MAGDA SMOJVER

Je li nam korona zaista ukrala advent?

... ili ga je zapravo vratila?

Zakoračili smo u posljednji mjesec ove poprilično anomalične godine; godine koja je pokazala i uzela svu nemoć i moć jednog čovjeka. Tako nam kao generaciji online filozofa ne preostaje ništa nego li skrolati i pisati komentare, doduše u prazno, ali nečime zadovoljiti tu potrebu modernog revolucionara u sebi. Sjetim se tako nekolicine pročitanih na 'mreži svih mreža' koji daju naslutiti da smo nesretni, ali ne zato što se otkazi dijele brže nego li besplatne kemijske olovke prilikom predizbornih kampanja ili zato što smo kao društvo sve destruktivniji, već iz razloga što ove godine ne možemo na kuhano vino i debrecinku. Jer 2020. i korona zadaju finalni udarac – ostajemo bez adventa.

Jedna od karakteristika koja poprilično dobro opisuje suvremenog čovjeka svakako je čekanje. Mi jednostavno neprestano iščekujemo nekog Godota da nam podari bolje vrijeme, bolju plaću, zabavu i sadržaj, a pritom se neizmjerno lako izgubimo u bespućima vlastite ogorčenosti i traženju krivca. Tako smo ove „blagdanske sezone“ koroni najviše zamjerili što nam je ukrala mjesec hedonizma, a ostavila daleko previše vremena i mogućnosti za provođenje vremena s najmilijima. Prosinac je najednom postao brend koji smo nekad voljeli, a koji je nažalost morao ukinuti proizvodnju. I što sad? Ima li „najljepšeg perioda u godini“ bez tog kičastog vlaka u koji uskačemo bez razmišljanja, a čiju kartu suznim očima otplaćujemo u siječnju?


U zapadnjačkoj kulturi Božić je odavno prestao biti slavlje Isusova rođenja, a advent je odavno prestao biti period iščekivanja. Umjesto toga, „advent“ koji kola ulicama gradova nije ništa više od dopadljive zabave vješto umotane u bliješteće ornamente koji zaokupljaju i odvlače pažnju od onog što prosinački period doista jest. Vratimo se svega nekoliko godina unazad i prisjetimo mirne i ugodne šetnje elegantno okićenim gradovima te nekoliko kućica s jednostavnom i pristupačnom ponudom hrane i pića. Zar nije tada ugođaj zapravo bio nešto ljepši? Prošle godine raskrstila sam s adventiranjem jer naprosto nemam strpljenja stajati u gužvi na hladnoći čekajući delux burger i osiromašiti džep za 80 kn, a pritom još toliko potrošiti na kuhani gin i fritule. Zaključila sam da jednostavno nije toliko vrijedno i da ću, ako mi je do ukusne hrane, sjesti u restoran i jesti odmrznutih ruku. Također, taj novonastali fenomen prosinačkog glamura je znatno manje čekao 'mjesto za stolom' unutar domova nego što smo mi red za burger. Božić je tako odjednom počeo potraživati „dobre“ poklone, najraskošniju trpezu kako Instagram ne bi pomislio nešto krivo i toalete koje u duhu preuveličavanja prije priliče kakvom debitantskom balu. Nakon svega, što zaključiti osim da je prosinac jedna velika rođendanska zabava na kojoj slavljenika možda ne poznajemo najbolje, ali smo u istom društvu, pa što ne doći.



Netom nakon početka, godina u kojoj se još uvijek nalazimo zadala nam je udarac koji smo dosad vidjeli samo na sci-fi filmu. Vjerujem da je u svakome od nas tinjala nada kako će ljetne vrućine isprati taj „koronarni pelud“ i vratiti svakodnevicu u naučenu normalu. No, to se nije dogodilo. Čekajući bolje sutra, uskoro brojimo godinu dana od pojave virusa, a ujedno i prvi Božić sa strogim epidemiološkim mjerama. Hodajući tako po margini vlastitog razuma, želja i mogućnosti, konkretne probleme jednostavnije je zataškati 'siromašnim' adventom kao krivcem za ukradeno veselje. Ipak, možemo li izaći iz onog vlaka u koji smo uskočili prošlog petka koji zovu crnim pokoju stanicu ranije, na trenutak stati i zapitati se što to zapravo svake godine slavimo i prije svega – zašto?

