MATEA MARTEK

'Grad se ne može mijenjati bez uključivanja zajednice'

Povodom jesenskog programa Projekta Ilica s Ivanom Nikolić Popović
projekt ilica
Z
nalo se, kod Bočaka i Strugara se popravljaju cipele. Obitelj Cahun je proizvodila najljepše šešire koje su ponosno ulicama Gornjeg grada šetale zagrebačke dame i gospoda, a od jesenskih se kiša gizdavo branilo kišobranima proizašlima iz Cerovečki radionice. Božidar Jakšić je slovio kao jedan od najboljih zagrebačkih zlatara i draguljara, Vinko Zvošec je sate i sate provodio u svojoj urarskoj radnji, a da se fotografije izrađuju kod Cerića, bilo je svojevrsno pravilo.


Danas, u Zagrebu 21. vijeka, ove nekoć živahne radionice, mjesta na kojima se uz preuzete ulaštene cipele izmijenilo i par viceva, prokomentiralo aktualne događaje i procijenilo prognozu za poslijepodne, zjape prazne. Većina je obrta u kojima se nekoć zveckalo alatima danas zamijenjena hladnim lokalima čije su bliješteće reklame i reflektori neproporcionalni kvaliteti koju nude i koja izdržava teret više-manje jedne sezone. Prostori s dušom, kojima su vladali istinski majstori i njihovi vrijedni šegrti čije cipele, nakit, šeširi ili kišobrani traju dan danas, pod teretom beskrupuloznog kapitalizma, novih postavki tržišta i recesije, su utihnuli. Tu i tamo se u nekima od njih nastavilo proizvoditi, posao su preuzeli sinovi i kćeri koji su pristali na kruh sa sedam kora i borbu s nehumanim mašinerijama korporacija koje u minuti izbace proizvoda koliko jedan obrt isproducira u tjedan, pa čak i mjesec dana. Drugi su svoja vrata zauvijek zatvorili, dopuštajući da sjaj starog Zagreba sve više blijedi sa svakim novim slojem prašine na utihnulim strojevima. A s njima je neminovno počela blijediti i najzagrebačkija od svih, ponosna žila kucavica metropole, Ilica. Sa svojih petstotinjak adresa među kojima je u samom centru grada, istom onom koji bi trebao biti najživlji i najproduktivniji, prazno njih oko 78, Ilica je žrtva sustavnog ignoriranja i neplaniranja. No, zahvaljujući nekolicini aktera koji propadanje centra Zagreba više nisu mogli tolerirati, pokrenut je višegodišnji multidisciplinarni Projekt Ilica, zahvaljujući kojemu bi se stvari trebale popraviti na bolje. Nakon uspješnog proljetnog izdanja Festivala Readymade Ilica koji je u svibnju 2017. slijedom kulturno-umjetničkih projekata pokrenuo javnu diskusiju i ukazao na potrebu revitalizacije Ilice, danas, 9. listopada, počinje jesenski program Projekta Ilica. Povodom početka aktivnosti koje će sa stručnog aspekta "otvoriti različite poglede na proces urbane revitalizacije u hrvatskim gradovima te otvoriti rasprave o potrebama i vizijama razvoja urbanizma", popričali smo s jednom od autorica projekta, Ivanom Nikolić Popović. Poželjeli smo doznati ponešto o napretku Projekta Ilica, rezimirati posljednje mjesece, ali i doznati o aktivaciji građana u projektu, a što smo otkrili, pročitajte u intervjuu.

Ivana Nikolić Popović

Ivana Nikolić Popović

U svibnju ove godine s djelovanjem je počeo Projekt Ilica s ciljem revitalizacije žile kucavice Zagreba. Možete li nam malo detaljnije otkriti kakvo ste stanje zatekli na samom početku projekta, kad je riječ o zagrebačkim praznim i neiskorištenim prostorima?

