LIFESTYLE

Zbogom Instagram filteri, ćao zdravoj pameti!

Kako su društvene mreže zauvijek promijenile estetsku industriju?
Možda najbolja vijest koju sam čula u zadnjih nekoliko dana jest da Instagram gasi sve filtere s efektom plastičnih operacija. Iako su bili ludo popularni i uvelike me uveseljavalo vidjeti Instagram prijateljice kako s „plastica“ filterom glume ruske sponzoruše, zapravo sam se uhvatila u situaciji da se ne sjećam kada sam većinu ljudi koje pratim posljednji put vidjela bez filtera – a to je možda bitnije od bilo koje Svetlane koja traži još 100 eura za shopping od svog „schazija“.

Ni na uzastopno moljakanje prijatelja nije mi palo napamet skinuti Snapchat. Aplikacija u kojoj dijelim mini videe s kakvim filterom na licu izgledala mi je kao apsurdno zauzimanje memorije na mobitelu. Doduše, bila sam sigurna da je samo pitanje vremena kada će ista opcija doći na Instagram, jer realno, Facebook neće propustiti priliku da nadogradi svoje super popularne Storyje i zaradi koji milijunčić dodatno. Opet, bila sam u pravu.

Krenulo je sporo i sigurno, s filterima ni do koljena Snapchatu, ali u trenu kada su kreiranje filtera preuzeli korisnici nastala je kompletna manija. Bilo je tu svega, od aliena do baroknih slika. Jedni su preferirali filtere s leptirićima i šljokicama koji suptilno smanje podočnjake, popeglaju lice ili povećaju oči, dok su drugi priznavali samo minijaturne nosiće i ogromne usnice. I povremeno, ne morate lagati jer neću ni ja, bih se zapitala stoje li mi možda te usnice bolje od prirodnih.



Sasvim sam svjesna da je Instagram značajno promijenio moj pogled na vlastiti izgled. Sjećam se kako sam do, rubno prije dolaska Instagrama, uživala u činjenici što imam manje usnice, no nakon što sam uz Kylie Jenner otkrila precrtavanje usana – ništa više nije bilo isto. Vjerojatno jedina stvar koja me i danas dijeli od zahvata je to što je nadopunjavanje usnica skupi sport, uz tu i tamo kakvu prijetnju od zaručnika da ću od sebe napraviti klauna... I zbog čega? Isključivo činjenice da sam na dnevnoj bazi bombardirana s milijun punih usnica koje se danas smatraju lijepim i ženstvenima.

Čitala sam mnoga istraživanja o poveznici između porasta plastičnih operacija i društvenih mreža i neupitno je, mozgovi su nam već toliko isprani da drugačije ni ne možemo razmišljati. Već je pitanje standarda ljepote iznimno problematično; dok se paralelno priča o cijenjenju prirodne ljepote, veličaju se žene koje su radile zahvate na licu i tijelu. Nerijetko one to nisu ni priznale, no čak iako smo svjesni toga da su otišle pod nož, i dalje ih gledamo kao standard kojem se teži – čisto jer ih je sve više. Nažalost, ako je meni ponekad teško prihvatiti što mi stražnjica prirodno ne može biti velika, a da mi noge ostanu vrlo mršave, kakvoj tinejdžerki je još teže.


I to se, dragi ljudi, naziva Snapchat dismorfijom, koja je zapravo samo nadogradnja na tjelesni dismorfni poremećaj, za kojega zdušno tvrdim da većina djevojaka ima u svom najblažem obliku. Naime, BDD (body dysmorphic disorder) je poremećaj koji podrazumijeva opsjednutost kakvom umišljenom fizičkom manom, prvi puta se spominje krajem 1800-ih, a službeno postaje bolest 1980. Dismorfija se najčešće liječi antidepresivima i psihoterapijom, no ide toliko drastično da smo radi „fizičkog nedostatka“ sposobni ne izlaziti iz kuće, izbjegavati druženja, pa i dati otkaz na poslu. Možda se većina nas nije tako osjećala, ali smo zato bez zadrške u Facetuneu obrisali podočnjake i smanjili struk.

