MAGDA SMOJVER

Inspiracija, krađa ili ismijavanje: do koje mjere smijemo 'posuđivati' od drugih kultura?

Zašto je pojam kulturne aproprijacije i dalje tako kontroverzan?

Sigurna sam da će se mnogi složiti s tvrdnjom da je naoko tolerantan svijet u kojem živimo sve samo ne to. To možemo zaključiti na temelju nebrojenih primjera u kojima je jasno vidljivo da nikad više nismo voljeli prozivati, objesiti na „stup srama“, prigovarati ili negodovati samo kako bismo „udarili kontru“. Sve to, naravno, dolazi s jednim bitnim predznakom – javno, koji itekako diktira smjer u kojem se društvo kreće. U ljudskoj prirodi je „zakačiti“ se tamo gdje je masa, što na konkretnom primjeru znači pridružiti se gomili koja kritizira te jednostavno traži i najmanju dlaku u jajetu kako bi stvorila prostor za negativne komentare, a digitalizacija, ma koliko god je voljeli, u tome apsolutno pomaže. No jesmo li potpuno izbrisali granicu ispoljavanja vlastitih kompleksa i konstruktivne argumentirane kritike?

Zapadnjačke kulture vole se hvaliti velikim kozmopolitizmom pa tako nerijetko plešu između interpretacije koja može uvrijediti. Postmoderno vrijeme potpomognuto digitalizacijom omogućilo nam je da lakše no ikad preuzimamo obilježja nekih drugih kultura, modificiramo i prilagodimo vlastitom podneblju. To znači da nam više uopće nije neobično vidjeti bjelkinju s cornrows pletenicama, ali niti crnkinju s plavom ravnom kosom. Tako pitanje kulturne aproprijacije više nije usko povezano isključivo sa zapadnim kulturama koje uzimaju ono „egzotično“, već s općenitim pojmom lijepog ili dobrim starim susjedovim trešnjama koje su uvijek ukusnije.

Osim stiliziranja kose što je u odnosu na druge probleme poprilično marginalno, svjedočimo i velikim zanimanjem za operacije čiji je krajnji rezultat obilježje druge kulture, odnosno rase. Primjerice, nakon što je dugi niz godina vladao trend pozamašne stražnjice, sada, u većini slučajeva žene, svojim estetskim kirurzima očito pokazuju fotografije Kineskinja. „Cat eye“ iliti mačje oči licu daju atraktivan, privlačan i pomalo misteriozan izgled koji je nedvojbeno egzotičan i poseban, ali ono što često zaboravljamo, dio tuđe vizualne kulturne pripadnosti.

Uzimanje estetskih i tradicijskih elemenata drugih kultura nije nikakva novina, ali je pojavom online medija sve postalo vrlo transparentno pa je logično očekivati brojne negativne komentare u kojima se nalaze neki od školskih primjera licemjerstva. Problem kulture aproprijacije najčešće je usko vezan uz rasu, a rasna pitanja su recept za konflikt. Primjer koji trenutno „trese“ američku celebrity scenu je Kendall Jenner i njezin brend tekile. Naime, Jenner je prije nekoliko dana javnosti predstavila drink 818, ručno rađenu tekilu iza koje stoji ona, pripadnica Kardashian klana, bjelkinja i bogatašica te ako je suditi prema razjarenim komentarima, osoba koja nema baš nikakvo pravo predstaviti spomenuto piće.

Većina komentatora pita se kako je moguće da netko tko nije latinoameričkog porijekla na tržište plasira „to“ piće i još napominje da je riječ o ručnoj izradi tradicionalno rezerviranoj samo za meksičke obitelji koje se generacijski time bave. Zanimljivo je da paralelno većina zaboravlja da neki od vodećih brendova tekile nisu „meksički“, ali i da glumac George Clooney ima svoj brend tekile koji, izgleda, nikome nije trn u oku. No, problem kulturne aproprijacije i celebrity kulture tu ne staje, dapače.

Selena Gomez je američka pjevačica čiji je otac Meksikanac, ali ona spletom obiteljskih okolnosti ne zna španjolski jezik. Tako je Gomez nedavno svoju karijeru odlučila preusmjeriti i snimiti album na španjolskom jeziku, koji je prema njezinim riječima, istraživanje nje same, kulture kojoj pripada, ali koju nikad nije dovoljno živjela. Pogađate što se je dogodilo, Selena Gomez nije dovoljno „Mexican“ i „latino“ jer ne govori španjolski, a to što se preziva Gomez nema nikakve veze. Ona isto baš kao i Kendall Jenner, nema pravo kititi se latinoameričkim obilježjima. S druge strane, Beyoncé koja je zapravo tek nedavno u punini prihvatila svoje porijeko u umjetničkom izražaju, gotovo nikad nije bila prozivana po pitanju kose koja je stilski naginjala ka bijeloj rasi.

