LIFESTYLE

Uznemirujuća i potresna istina iza svjetskog fenomena o osnivaču Bikram Yoge

Netflixov dokumentarac kao taktički potez u borbi protiv nasilja nad ženama
Bikram Choudhury osnivač je Bikram joge, popularnog oblika tjelovježbe koji se izvodi u zatvorenoj prostoriji s visokom temperaturom i vlagom. Kao jedan od posljednjih svjetskih jogija, Bikram je dolaskom u Ameriku u 70-ima pokazao iscjeljujuće moći joge i tjelesni preporod za kojim su Amerikanci vapili. Radio je to, doduše, doista upitnim metodama. Pokretač je apsolutne ludnice za vrućom jogom, koja mu je dovela i slavu i novac, a istovremeno otvorila prostor za iskorištavanje slabijih.

Naime, Bikram je za svoje sljedbenike bio guru, skoro božansko biće koje je, na kraju krajeva, svakom od njih promijenio život, a kako bi mogli dalje podučavati Bikram jogu, morali ste završiti učiteljski tečaj kod Bikrama osobno. U psihički i fizički iscrpnim uvjetima, studenti su dane provodili zatvoreni u hotelske sobe i opetovno radili 26 asana i dvije vježbe disanja, nakon čega bi sate provodili masirajući Bikrama i gledajući bollywoodske filmove do gluho doba u noći. Malo po malo pokušao je s jednom, drugom, pa i trećom studenticom. Sve nasilnije, uz apsurdne izjave da će ga seks spasiti od smrti i da mu samo one mogu pomoći. Neke su odustale od svega, neke ignorirale njegove prisilne poljupce kako bi dobile dozvolu za otvaranje vlastitog studija dok su druge bile uzastopne žrtve silovanja. Najmlađa od njih je imala samo 18 godina.
Vjerujem da je dokumentarac pušten taktički na Netflix, baš ususret danu borbe protiv nasilja nad ženama, i tjednu u kojem djeluje „16 dana aktivizma“, kako bi se na, statistički, rastući problem stavio apsolutni fokus – no jedino što sam ja mogla je biti ljuta, i bijesna, i tužna. Mogu samo plakati.

Plačem jer ne razumijem kako smo civilizacijski sve napredniji, a svejedno imamo takve divljačke, animalističke porive. Plačem jer kažem da bih uvijek otišla da se nađem u vezi sa zlostavljačem, ali ipak razumijem da kako je i najsnažnija pokleknula, možda bih i ja. Plačem jer djevojčice i mlade žene i dalje učimo kako su muškarci „jednostavno takvi“ i da je nekad bolje „samo šutjeti i praviti se da slušaš“ nego ulaziti u raspravu. Plačem jer ankete pokazuju da dječaci i muškarci misle da je ponekad opravdano udariti djevojku. Plačem jer sve više žena u svijetu, ali i kod nas, završe kao žrtva nasilnog partnera, a nije im se adekvatno znalo i moglo pomoći. Prije svega plačem jer na uznemiravajuć seksualni komentar od šefa šutimo kako ne bismo pobrale otkaz, kada nas dečko izvrijeđa pa kasnije plače da neće nikad više mi kažemo „u redu“, a ako smo žrtve seksualnog zlostavljanja stavlja se u upit kako smo bile obučene.



Vjerujem da je u nasilnoj vezi najteže reći dosta. Ne sumnjam niti jednu sekundu da se svako takvo nasilje događa postepeno, ušulja ti se u život kada ga nisi očekivala i prije nego li se snađeš – odjednom je dio bolne rutine. Sigurna sam kako te slama svaki put otpočetka čuti kako si glupa, ružna, neinteligentna, kako ne vrijediš, nisi sposobna, ništa ne možeš i samo si propalica, a onda se pronaći u situaciji gdje svaka od tih ružnih riječi nestaje pod tepih jer si dobila buket cvijeća, jer je skuhao večeru, jer je plakao i rekao ti da se ne prepoznaje i da te voli. I prvo fizičko nasilje nakon mora verbalnog je samo slučajnost – jer je popizdio, jer se nije mogao kontrolirati, jer nije htio to napraviti i samo želi sve ispraviti jer ne može zamisliti život bez tebe i želi da se uz njega osjećaš sigurno i sretno.

Ti ga voliš, kad si ga upoznala promijenio ti je život i kao da do tada nisi znala da se nekoga može voljeti na način na koji ti voliš njega, ali i on tebe. Uživali ste u svakoj sekundi skupa, imate prekrasne uspomene, možda čak imate i mačku, psa ili prekrasne klince. Zapravo, ni sama ne znaš kada se dogodilo to da je postao tako ljutit, osjetljiv, razdražljiv – a trudiš se ne raditi probleme, izbjegavati rasprave, paziti što pričaš. Okej ti je „hodati po jajima“ svaki dan jer znaš koliko se volite i što ste imali i kako se sve to može vratiti.

Ali tko će tebi, draga moja, vratiti život? Tko će ti vratiti bezbrižnost i osmijeh na lice, sigurnost, privrženost? Tko će te podsjetiti da si lijepa i pametna i toliko jebeno sposobna? Prijateljice neće moći, znaš i sama da one jednostavno to ne razumiju. Neće ni mama, ako joj uopće kažeš, a možda i da joj kažeš će te pokuditi i reći ti da moraš biti bolja partnerica. Na kraju, prijaviš li ikome, možda ga više nikad nećeš vidjeti – a nisi sigurna da si napravila baš sve što možeš da vaša ljubavna priča ponovno dobije krila kakva je imala. Ja znam da ti nisi kriva, nisi ništa krivo napravila, rekla, pogledala, obukla, skuhala ili pomislila. Znam i da je on bolestan, da mu nije dobro, da treba pomoć – i tko će mu uopće pomoći ako ga ti samo ostaviš?



Možda to još ne znaš, možda to još većina nas nije osjetila, ali to nije ljubav. I to nije odnos ni život ni sreća. Ne mora biti tako i apsolutno može biti bez vrijeđanja, deranja, pljuvanja, ponižavanja i tuče. Jednom ćeš to sigurno shvatiti i nadam se možda već danas, prije nego se dogodi nešto gore.
Ako tvoja mama, sestra, prijateljica, kolegica, poznanica ili ti sama prolaziš ovo – molim te, uputi ih u drugačije, javi se na Ženska Pomoć Sada i pomozi spriječiti nasilje. Jedina edukacija danas može i mora doći od žene, ženi. Jer nismo same, nismo jedine i nismo slabe. Nijedan muškarac, pa ni rođeni otac ti ne smije nanositi ikakav oblik povrede, pa sljedeći put kada dobiješ dobronamjerni savjet da je bolje da pripaziš što pričaš, kako se oblačiš i da ne radiš „probleme“, sjeti se da uvijek kada si na dnu možeš ići samo prema gore.
Foto: Unsplash, Netflix
Objavljeno: 30.11.2019. u 00:00

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p