LIFESTYLE

Što čitamo u listopadu?

Književna preporuka by FASHION.HR

Ne možete li svoju svakodnevicu zamisliti bez barem nekoliko redaka koji imaju moć prenijeti u drugi svijet, tada vjerujemo da vam je jesen posebno draga. S njome, naime, dolaze mnogi novi književni naslovi koji nam posebno dobro sjedaju nakon lakih ljetnih štiva, ali i nakon prijelaznog rujna u kojem smo završavali svoje solju natopljene romane i slagali popise za novu sezonu.

Listopadske večeri tako uljepšavamo šestim romanom naše nagrađivane spisateljice Marine Vujčić koja nas ovoga puta uvodi u unutrašnje svjetove dvoje usamljenika. Gubimo se i u redcima Suzane Matić, a duhovnost hranimo uz pomoć budističkog redovnika i učitelja Haemina Sunima i njegovih opažanja o onom najvažnijem u životu. Naposljetku, na našem noćnom ormariću nalazi se i zbirka priča Priručnik za spremačice Lucie Berlin, američke autorice koja je za svoju šarmantnu prozu i neodoljivi humor tek posthumno zaradila pohvale kritike i publike koje je i zaslužila.


Marina Vujčić:


Marina Vujčić: "Pitanje anatomije"


Tražim gospođu za milovanje mojih leđa. Isključivo leđa.
Sigurnost, diskrecija i dobra zarada zajamčeni.


Taj će neobični oglas objavljen u Večernjim novostima spojiti dvije potpuno različite osobe. Inženjera koji dobro živi od slučajnog izuma i bankarsku službenicu koja ima kredit u švicarcima, propali brak i oženjenog ljubavnika.

Gospođa Veronika Vinter upravo je u potrazi za dodatnim poslom zbog financijskih problema u koje je zapala zbog sklonosti nerazumnim odlukama. Ali gospođa Vinter vjeruje svojoj intuiciji, a oglasnik joj je već više puta u životu išao na ruku. Leđa su na nezgodnom mjestu, razložio je gospodin Florijan Bauer na prvom susretu s gospođom Veronikom Vinter. Cijeli taj aranžman ustvari je pitanje anatomije – počešati se po leđima još i možeš, ali milovati nikako.

U svojem šestom romanu, Pitanje anatomije, Marina Vujčić kao temu opet uzima usamljenike, čudake. Ono što se isprva čini kao komedija karaktera i situacije, brzo će se pretvoriti u introspektivnu vivisekciju dva usamljena ljudska bića. Jer Florijanu, ali i Veroniki, ne nedostaje samo milovanje u životu. Mnogo je važnije pitanje što im se krije ispod kože. Dodiri kod Marine Vujčić – kao uostalom i riječi – nisu ni bezazleni, ni nebitni. Ona svojim pričama otima svakodnevni život banalnosti i zaboravu; iz prosjeka izvlači slike, priče i ljude koji se potom duboko usijecaju u čitateljski imaginarij. U pitanju je autorica koja precizno, izbrušenim stilom, finom ironijom i velikom vještinom pisanja razotkriva sve ono što mislimo i osjećamo. I, naravno, skrivamo.

Suzana Matić:


Suzana Matić: "Ne naginji se unutra"


Priče Suzane Matić nalik su na jedan od onih složenih osjetljivih mehanizama kojima se sa strepnjom i nadom izlažemo kad nešto u nama ne radi kako treba: savršena klopka za valove, titraje, sve nevidljivo od čega smo sastavljeni.

Ne naginji se unutra – kada bi ova knjiga bila prostor, za mene bi bila čekaonica laboratorija ili bolnice, klizište, mjesto na kojemu nas dostiže poruka koju smo čekali cijeli život; kada bi bila vrijeme, bila bi vrijeme između, kratki spoj nade i straha, neplanirani trenutak malog ili velikog svođenja računa. Tajni život tijela, modrice i lomovi duha, nevidljive niti koje povezuju jezik i put, matematiku i roditeljstvo, ljubav i udarce…

U pričama Suzane Matić sve ama baš sve povezano je, a onaj središnji čvor (strahu i naslovu knjige usprkos) valja tražiti unutra, u dubini. A ondje je, ondje najviše, i zadovoljstvo čitanja. (Roman Simić)


Haemin Sunim: Ono što vidiš tek kad usporiš

Haemin Sunim: "Ono što vidiš tek kad usporiš"

Usudimo li se usporiti u vječnoj trci za više, shvatit ćemo da smo već blagoslovljeni divnim životom – trebamo ga samo primijetiti, prihvatiti i proživjeti, u svoj njegovoj ljepoti i punini. Kad produbimo odnose s ljudima i otvorimo svoje srce, živimo život u ljepoti i miru.

Svjetski poznati budistički redovnik i učitelj Haemin Sunim (čije ime znači spontana mudrost) iskreno i otvoreno opisuje svoja iskustva i opažanja nudeći nam niz savjeta i mudrosti o onome što nam je najvažnije u životu, od ljubavi i prijateljstva, do duhovnosti, budućnosti... Te su nadahnute misli poziv upućen svakome od nas – da usporimo i pogledamo, otvorimo se za sreću.

lucia berlin

Lucia Berlin: "Priručnik za spremačice"


Da bi mogla uzdržavati djecu, radila je najrazličitije poslove: bila je medicinska sestra, spremačica, bolnička administratorica, profesorica u gimnaziji. U tom je razdoblju imala velikih problema s alkoholizmom, ovisnošću, neuspješnim odvikavanjima...

Sav taj buran život: ljubavi, zlostavljanja, bolesti, patološki odnosi u obitelji i zajednici, ovisnost i odvikavanja od alkohola pretočeni su u ove autobiografske priče koje su tek posthumno, jedanaest godina poslije njezine smrti, doživjele priznanje književne javnosti.

Već u drugom tjednu od objavljivanja, zbirka priča Priručnik za spremačice dospjela je na listu bestselera New York Timesa, a broj prodanih primjeraka nadmašio je ukupnu prodaju svih dotadašnjih izdanja. Prvu zbirku, Angelova praonica, objavila je tek 1981., iako su priče većim dijelom pisane tijekom šezdesetih godina prošloga stoljeća. Priručnik za spremačice zbirka je koja daje najcjelovitiji presjek Berlinina književnoga stvaralaštva.


Foto: Unsplash, PR
Objavljeno: 07.10.2017. u 00:00

VIDEO

VEZANE VIJESTI

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p