MAGDA SMOJVER

Kako su pole dance i tetovaže razbile predrasude o ljepoti?

#ShowUs pokret stvoren je od žena za žene

Unazad nekoliko godina ples na šipci u Hrvatskoj postao je iznimno tražen i popularan, no ipak niti to nije bilo dovoljno da društvo izbriše predrasude koje se i dalje vezuju uz ovu formu izražavanja. One najčešće ples na šipci povezuju isključivo sa striptizom i promiskuitetnim ponašanjem, ali malo tko zna koliko je zapravo truda i rada potrebno kako bi se pokreti i figure dovele do savršenstva koje potom usputnom promatraču izgledaju besprijekorno. Mia Kuleš je djevojka koja je svoj hobi pretvorila u posao te vrlo uspješno vodi vlastiti studio Pole Heights, ruši sve predrasude i objedinjuje sve ono što mlada, uspješna i ambiciozna žena treba biti, a to je neustrašiva i odlučna u kreiranju vlastite sudbine i ljepše svakodnevice.

Iako se danas svi volimo nazivati liberalnima i tolerantnima, neupitna je činjenica kao ipak većina krije sitne predrasude koje vješto skriva iz simpatičnih šala ili velikog osmjeha. Osobe s tetovažama, pirsinzima i nešto drugačijim frizurama prati stigma nepristupačnih, delikventnih i laički rečeno 'onih s kojima je bolje ne imati posla', ali Mia je djevojka koja apsolutno sve predrasude ruši i još jednom posrami društvo koje iznova zaključuje prije no što je to potrebno. Ova djevojka zrači velikom pozitivom i pristupačnošću te već u nekoliko izmijenjenih riječi inspirira sve nas da prihvatimo sebe i zaista budemo ono što jesmo!

Hvalevrijedan pokret #ShowUs idealan je poligon za poticanje i međusobno podržavanje svih onih koji se boje ogoliti i pokazati ono što doista jesu, a Mijina priča divna je inspiracija koja je tu da ohrabri i potakne svakog da nastavi graditi svoju budućnost pod svojim pravilima. FASHION.HR i Dove udružili su snage i predstavili globalni projekt namijenjen ženama koje znaju što žele, ne boje se to pokazati i neizmjerna su podrška jedna drugoj. Kao jednu od četiri žene koje ponosno stoje iza #ShowUs pokreta odabrali smo i Miju Kuleš s kojom smo porazgovarali o plesu na šipci, tetovažama, ali i modernoj društvenoj struji.

 Vlasnica si plesnog studija Pole Heights koji je specijaliziran za ples na šipci. U kojem trenutku se kod tebe rodila ljubav prema takvoj vrsti plesa? Što ti je bila inspiracija?

Definitivno moja konstantna želja za pokretom i nečim novim jer kako su ples i sport bili dio mene od malih nogu, tražila sam rekreaciju koja će me dovoljno zainteresirati i zadržati prvenstveno radi zdravlja tijela i uma. Kako su mi dijagnosticirali skoliozu u ranom pubertetu, što mi je naveliko škodilo zdravlju i otežavalo kroz bol svakodnevni život, prošla sam gotovo dvije godine nošenje kalupiranog steznika do 18 sati dnevno tako da je ples na šipci bio idealna kombinacija plesa i sporta u jednom.

Točno se sjećam trenutka kada sam potpuno nenadano naišla na video performansa Jenyne Butterfly 2012. godine (pole dance prvakinja i performer Cirque du Soleil-a). Kretala se s takvom lakoćom, mekih prijelaza i atraktivnih elemenata. Ona je plesala u zraku. Na visini od oko 4 metra i potpuno mi oduzela dah. Od kada sam u pole danceu i ovom poslu drugačije gledam na ljude, posao, sreću i ono apsolutno zadovoljstvo koje svi lovimo iz dana u dan.

Možemo se složiti kako ples na šipci u Hrvatskoj još uvijek dolazi s predznakom „kontroverzan“, no primjećuješ li da se možda situacija mijenja na bolje? Prihvaća li društvo ovu vrstu izričaja ili još uvijek stagnira?

Rekla bih da prihvaća, polako, ali sigurno jer se naš community trudi informirati i pokazati što sve pole dance ustvari je. Dovoljno je samo popratiti natjecatelje i finaliste Supertalenata svijeta, od aktualnih pobjednika Slovenije i Australije do našeg Petra Brune Basića. Normalno je da se ples na šipci povezuje sa striptizom, ali današnji pole dance mnogo je više od toga. On objedinjuje elemente gimnastike i akrobatike na vertikalnoj šipci i puno je više od sporta;  mnogima je umjetnička forma, a nastao je kombinacijom kineske šipke i striptiza te je zato danas toliko veliki interes za njime. Nudi širok spektar mogućnosti i svatko u njemu može naći svoj stil i isti njegovati.



Što ples na šipci zapravo čini ženskom tijelu? Pomaže li on u izgradnji samopouzdanja?