Osim nekih vizualnih karakteristika koje su povezane s ljepotom i izgledom, moda je segment koji po pitanju kulturne aproprijacije može mnogo toga ponuditi. Moda je sama po sebi svojevrsna „tehnika“ kojom se ističemo na prvu, komuniciramo određenu priču i uspostavljamo različitost u odnosu na druge. Modno eksperimentiranje daje nam osjećaj slobode i identiteta koji je samo naš, a koji često preuzima egzotične motive jer su uzbudljivi i drugačiji. Ono što „nije naše“ jednostavno nam daje osjećaj autentičnosti i modernizacije koja izdiže iz tradicionalnih normi ili barem tako volimo misliti. Visoka moda, ali i brojni high street brendovi vrlo često naiđu na poprilično sklizak teren kada je u pitanju preuzimanje elemenata druge kulture. Odličan primjer toga je Urban Outfitters, popularni brend koji je zaradio (i izgubio) sudsku tužbu Navaho Indijanaca koju su tvrdili da brend koristi njihovu materijalnu kulturu u svrhu komercijalizacije. Tu je i Victoria's Secret, nekoć veliki brend čiji je pad također započeo aproprijacijom indijanske kulture, a nastavio se brojnim upitnim poslovnim potezima.

Sama aproprijacija je prije svega problematična jer se određeni element koristi u drugačijem kontekstu od onog koji je uobičajen, a nije zanemariv niti veliki sraz kulture koja ga koristiti i one od koje se uzima, kao i religijski aspekt oko kojeg se „lome koplja“. Prisjetimo se samo Madonne i Jean Paula Gaultiera, pregršt kreacija koje su duboko zadirale u katoličanstvo i karnevalizirale vjerske simbole pretvarajući ih u fetiširani kostim. No, osim Madonne koja je svoju karijeru izgradila na elementu šoka, vjerujem da je svima u sjećanju ostala tema Met Gale iz 2018. godine.

Madonna (Jean Paul Gaultier)

Solange (Iris van Herpen), Stella Maxwell (Moschino)

Sarah Jessica Parker (Dolce&Gabbana)

„Heavenly Bodies: Fashion and the Catholic Imagination“ jedna je od najkontroverznijih tema ovog prestižnog modnog događaja jer je svjesno i namjerno seksualizirala religiju, a nekoliko desetljeća prije, Hussein Chalayan u kolekciji „Between“ eksperimentirao je s čadorom, tradicionalnom ženskom Iranskom odjećom koja pokriva tijelo od kose do gležnjeva. Iako ova kolekcija nije najzorniji primjer kulturne aproprijacije jer i sam dizajner dolazi iz islamskog svijeta te je riječ o svojevrsnom kulturno-političkom odgovoru na položaj islamske žene, podignula je poveću prašinu.

Hussein Chalayan, kolekcija „Between“

Osim Chalayana, možemo istaknuti još poprilično dugačak popis dizajnera koji koketiraju s kulturnom aproprijacijom na način koje moderno društvo ima tendenciju osuditi; Tiscijeva kolekcija za Givenchy iz 2009. godine koja se inspirirala berberskim plemenima te od ukrasa kreirala romantizirani trend ili pak Marc Jacobs koji je zbog ljubičastih „dredova“ koje su modeli nosili doživio pravi medijski linč potaknut time da ne smije trivijalizirati „dredove“ jer time omalovažava sve probleme s kojima su se crnci susreli zbog drugačije teksture kose. No opet, iako se moda ne definira kao umjetnost zbog svog sistema, ona u srži naglašava višestruke presjeke i zapletenost, a i sve više teoretičara mode slaže se kako moda egzistira negdje na pola puta te u određenom kontekstu itekako pripada vizualnim umjetnostima pa sukladno tome, zar nije u umjetnosti sve dopušteno?

Problematika kulturne aproprijacije na različitim poljima je iznimno obuhvatna i teška te zahtijeva izgradnju razumijevanja s različitih strana. Mišljenja sam da je bitno naglasiti kako je jedan od najizazovnijih segmenata kulturne aproprijacije činjenica da je praksa iznjedrila prostorno dominantne kulture koje svojim potezima banaliziraju elemente manjinskih kultura. Koliko god smo kao društvo stotinama godina unazad pokušavali prakticirati međukulturalnu razmjenu, prihvatiti ono tuđe s poštovanjem te „uzeti“ na primjeren način, slobodna sam zaključiti da više volimo ideju „multi-kultija“, a manje samu primjenu.

Foto: Getty Images, Instagram
Objavljeno: 21.02.2021. u 00:00

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p