada nećete moći izbiti iz sjećanja? Zašto se, na kraju krajeva, isplati posjetiti Ekvador?

Do prije samog dolaska u Ekvador, nisam previše znala o ovoj zemlji. Ona se čak i nije trebala naći na itineraru našeg puta, ali smo joj u zadnji čas odlučili dati šansu i sada mi se to čini kao sjajna odluka. Ova država ima apsolutno sve. Gradove s najljepšom kolonijalnom arhitekturom, najpristupačniju džunglu (ova pristupačnost se odnosi na cijenu), aveniju aktivnih vulkana, najčišće plaže južnog Pacifika i (ne)zaobilazni Galapagos. Proveli smo 5 dana u ekvadorskom dijelu Amazone u kojoj smo jeli mrave, plivali u smeđim lagunama, špijunirali 6-metarske anakonde, skakali u rijeku s lijana kao na audiciji za Tarzana, ja sam se čak odvažila i divovsku tarantulu staviti na dlan. Posjetili smo domorodačku zajednicu koja od najbližeg grada živi 4 sata vožnje motornim kanuom. Glava zajednice je omanji šaman koji još uvijek svoje sumještane liječi misterioznim ayahuasca napitkom. Morali smo ga i mi probati, ali za ozbiljnije efekte mora ga se konzumirati nekoliko dana u kontinuitetu. Svega 24 sata nakon ture bili smo na obali, a to je jedan od velikih pluseva Ekvadora. Tolika raznolikost na relativno malom prostoru. Zaljubili smo se u jedno omanje ribarsko mjesto i obećali si kako ćemo se tu vratiti. Nalazi se na samom rubu nacionalnog parka koji dobro čuva svoje bijele pješčane plaže.
 
Ekvador 
Ekvador
 
Next stop – Kolumbija. Prva misao koja mi nadođe kada netko spomene ime ove zemlje su bezakonje i narkokarteli. Osjećaš li se čitavo vrijeme kao da „nosiš glavu u torbi“? Koliko je opasno kao turist šetati Kolumbijom? Kakvi su vaši dojmovi, provedite nas malko tom famoznom Kolumbijom. Je li uopće bilo neugodnih iskustava?
 
Evo ove odgovore na pitanja pišemo na aerodromu u Bogoti jer Kolumbiju napuštamo nakon nešto više od 40 dana lutanja. Čekamo let za glavni grad Čilea. Kada te prati loša reputacija, poprilično je zeznuto ispraviti taj imidž koji nosiš, a to Kolumbija najbolje zna. Ovo što smo uspjeli vidjeti i doživjeti za vrijeme našeg boravka to i potvrđuje. Ovo je zemlja prekrasnih ljudi koji su vam spremni pomoći u svakom trenutku. A zašto je to toliko izražajnije nego u ostalim zemljama Južne Amerike? Odgovor leži u povijesti ove zemlje. Kolumbija je država u kojoj se vodio jedan od najdužih građanskih ratova ikada i to u novijoj povijesti, neki će reći da je početak kraja započeo tek 2001. godine. Do te godine Kolumbija nije bila top turistička destinacija i tek je nešto manje od 100 tisuća ljudi godišnje posjećivalo ovu domovinu još uvijek dobro skrivenog El Dorada.
 
Za usporedbu s 2014. godinom kada se prema njoj zaputilo više od 4 milijuna turista. Za lokalce turisti nisu samo hodajući bliješteći znak dolara i prilika za zaradom, za njih svaki taj turist znači i završetak rata, sigurnost, promijene i progres Kolumbije koja više nije kokainsko gnijezdo iz kojeg vlada toliko puta utjelovljen Pablo Escobar. Kolumbija danas nema nikakvih dodirnih točaka s onom prije 15 godina. Turisti mogu slobodno putovati kroz veliki dio zemlje, mogu se voziti noćnim busevima, uzimati taksije u bilo koje doba dana, hodati kvartovima koji i nisu obilježeni na Lonley planet vodiču... ali... uvijek postoji taj neugodni "ali" i njegova "snaga" razlikuje se od turista do turista i od iskustva do iskustva. Naše "ali" zadesilo nas je u najstarijem gradu države - Cartageni. U gradskom busu koji smo uzeli ispred hostela prema povijesnom centru grada dočekalo nas je neugodno iznenađenje. Unutar busa s 15ak lokalaca našla su se i dva s noževima koji su u samo nekoliko minuta svim putnicima uzeli brže bolje sve sto su imali. Da pogodili ste, i mi smo bili među tim putnicima. Ostali smo bez iPhone-a i novčanika s nekoliko stotina kuna (pesosa). Ostao nam je samo taj gorki okus, ali znali smo da je i to dio ove još uvijek siromašne zemlje.
 
