LIFESTYLE

Zašto je danas tako moderno biti single?

Kako smo rekli zbogom vezama i zatekli se u "situationshipu"?
Da se razumijemo: nejasni muško-ženski (i svi ostali ljubavni) odnosi nisu izmišljeni s Tinderom, ali ih je on svakako zakomplicirao. „Booty call“, „prijatelji s povlasticama“, a sada i „situationship“ savršeno opisuju odnose bez jasno definiranih granica – no ja se prije svega pitam zašto se toliko trudimo staviti „oznaku“ na odnos koji uopće ne želimo definirati, a još manje razumijem zašto u takvim odnosima nerijetko svjesno biramo biti? Ljubav u doba društvenih mreža je fakat komplicirana stvar.

Čini mi se da su stvari prije bile toliko jednostavne - ukratko, pitalo se „hoćeš li mi biti djevojka?“ i saznanje oko toga koji status imaš s frajerom nije mogao biti jasniji. Vjerujem da je i tada bilo ljudi koji nisu bili sigurni bili htjeli biti skupa ili ne, ali za to nisu imali posebna imena. Razvijene cijele teorije zavjere. Oznaku na Urban Dictionaryju. Život JE bio jednostavniji.



Kažu da se manje ljudi rastavljalo (iako, razvod je tek nedavno donekle prestao biti tabu) i bilo je parova koji su skupa doživjeli i „dijamantni pir“ što je uvjerljivo rubno nemogućih 60 godina zajedništva – postoje još i željezni, prijateljski i krunski pir što znači da je netko morao biti u braku preko 70 godina da bi se i taj pojam izmislio. Jednako tako kažu da si tada duplo razmislio prije nego li si od veze odustao, a onoga kojeg voliš nisi ostavljao radi nekog tko ti se „samo“ svidio.

I kakve sad to veze ima sa situationshipom? Pa ima - i nema. Situationship je zapravo još samo jedna moderna kovanica koja naglašava ugodu/neugodu para u odnosu. Prema stručnjacima, riječ je o odnosu bez definiranih granica - prema meni, riječ je o odnosu gdje jedna osoba ima problem s riječi „veza“. Situationship je onaj odnos u kojem ste više od prijatelja, ali manje od partnera – cijelo vrijeme se tipkate, radite kratkoročne planove, spavate jedno kod drugoga a nekad se ni ne seksate (ikad!), pritom prijateljima govorite da ste u „go with the flow“ situaciji i samo se viđate. I prošla sam ih par, života mi, i u svima sam JA bila ta osoba koju ću zdušno sad osuditi – jer taj koji ne želi je najčešće i taj koji o tome šuti jer si ne postavlja ikakva pitanja, a situationship mu je uvijek ugodno, a bezobavezno klupko za odmor.

Eno optužili su me da sam uskogrudna jer skeptično gledam na swipeanje po dating mrežama, ali ne može se osporiti znanstveno dokazana činjenica koju sam htjela dočarati, a to je da pregršt opcija koje dobivamo danas ima kontraproduktivan rezultat – online dating stvorio je paradoks izbora, radi kojega ćeš već unaprijed imati tri dogovorena dejta s tri osobe, pa čim ti prvi odgovori na SMS sa gramatičkim pogreškama, ponovno ćeš upaliti Tinder. Jest da ne možeš frajera upoznati u klubu ili preko prijatelja, jer već praktički poznaješ cijeli grad, ali neće te nužno ni swipeanje dovesti daleko dokle god nisi posložena, staložena i zadovoljna osoba. Vjerujem da najbolje grade vezu oni ljudi koji nju nemaju kao jedini životni fokus.



Danas svi želimo biti toliko samostalni, tako prokleto hrabri, „hej meni ne treba dečko, ja si sama nosim sve vrećice iz Spara“, kao možemo zajedno spavati i ne vezati i ne želimo biti u vezi, ali obavezno imamo profil na barem jednom dating siteu. Želimo biti i toliko prokleto politički korektni, toliko osjetljivi na sve oko sebe, toliko otvoreni na sve kombinacije jer ako nismo, baš poput mene, ispadamo kutije – a nitko ne želi biti kutija u 2019. Gdje god se okrenem oko sebe, wow nema nijedne kutije, a svi do jednog su totalno sjebani radi životnih situacija u kojima se nalaze!