Vjera pomalo postaje nešto poput ukusa, ono o čemu se ne raspravlja, ali i dalje pronalazi mjesto u nebrojenim žustrim polemikama, dapače svađama. Božić i advent ili došašće su kršćanski blagdani koje konzumerizam konzumira do mjere neprepoznatljivosti, ali znate onu „u svakom zlu neko dobro“. To zlo, koje je prije svega, ne zaboravimo, ugasilo brojne živote, ukralo poslove, stabilnost i razum, potaknulo je nešto na što smo, trčeći za novim požudama, pomalo zaboravili. Dom i obitelj, najbliži prijatelji i pomaganje pokazali su se esencijalnima u ovom izazovnom periodu života, i zato ovaj advent, premalo blještav i nedovoljno mirisan, upravo je ono što nam treba.


Možda nas podsjeti kako u najtežim minutama te nemile karantene utjehu ne pruža novi odjevni predmet, već topla riječ i iskren zagrljaj, onaj splet humane skladnosti koji smo izgubili uskačući u puno previše površnih vlakova bez ispravnog voznog reda. Sada kad u isti više ne možemo koračnuti, možemo li razabrati fragmente te agresivne potrošačke ideologije koja nam okupira postojanje i baciti ih jednom zauvijek? U svijetu koji sve manje poštuje etičke norme i relativizira ideale, valja imati na umu kako je također riječ o iznimno promjenjivom spletu ekonomskih, kulturoloških i društvenih procesa, stoga konzumerizam koji je zaposjeo i ostale segmente života moguće je potisnuti do prihvatljivih granica, onih koje ne remete duševni mir, ne izazivaju nesigurnost i tugu jer nešto nemamo. Poučeni time, ovog Božića zaboravimo na podmuklost marketinških strategija kojima blagdan koji slave nije ništa izuzev „zlatne koke“ i još jednog dobro obavljenog posla. Taj popularni moderni sustav vrijednosti koji tako nemilosrdno ruši one tradicijske, ne znači da smo liberalni i suvremeni, već isključivi i egocentrični. Simbol Božića su jaslice, a jedan od usputnih simbola Orašar, pa u tom kontekstu, ne budimo licemjerni, već prihvatimo činjenice i poštujemo rođendan na koji su svi, bez iznimke, uvijek pozvani.

U duhu Božića, blagdanskog darivanja i pomaganja, u nastavku smo izdvojili nekoliko adresa i kontakata na koje se možete obratiti i nekome mjesec prosinac doista učiniti „najljepšim periodom u godini“!

Dom za djecu, Zagreb
Dom za djecu ‘Klasje’, Osijek
Dječji dom 'Ivana Brlić Mažuranić', Rijeka
Dječji dom 'Maestral', Split
Dječji dom ‘Maslina’, Dubrovnik

Udruga Ozana - poboljšanje kvalitete života osoba s invaliditetom i njihovih obitelji
Udruga Ulični suputnik - pomoć beskućnicima i socijalno ugroženim obiteljima
Udruga Korak po korak - pomoć maloljetnim i mladim majkama i njihovim obiteljima
Udruga Portal dobrote - promicanje humanih osjećaja uzajamnosti i solidarnosti u društvu, senzibiliziranje javnosti za potrebe društva i širenje dobrote i ljubavi prema čovjeku

Adventska kućica 'Kod fratara – ‚drive in' - adventska kućica za humanitarnu akciju 'Obrok za obrok'
Socijalna Samoposluga 'Kruh sv. Elizabete' - pomoć socijalno ugroženima; obitelji s djecom, samohrani roditelji, samci, stariji, invalidi, beskućnici, ovisnici...
Fb humanitarci Zagreb - pomoć ljudima koji su slabijeg imovinskog statusa, samohranim majkama s djecom, osobama s invaliditetom, starijim osobama, onima koji se trude naći posao
Humana Nova – doniranje odjeće

Udruga Šapa u Srcu - pomoć nezbrinutim životinjama
Udruga Rina - za zaštitu i promicanje prava životinja
Udruga Farmica - pomoć nezbrinutim životinjama

Foto: Unsplash
Objavljeno: 06.12.2020. u 00:00

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p