Kvaliteta života u gradovima Europe je zbog ekonomskih, kulturoloških, socioloških promjena doživjela veliki pad. Udovoljavanje turističkim naletima i paničnoj potrebi za iznalaženjem rješenja dovodi do modela koji kao na primjeru Dubrovnika ili Venecije pretvaraju gradove u komercijalizirane kulise bez života u kojima nakon odlaska turista ne postoji stvarni život. Zagreb vjerojatno zbog svog prosječnog srednjoeuropskog identiteta neće doživjeti takav nalet interesa i poništavanje vrijednosti života grada međutim nas bi mogla zadesiti pošast paničnog stvaranja izmišljenih sadržaja koji ne proizlaze iz lokalne zajednice već su kopija već viđenih sadržaja koji su postigli uspjeh negdje drugdje. Već slijedom te činjenice je sama ideja osuđena na kratkoročni uspjeh ili neuspjeh. Slijedom toga prazni prostori su posljedica ne bavljenja ozbiljnim sustavnim i cjelovitim planiranjem, pa stoga cijeli širi obuhvat centra grada izgleda kao da ga je poharala kuga. Stanje koje smo mi zatekli radeći na istraživanju trenutnog stanja je 78 praznih uličnih i dvorišnih prostora od broja 1 do broja 212.

Je li se od početka Projekta Ilica do danas, kada iščekujemo jesensko izdanje, stanje popravilo? Vidite li kakve promjene na bolje i je li došlo do nekih zaključaka u proteklom periodu?

Neriješena imovinsko pravna pitanja i nevoljnost da se to riješi te pasivnost stanovnika pojedinih mikro-lokacija koji su već u potpunosti izgubili volju i vjeru u to da se može pokrenuti išta u smjeru boljitka zasigurno se u tako kratkom razdoblju ne mogu promijeniti. Upravo iz tog razloga je projekt predviđen kao petogodišnje istraživanje i provođenje programa kroz što bi se osmislio model rješavanja ovog gorućeg problema. Kao dodatni problem je činjenica kako mladi ljudi iz sektora kreativnih i kulturnih industrija te kulture i umjetnosti nemaju gdje razvijati i realizirati svoje ideje. Slijedom svega toga smo razvili nekoliko ključnih koraka i to su rad sa znanstvenom zajednicom i studentima na istraživanju povijesne podloge zgrada i dvorišta, osnivanje tijela koje će raditi na razvoju kriterija korištenja prostora, formiranje subvencijskih modela financiranja za obnovu prostora koji su u jako lošem stanju, a s druge strane osmišljavanje poduzetničkih i umjetničkih projekata koji bi mogli sadržajno unaprijediti kvalitetu života u zajednici. Ključna promjena koju smo donijeli u projektu je fokus na umjetnički aspekt koji je sveprisutan u ovom dijelu grada zbog koncentracije umjetničkih akademija i fakulteta koji donose posebno ozračje mladih umjetnika. Stoga smo Projekt Ilica orijentirali prema kulturi i umjetnosti u zajednici te je ime koje ćemo od sada isticati Q'ART.

Kao što ste i sami rekli, problem zapuštenosti Ilice kombinacija je raznih elemenata, no nameće li se nešto konkretno kao glavni uzrok ovog problema u Zagrebu? Kakav je vaš dojam?

Život u urbanim sredinama narušen je visokim troškovima života, propadanjem industrijskih i obrtničkih pogona, visokim troškovima održavanja kulturne baštine, nedostatkom dijaloga s lokalnim i novim publikama te svojevrsnom međuljudskom otuđenošću, rezultira i otežanim pronalaženja adekvatnih modela revitalizacije te uzrokuje iseljavanje stanovnika iz urbanih sredina, napose samih centara gradova. Odumiranje urbanih centara popraćeno je i svojevrsnom panikom uz koju je teško stvoriti uvjete za razvijanje kvalitetnih rješenja, već se pribjegava ishitrenim fast food rješenjima koja uglavnom služe kako bi stvorio dojam a(tra)ktivnosti te odgodilo suočavanje sa stvarnim stanjem, bolja je budućnost uvijek u odgodi.

projekt ilica
Projekt Ilica djeluje kroz seriju kulturnih, kreativnih i edukativnih sadržaja. Što se događalo nakon prvog festivala Readymade Ilica u svibnju 2017., kako je projekt nastavio živjeti i kako će, uostalom, nastaviti s djelovanjem nakon jesenskog izdanja?