Možda da krenem od sebe; viđala sam se - prije dosta godina - s tim likom od 6 do 8 mjeseci. Pola godine je stvarno period kada već valjda razjasniš sam sa sobom što želiš ili ne želiš od osobe s kojom se viđaš. Zamisli, ja ni tada baš nisam, a mislim da nije ni on. Viđali smo se svako jutro na kavi, izmjenjivali porukice i slike na društvenim mrežama, moglo nas se vidjeti skupa u gradu – ali nijednom nismo išli u kino, na večeru ili imali Netflix & chill, a planirali smo ljetovanja i zimovanja po pola Europe. Ništa se na kraju nije ni dogodilo i vrlo mi je jasno zašto – jer zapravo drugačije nisam ni htjela, no ne mislim ni da je on izvukao deblji kraj. Ovo je možda fantastična priča o situationshipu no realno, paralelno smo jedno drugom trošili vrijeme. No pazi ovu priču! Oni su skupa godinu dana, tako su si barem rekli. Eto on se druži s njenim roditeljima, idu skupa van s njenim društvom, s bratom ide na pecanje – kad ono prije dva mjeseca joj je priznao da je nikad nije predstavio kao djevojku, niti prijateljima, niti roditeljima. Ona misli da je se srami i zapravo, ne pokušava riješiti situaciju koja ju užasno nervira. Ona bira biti u situationshipu jer ga voli.



Ali čekaj, čekaj, pazi ovu situaciju. Oni se viđaju mjesec dana, on nju zove djevojkom i vrlo je prisno upoznaje sa svima. Ima klišej izjave i radnje, tipa dođe joj do kuće s drugog kraja grada da je poljubi, a onda joj par dana kasnije kaže da „je ovakav osjećaj kada znaš da je zauvijek“. Ona zbunjena, nisu rekli da su u vezi, ali brate dobro joj je jer se i stalno vide i stalno čuju – sve dok joj se to jutro nije javio da joj želi nešto reći. Dofurao joj je bicikl i rekao da je preko vikenda shvatio da je ludo zaljubljen u kolegicu. Ona je bila u situationshipu sa 'švalerom' jer je mislila da nije bitno pitati u kakvom su odnosu, pa je pretpostavila da su zajedno.

Za kraj, ostavljam udarnu. On je s njom već godinama, rubno su iz istoga sela. Skupa odrasli, skupa radili, skupa žive. Vara ju s kolegicom (ili –cama) s posla već mjesecima, priča kako je dosadna, izlazi s prijateljima i otvoreno flerta sa svima oko sebe – a na kraju se s istom tom, dosadnom dugogodišnjom djevojkom i zaručio, no nije prestao s „izvanškolskim aktivnostima“. On je u situationshipu jer čuj, ona je očito materijal za ženidbu.

Zašto nam je tako prokleto teško pitati „što smo mi“ ili još gore – zašto toliko nemamo samopouzdanja da u stvari potražimo sreću negdje drugdje? Možda baš zato što u stvari nitko nije toliko slobodouman i otvoren da se suoči sa samoćom ili kopanjem sam po sebi. Možda je jednostavnije danas pizditi jer te „dečko“ nikada neće staviti na društvene mreže, plakati jer te ostavio, a mislila si da ste „nešto“ ili obvezati se na život konstantnog emocionalnog brodoloma jer si se vjenčao za nekoga tko ti u stvari ne daje sve što želiš.

Paradoksalno ću zaključiti kako je bolje manje swipeati i s jednom osobom otići na nekoliko dejtova, probati izgurati odnos s partnerom kojega voliš, ali se stalno svađate, i dat si vremena da se naučiš na oba lica od osobe koja ti se sviđa – ali i nakon svega toga, nemoj biti toliko otvorena da te kasnije pod istom izlikom mogu pregaziti. Nemoj biti kul ležerna cura, ako si se zaljubila već na trećoj kavi pa se praviti da ti je svejedno i pliz nemoj prihvaćati da je u redu da te skriva od ikoga osim staraca – ako je baš prebrzo. Bok, ja sam Korana i nikad nisam koristila online dating, ali sa statusom kutije sam perfektno zadovoljna.
Foto: Unsplash
Objavljeno: 06.10.2019. u 12:51

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p