Omiljeni sajam kreativnosti i dizajna se bliži svome kraju i zagrebačka će Džamija, odnosno Meštrovićev paviljon, nakratko utihnuti, ostavljajući sladak okus u ustima kod brojnih ljubitelja dizajna koji su imali prilike posjetiti artOmat. Kao jedan od središnjih događaja 6. artOmata nametnulo se Povezivanje - tepih u izradi, projekt slovenskog dizajnerskog trojca kojeg čine Tjaša Bavcon, Katja Burger i Jasmina Ferček. Kroz rad ove nagrađivane kreativne skupine žena provlači se želja za edukacijom i povezivanjem ljudi, a s jednom od ove tri magistrice tekstilnog dizajna, Jasminom, popričali smo o bogatom radu dizajnerskog kolektiva, suradnji s artOmatom, dojmovima, ali i planovima.
Za one koji vas nisu imali prilike upoznati na artOmatu, tko čini kolektiv Oloop i čime se bavite?
Oloop čine tri žene, magistrice tekstilnog dizajna koje su studirale na Tekstilnom fakultetu u Ljubljani (NTF TT dio za modu i tekstilni dizajn) i kasnije u Skandinaviji (Finska i Danska). Od 2004. godine radimo zajedno u grupi pod imenom Oloop i ustanovile smo udrugu, tj. instituciju za suvremenu tekstilnu umjetnost i dizajn pod istim imenom. Fokus našeg stvaranja je produkt dizajnu, tako da imamo nekoliko vlastitih proizvoda, poput vunenog sapuna, Squareolayja, Re-kolekcije tepiha i papuča... Pripremamo i izložbe tekstilne umjetnosti i dizajna, radimo prostorne instalacije s tekstilom, educiramo ljude o važnosti ručnog rada (projekti Super ruke), radimo na socijalno angažiranim projektima vezanim za različite grupe ljudi (mladi, migranti, žene), istražujemo participaciju u umjetnosti i dizajnu... Na slovenskoj sceni nas prepoznaju po kvalitetnom tekstilnom dizajnu, radu s migranticama iz bivše Jugoslavije koje žive u gradu Jesenice, kao i po participativnim i edukativnim projektima u koje uključujemo ručni tekstilni rad.
Što je ono što želite komunicirati kroz svoj rad?
Najveća nam je želja da ljudi participirajući u našim projektima ponovno pronađu smisao ručnog rade, vlastitu kreativnost, moć, samopouzdanje. Da dođu u dodir s vlastitim emocijama, uspomenama, samim sobom i da istodobno postaju sve opušteniji i autentičniji u kontaktu s drugima.
Kao svoju misiju navodite produkciju moderne (suvremene) tekstilne umjetnosti. Kako to da ste odabrale baš tekstil kao medij komunikacije?
Tekstil volimo otkad smo kao studentice na Odjelu za modu i tekstilni dizajn došle u kontakt s različitim tehnikama tekstilne produkcije – tkanjem, štampanjem, heklanjem, pletenjem... Moda nas nije tako dotaknula kao što je to učinio tekstil. Naši profesori su bili pod utjecajem skandinavskog tekstilnog dizajna pa su nas oduševili toliko da smo išle na studentsku i razmjenu u Finsku (UIAH) i Dansku (Kolding Design School).
Re-stolice, Re-papuče, Vuneni sapun, Kvadrat i Leteće cipele samo su neki od vaših proizvoda. Za kojeg možete reći da vam je najdraži, koji je polučio najviše uspjeha, a koji je bio najteži za realizaciju?
Meni su najsimpatičnije Re-papuče, kao i priča o tome kako su nastale. Njihov je izvor projekt Re-Stripe u muzeju Muzeju suvremene umjetnosti Metelkova. Ljudi ih vole nositi, ali i učiti kako se izrađuje. Jako su udobne i funkcionalne. S druge strane, najviše je uspjeha imao Vuneni sapun koji je na tržištu još od 2007. i ne mijenja se, ljudi ga još uvijek traže. Najzahtjevniji je za izradu bio također Vuneni sapun. Trebalo je puno strpljenja, pažnje i volje da ga se izradi, kao i spretne ruke.