Proljetno izdanje Projekta Ilica pod imenom Q'ART ima za cilj u tom kratkom razdoblju pokrenuti sadržaje i kvalitetu života kakva bi bila kada bi se u kontinuitetu živjelo u tom napuštenom urbanom prostoru. Važno je prepoznati da u razvijanju kreativnih potencijala urbane sredine leže i mogućnosti za ekonomski napredak koji se može primijeniti u daljnji razvoj umjetnosti i kulture dostupne svima, i time omogućiti urbanu regeneraciju koja će biti inkluzivna i socijalno osjetljiva. Predviđamo da ćemo doći do konstruktivnih i primjenjivih rješenja ili barem do ključnih odgovora na pitanja koja muče sve dionike uključene u ovaj pulsirajući proces. Čeka nas intenzivni rad u narednim godinama ali se veselim proljeću 2021. godine kada ćemo moći rezimirati postignuto.

Možete li nam otkriti malo više o programu aktualnog jesenskog Projekta Ilica? Koje aktivnosti donosi, što one znače za Zagreb i njegove stanovnike i čemu se osobno najviše veselite?

Osim festivalskog, proljetnog izdanja Projekta Ilica – Q'ART sve ostale aktivnosti su stručnog karaktera pa tako i ovaj jesenski dio projekta u kojem ćemo raditi na istraživanju lokacija u suradnji sa studentima i uz pomoć Državnog arhiva u Zagrebu, a uz vodstvo Krešimira Galovića. Zatim ćemo kroz kratke prezentacije različitim ciljnim skupinama otvarati rasprave i promišljanja o novim i drugačijim idejama koje mogu donijeti i nova rješenja. Kao ključno događanje bih istaknula tribinu koja će se održati 18.listopada 2017 u 9.30 sati u prostorima Sveučilišta u Zagrebu koju radimo u suradnji sa Sveučilištem, HAZU-om, Francuskim veleposlanstvom i Udrugom gradova i kroz koje ćemo otvoriti raspravu s hrvatskim gradonačelnicima i znanstvenom zajednicom o temi urbane revitalizacije. U istom danu poslije podne održat će se i radionica s ekspertom iz francuske kroz koju ćemo nadam se dobiti i nove ideje kako nastaviti dalje i kako kvalitetno razvijati ovakve projekte s javnom upravom čemu se i najviše veselim. Stanovnici će imati priliku kroz radionicu s udrugom ODRAZ ostvariti direktnu komunikaciju s djelatnicima službi u gradu Zagrebu i raditi na pronalaženju novih rješenja. Nakon jesenskog programa se nadam da ćemo imati još više ideja kako festivalski dio Projekta Ilica pod nazivom Q'ART koncipirati još kvalitetnije za stanovnike Ilice.

Koliko ste zadovoljni aktivacijom stanovnika Ilice, pa i Zagreba, što vezano za projekt Lica Ilice, što općenito za Projekt Ilica?