Snapchat dismorfija je pak bolest uvedena u rječnik 2018., a označava želju za plastičnom kirurgijom kako bi se što više približili svom virtualnom selfiju. Prema istraživanju Američkog društva plastičnih kirurga pokazalo se da više od 55% pacijenata želi operaciju kako bi bolje ispali na selfie fotografijama, zahtjevi za faceliftom su od 2013. do 2018. narasli za 21,8%, dok je istraživanje američkog „Current Psychologyja“ ustvrdilo kako se većina žena od 18-29 godina želi podvrgnuti operaciji nakon dužeg provođenja vremena na društvenim mrežama. Ako ovi podaci nisu šokantni, onda ne znam što je!
Kolumna me natjerala na intenzivno razmišljanje – što mi zapravo radimo sami od sebe? Nekoć je glumica Pamela Anderson napravila sise, i iako je došlo do porasta potražnje plastičnih operacija, većina nas je mogla odijeliti sebe od zvijezde s TV ekrana. Međutim, sada kada se uspoređujemo s djevojkama koje ni nisu, zapravo, ništa postigle već na temelju ljepote (nerijetko prilagođene operacijama) i bogatstva imaju hrpetinu followera, nose skupu odjeću i druže se s poznatima, želimo izmijeniti toliko toga? Zašto smo svi svjesni činjenice da je ona „izoperirana“, ali i dalje želimo njen obraze, usne ili grudi? Zašto znamo da je postala takav maher u Photoshopu da si je u stanju realistično nacrtati treće oko, iako i dalje želimo njenu prpošnu guzu?



Izluđuje me činjenica da uz sve znanje koje imam, pa i moć koju sama posjedujem u uređivanju fotografija, ne mogu samoj sebi reći „hej, pa možda nema baš tako ravan trbuh, možda ga je malo popeglala“. Izluđuje me i što su sve moje frendice takve, šalju mi slike djevojaka s izjavama poput „za razliku od slika ovdje izgleda kao da su joj noge deblje od mojih, yay!“ ili „jesam li ovdje predebela za objaviti?“. Ne sjećam se kada sam većinu djevojaka koje pratim vidjela bez filtera na storyju. Ma halo, ne sjećam se ni kada je netko sam za sebe izjavio da je potpuno sretan kako izgleda.

Facebook , odnosno Instagram, zdušno tvrdi kako oni nisu krivi za to, jer se trude svoju platformu iz dana u dan pretvarati u pozitivno iskustvo koje osnažuje i ispunjuje svoje korisnike. No jesu li oni svjesni kako zbog njih sada postoji zanimanje koje je u Americi popularnije od doktora, arhitekta ili pravnika, a da je svaki taj influencer nametnuo vlastiti nezdravi standard kako se ponašati, pričati i izgledati ako želiš „uspjeti“ u životu?

Nije niti čudno da nas je pola kod psihijatra (jer si ova druga polovica još nije priznala da bi trebala ići!) i pokušava složiti komadiće svoje totalno destruktivne psihe u nešto normalno jer se osjeća isfrustrirano, manje vrijedno, manje posebno, dostojno ili naprosto ružno. Ali zapravo, čini mi se da bi trebali ići kod psihijatra radi činjenice u kakvom svijetu živimo i što sasvim svjesno svakoga dana dopuštamo lažnim standardima da se osjećamo loše. Ako ništa, nakon svih statistika, barem su se udostojili zabraniti filtere koji previše mijenjaju lice i pridonose nezdravom trendu jer žele biti apsolutno pozitivni – pa pozdravljam dašak zdrave pameti.
Foto: Instagram, Unsplash, Getty Images
Objavljeno: 01.11.2019. u 00:00

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p