Odakle potreba da kroz svoj rad i svoje vizualno stvaranje provučete i edukativni te participativni moment?
Nismo oduvijek tako radile. U 2011. je došlo do toga da smo ustanovile kako nam puno toga nedostaje u našem osobnom radu, da nas rad ne ispunjava više i da gubimo smisao. Tada smo napravile jedan veliki zaokret – počele smo ponovno više raditi vlastitim rukama i surađivati s publikom i različitim grupama ljudi. Tada smo započele i rad s migranticama, mladima...
Koji vas je vaš projekt dosad učinio najponosnijima i kakav je njegov koncept?
Jako sam ponosna na projekte Ponovno povezani / Re-connected, na projekt Raskrivene ruke / Revealed Hands, Tijelo tekstil uspomene / Body Textile Memory, kao i na Boje grada / City Colours. Tu je i koncept projekta Boje grada kojeg smo izvodili u Ljubljani 2013. godine. Na njemu su sudjelovali građani Ljubljane koji su bili pozvani na cijeli niz participativnih susreta na kojima su upoznali gradsko drveće, njihove potencijale za proizvodnju tekstilnih boja (iz kore, korijena, lišća, plodova), naučili su na primjeru dvije vrste drveća kako se iz njihovog lišća kuha boja za vunu. Nadalje, od vune bojane u žute (breza) i smeđe tonove s jednostavnom tehnikom vezanja oko različitih metalnih konstrukcija izrađivali smo jednostavna sjedala, klupske stolove, lampe... Projekt je pokazao kako i ljudi iz grada koji nemaju vlastite vrtove mogu koristiti bilje iz grada kao izvor za kreativnost i produkciju.
Zagrebačkoj ste se publici na artOmatu predstavile s projektom 'Povezivanje – tepih u izgradnji'. Možete li nam opisati koncept ovog projekta i kako ga je doživjela zagrebačka publika?
To je naš nomadski projekt koji je započeo 2012. godine kada je tepih počeo putovati po različitim krajevima i državama, pozivajući publiku da surađuje. Potrebno je naučiti se jednostavnoj tehnici heklanja na prste koje mogu obavljati žene, djeca i muškarci. Posebnost tepiha je međusobna suradnja ljudi i komunikacija koja se razvija tijekom ručnog rada. Stvaranje novih veza, a istodobno i intimni momenti tišine, mira i komunikacije sa sobom. Po odazivu publike, mislim da je projekt u Zagrebu dobro primljen. Odazvalo se jako puno žena, djece, pa čak i muškaraca. Neki su došli raditi na 10 minuta, dok su se neki zadržali po nekoliko sati. Puno ljudi je komentiralo kako im je to bila prava terapija.
Sada kada ste upoznale hrvatsku kreativnu scenu, kakav je dojam ostavila na vas i možete li je usporediti sa slovenskom?
Kreativci predstavljeni na artOmatu jako su me ugodno iznenadili. U Sloveniji ne postoji tako kvalitetan sajam dizajnera i umjetnika tako da smo počeli s organizatoricom Ivanom Čuljak razmišljati kako bi sljedeće godine informirali dizajnere iz Slovenije i potaknuli ih da se pridruže artOmatu. Jasno, ne mislim da je slovenska dizajnerska scena nekvalitetna već ne pokazuje dovoljno svoj rad na sajmovima, od kojih mogu izdvojiti jedino Artish.
Što nakon artOmata možemo očekivati od Oloopa? Stvarate li već nešto novo, imate li već koji novi projekt 'u rukavu'?
Trenutno smo u procesu kreiranja novih sadržaja za naše buduće projekte. Tražimo partnere, sredstva, a čekamo i odgovor o financiranju projekta kojeg smo planirali za ovu godinu u Ugandi. Radi se o kreiranju s mladima u kontekstu njihove kulturne baštine.
M.M.
Foto: Oloop
Objavljeno: 22.12.2015. u 16:13