Pokrenuli smo kampanju kroz plakate na javnim površinama izloga, kroz razglednice i male usmjerene plakate u vežama zgrada i mogu reći da sam zadovoljna jer smo dobili velik broj različitih ideja i prijedloga. Također smo upoznali mnoge stanare koji žele sudjelovati u procesima ili su zainteresirani za sudjelovanje u samom Q'ART programu. Kada ste na početku nekog procesa onda ste zadovoljni sa svakim pomakom prema naprijed, pa ipak od proljeća do sada se pokrenuo veliki interes za projekt i javilo nam se puno stanara Ilice, ali i nekih inicijativa koje su pokazale voljnost za uključenje u projekt. Rekla bih da sam u ovoj fazi zadovoljna s razvojem. Međutim, dugogodišnji proces ukorjenjivanja alijenacije i nepovjerenja je teško na brzinu promijeniti, pa vjerujem kako ćemo nakon pet godina imati stvarni i pravi učinak promjene koji i očekujemo.

Kako uopće građani mogu pridonijeti projektu i, naposljetku, dobrobiti grada u kojem žive?

Jedino građani i mogu doprinijeti ovakvim projektima. Grad se ne može mijenjati bez suradnje i participacije zajednice. Gradovi su nastali iz potrebe zajednice za formiranjem mjesta za život i suživot, a sada su kao institucije jednostavno prestali uvažavati mišljenje tih ljudi zbog kojih postoje. Važno je shvatiti kako promjene u urbanim sredinama ovise isključivo o uključivanju stanovnika i zajednice. Ako napravite fantastičan projekt koji je orijentiran prema publici koja ne živi u tom dijelu grada ili ne živi u tom gradu uopće, kratkoročno ćete uspjeti postići wow učinak, ali dugoročno je to osuđeno na neuspjeh jer će vas zajednica odbaciti. Moguć je i drugi fenomen, a to je da se jednostavno zajednica iseli ili se ne želi naseljavati više u tom dijelu grada. U Veneciji uopće nije ugodno živjeti. Govorim to iz vlastitog iskustva života u Veneciji. Bilo kakvo kretanje po gradu je nemoguće, cijeli dan provedete tražeći alternativne putove, često se osjećate kao životinje u zoološkom vrtu, a kada se „isele“ turisti u tim nekim kratkim razdobljima se osjećate kao da ste sami u gradu i ne samo to, sve se ugasi. U tim i takvim gradovima koji su svojevrsne kazališne kulise, kada se ugase svjetla pozornice i glumci otiđu svojim kućama, nema ničega, osim neprilagođeno skupih dućana i prostora bez sadržaja. Drugim riječima jedino sadržaj koji je prilagođen potrebama zajednice i zajednica koja je aktivno uključena u sadržaj čine jedan grad zanimljivim, živim i punim doživljaja.

projekt ilica
U kakvom je stanju ostatak grada i razmišljate li možda o širenju projekta van Ilice?

Ilica je samo najvidljiviji dio grada, jer njom najčešće prolaze ljudi pa možda i najviše primjećuju te degeneracije, međutim cijeli grad ima sličan problem. Stanovnicima je jednostavno lakše ne suočavati se sa samima sobom i svojom najbližom okolinom iz osjećaja da ne mogu ništa promijeniti i lakše im je otići u shopping centar na cjelodnevni boravak. Tamo imaju sve što im treba. I tako kvartovi postaju spavaonice, a povijesne jezgre prazne ljuske u iščekivanju nekog novog festivala hamburgera. To je nešto što ćemo za sada kroz Ilicu, a potom nadam se i kroz ostale ključne ulice centra, promijeniti i stvoriti neke nove organizme unutar zajednica kao što su recimo Swanky mint Hostel koji svojom vibrantnom energijom privlači Zagrepčane iz svih dijelova grada koji tu piju kavu, čitaju novine, sastaju se, slušaju glazbu, a turisti koji su ovdje u prolazu imaju osjećaj što je to Zagreb i kako zrači. Stvarno se nadam da Swanky neće biti usamljen primjer žive zajednice u Ilici i da će 2021 takvih sinergijskih projekata i zajednica biti u svakom dvorištu Ilice. Vidimo se u Q'ARTu!

Foto: Marina Paulenka
Objavljeno: 09.10.2017. u 15:55

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p