Vedran Buble 
Na stranu gradovi, lutali ste i gubili se i po kolumbijskoj prirodi, je li tako?

Tako je, pokušali smo napraviti neki balans prirode i gradova. Gotovo 4 dana lutali smo regijom kave, kampirali u najpoznatijem nacionalnom parku Tyroni, skupljali kokose po karipskoj obali i prelazili preko visećih mostova u ruralnim dijelovima Kolumbije. Ako me sad pitate što je bolje – gradovi ili priroda, teško da ću dati konkretan odgovor.
 
Kolumbija 
Podosta ste vremena proveli i na ulicama argentinskog Buenos Airesa. Kakva je tamo klima, mislim na društvo, atmosferu? Ljudi koji spontano pjevaju i plešu na ulicama? Ovako se čini kao raj na zemlji…

U Buenos Airesu smo proveli gotovo dva mjeseca. Mogu reći da je Buenos najsličniji europskim gradovima, ako ga usporedimo s ostatkom Južne Amerike. To je jedna prava mega-metropola. Osim što ima više od 15 milijuna stanovnika, Buenos Aires je i kulturno središte ovog kontinenta. Gradski muzeji imaju impozantne izloške, novi restorani niću iz dana u dan, različitosti noćnih klubova i barova su za svačiji glazbeni ukus, nerijetko se može naletjeti na live muziku na ulicama... I ne govorim samo o centru grada. Možda najupečatljivije što će mi ostati je spontana karavana koja se stvorila nakon završetka jednog koncerta. Sedam bubnjara predvodilo je ovu kolonu dobro raspoloženih ljudi koji su gotovo sat i pol hodali po ulicama Buenosa i plesali u njihovom ritmu.
 
Argentina 
Argentina
 
Budući da putujete zajedno, postoje li momenti koji i nisu baš laki? Nesporazumi, svađe, momenti u kojem se pitaš: što mi je ovo trebalo, idem doma?

Nas dvoje imamo već podosta kilometara u nogama tako da smo taj dio svađa i nesporazuma već prošli. Već nakon 2 mjeseca veze otisnuli smo se van granica zemlje, tako da imamo iskustva kako reagirati kada nam se i zadesi neki nesporazum. Svjesni smo kako na putovanjima vodimo jedan drugačiji život te da samim time i loše momente treba drugačije rješavati. Nikada nismo imali ni trenutak kad smo zažalili što smo ovo napravili, štoviše kako smo ušli u zadnji mjesec našeg putovanja sve više razmišljamo o tome zašto nismo povratnu kartu kupili koji dan kasnije jer već vidimo da nam neće biti dovoljno dana. Mislim da ključ za putovanje u paru leži u tome da smo si nas dvoje kliknuli i kao suputnici.
 
Peru 
Peru
 
Uskoro se vraćate u Hrvatsku. Naravno, dočekat će vas proljeće. I što onda? Kakvi su planovi? Znate li već sada kamo ćete na zimu?

Moram priznati da me sad tvoja konstatacija da se uskoro vraćamo u Hrvatsku malo i rastužila. Naravno, već polako krojimo plan za sljedeću zimu, jer kao što sam ti već rekla, plan nam je ići iz ljeta u ljeto. Srećom ja radim u nautičkom turizmu pa mi posao omogućava ovakav način života. Čeka me sezona koje se također jako veselim, a što se Vedrana tiče, on je u završnoj fazi pisanja knjige tako da će se posvetiti tome. Imamo okviran plan za zimu, a to je 6 mjeseci u Aziji. Zasad je ideja posjetiti Indiju na dva mjeseca, a ostatak vremena istraživati Laos, Burmu, Vijetnam i Kambodžu. Ovako duža putovanja iziskuju dio logistike i pripreme, istraživanja i potrage što je također zabavan dio, a za sto je Vedran pravi majstor.
 
Hvala vam na prekooceanskom javljanju i sretno u Čileu!
 
Peru 
Vedran i Sanja 
Bolivija 
Photo: privatni album

Objavljeno: 11.03.2015. u 16:06
Tagovi: intervju, putovanja

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p