Prvo bih počela od glave. Ples na šipci je emocija i snaga u jednom, vidjeti nekoga tko nema nikakvu pozadinu u sportu i plesu, a ono probudi u njoj nešto što ni ona sama nije znala da ima, uključujući i samu fizičku snagu, to je jednostavno čarobno. U ples na šipci se ili zaljubiš preko ušiju ili ne zaljubiš, ali najbitnije je u tom procesu zaljubiti se u sebe i svoje tijelo, kako god ono izgledalo, jer ono može uz pravo vodstvo – ČUDA. Velika je razlika dizati bučice od 5 kilograma na svoje ruke ili u našem slučaju vlastito tijelo i težinu te je napredak i sam rast snage puno brži. S porastom snage i sa sve lakšim izvođenjem elemenata raste i zadovoljstvo. Zadovoljstvo vodi ka samopouzdanju, prihvaćanju svoga tijela kroz zadane ciljeve, bitno je što tvoje tijelo može i kako mu na pravi način zahvaliti. Kroz ples na šipci svaki pokret je kontroliran i što mi izgledamo lakše u pokretu, to je samo izvođenje zahtjevnije snagom i fleksibilnošću.

Osim plesa imaš još jednu ljubav, a to su tetovaže. Kada si napravila prvu?

Svoju prvu tetovažu napravila sam na svoj osamnaesti rođendan, apstraktno notno crtovlje s violinskim ključem preko ramena na prsa.

Slobodno ću zaključiti kako si se zasigurno susrela s brojnim predrasudama; na koji način se nosiš s njima, odnosno jesu li kritike na račun tetovaža ikada narušile tvoje samopouzdanje?

Ono kako izgledaš bitno je tebi samome kako bi se osjećao dobro u vlastitoj koži, kakvi god ukusi drugih ljudi bili. Neugodnih komentara i osuđivanja će nažalost biti. Od ružnih pogleda i komentiranja u mojoj blizini, dovikivanja do klasičnog "Fuj! Odvratno!" komentara. Čovjek s vremenom prestane ružne riječi uzimati k srcu. Nikada nisam poželjela mijenjati sebe samo zato što nekome nisam ugodna oku. Svjesna sam da odskačem od klasičnih standarda ljepote, ali nikada se nisam zbog toga osjećala posebnijom, niti gledala na druge, drugačije od mene, drugačije.



Možeš li se sjetiti konkretne situacije ako se dogodila u kojoj nešto nisi mogla ostvariti samo zbog tetovaža ili piercinga?

Kroz upis na Grafički fakultet i sve poslove koje sam nakon odustajanja od fakulteta radila, bila sam okružena ljudima sličnima meni te se osjećaj neprihvaćenosti koji sam imala kroz srednjoškolske dane zbog boje kose ili piercinga više izgubio premda je najčešći komentar na moju želju za poslom bio "Tko će te takvu zaposliti?" a moj odgovor je uvijek bio isti: "Onaj koji će imati problem s mojim izgledom, a ne cijeniti mene kao osobu i moj rad i bolje da mi nije šef." Tetovaža, piercing, boja kosa ili ono kako se nosiš ne umanjuju tvoju vrijednost niti te čine lošijom osobom.

Kako komentiraš današnji fenomen iskrivljene ljepote i uniformiranog izgleda?

Danas je nažalost pitanje trenda. Nametnutih ideala i kako bi „lijepo“ trebalo izgledati. Što je prihvatljivo, a što ne. Za većinu ekstremno u meni je uvijek budilo zadovoljstvo i divljenje što je opet pitanje ukusa. Ljepota je za mene energija kojom netko zrači u skladu s time kako to nosi, nema pisanih pravila i za svakoga predstavlja nešto drugo.

Smatraš li da društvo može napredovati po tom pitanju?


Poštivanje različitost je ono čemu se najviše nadam. Ukusi će se uvijek razlikovati, netko će se naći u klasičnim standardima ljepote, neki u iskrivljenima dok će drugi iskakati izvan okvira. Ali najbitnije je prihvatiti sebe, jer smo svi na svoj poseban način lijepi - bitno je moći i znati nositi se i najbitnije, osjećati dobro u vlastitoj koži te razumjeti isto u osobi različitoj od sebe.


Bi li ikada promijenila nešto na sebi samo zato što društvo to traži?

Nikada nisam niti mislim. Većini je duga kosa pojam ženstvenosti, dok se ja s obrijanom glavom osjećam najženstvenije do sada.

Pokret #ShowUs sjajna je prilika da upravo žene konačno budu te koje će postaviti neke nove standarde ljepote. Što za tebe znači biti dio jednog takvog pokreta?

Znate i sami koliko sam bila oduševljena pozivom da sudjelujem u ovakvom projektu, prvenstveno zato što želim pokazati da drugačije nije „ružno“, da je osjećati se dobro u vlastitoj koži pitanje same tebe i nikoga drugoga. Biti svoj ljepota je koju bi svi trebali nositi i međusobno poštivati.

Foto: Zvonimir Ferina
Video: Dobar kadar
Objavljeno: 07.10.2019. u 09:33

VIDEO

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p