MATEA ROZINA NIKŠIĆ

Zašto smo toliko opsjednuti ljubavnom pričom Brada Pitta i Jennifer Aniston?

Jesmo li izgubili svaki dodir sa stvarnim svijetom?

Posljednjih nekoliko dana gotovo je nemoguće otvoriti ijedne novine, online magazine, društvene mreže ili pak porazgovarati s kolegama i prijateljima, a da se na dnevnom kućnom redu ne pojave imena Brad Pit i Jennifer Aniston te povede rasprava na, ovaj sad već kultni trenutak na dodjeli SAG nagrada prošlog vikenda. Internet je pao, izgorio i nekoliko puta se nanovo reinkarnirao dok su ljudi diljem svijeta javno iznijeli glasne uzdahe i oduševljenje, suze radosnice, ljutnju i gnjev te naravno vlastito mišljenje o tome što se zapravo događa između nekadašnjeg bračnog para.

Svjetski i domaći žuti tisak siječanjska izdanja, točnije broj prodanih primjeraka i čitanost izvući će u debelom plusu, a riječi zahvale mogu preusmjeriti na svega tri fotografije koje su osvanule nekoliko sati nakon dodjele prestižnih nagrada SAG. Ono što je trajalo tek dvije sekunde, sad je već ovjekovječeno kao jedan od najvažnijih trenutaka u pop kulturi i ključnim razlogom zašto su mnogi u ponedjeljak u ured stigli s osmjehom od uha do uha ili pak s vrata održali monolog o tome kako su žene glupe...jer muškarci to nikada ne mogu biti, naravno.


Brad Pitt i Jennifer Aniston na dodjeli nagrada Screen Guild Awards

Priča je jednostavna. Prije 15 godina ispred (beskrupuloznih) očiju javnosti raspala se najveća holivudska ljubavna priča. Dvije najveće svjetske zvijezde odlučile su reći zbogom jedna drugoj i na miran i nenametljiv način okončali svoj brak. Tako je to bar trebalo izgledati na papiru jer su u stvarnosti, taj bračni par bili Jennifer Aniston i Brad Pitt, dok na scenu nije nastupila Angelina Jolie. Brojna šuškanja i nagađanja, mjeseci razvlačenja tračeva na gotovo svakoj naslovnici napokon su dokazali ono što nitko nije htio čuti. Brad je ostavio američku miljenicu Jen jer je u, iskonskoj femme fatale, Angelini pronašao istinsku ljubav i u svega nekoliko mjeseci od službenog razvoda, s njom zaživio obiteljski život na kakvom bi im pozavidjela i Sveta obitelj, naizgled.

Nije bilo potrebno dugo da Brad i dalje bude onaj isti zgodni, uspješni glumac koji je sad odjednom i ujedno odličan muž i još bolji otac, da Angelina, nekadašnja buntovnica, postane inspiracija svojim gotovo asketskim načinom života i jednom od najutjecajnijih filantropa zahvaljujući brojnim posjetima zemljama Trećeg svijeta te posvajanju siročadi koja su postala instant zvijezde.

A Jen? Jen je u svega nekoliko mjeseci od najveće i omiljenje svjetske TV zvijezde sa zavidnom karijerom i još zavidnijem stanju računa naizgled postala oronula rastavljena žena koja nije u stanju pokupiti komadiće svog srca s poda koliko god se trudila. Ako odvrtimo film nekoliko tisuća naslovnica i vijesti objavljenih tijekom posljednjih 15 godina, Jen je prvo bila neutješna rastavljena jadnica, pa ogorčena bivša žena, onda je godinama i godinama bila ostavljena usamljenica koja sanja o tome da bude majka, pa joj se napokon ukazalo svijetlo na kraju tunela kao udanoj ženi kojoj u braku s Justinom Therouxom ipak nije bilo sjajno jer je, naravno, postojao niz navodnih problema da ju je to učinilo iznova jadnom i rastavljenom te sad, u ovom trenutku, u 2020.-oj, vrhunskom glumicom i slobodnom ženom koja mašta o pomirbi s Bradom Pittom. Cijelo to vrijeme, Brad Pitt i dalje je bio samo Brad Pitt, dok su Angie i Jen neprijateljice koje u slobodno vrijeme kuju planove kako jedna drugu uništiti. Naravno, ovo je sve istina, pitajte medije, oni nikad ne lažu.



Ruku na srce, ako ovo u ovom trenutku čitate, onda čitate tekst od još jednog pripadnika medija, no za razliku od uobičajenog kapitalističkog kola koji se nipošto ne smije zanemariti i zaustaviti, ovog puta je tematika nadasve ljudska te potaknuta gotovo dječjom znatiželjom. Kao mlada žena, kao netko tko poznaje ljubav i rastanke, prijateljstva i nepravdu, između ostalog kao dijete rastavljenih roditelja, kao osoba koja poznaje bol i opraštanje, kao karijerist i realist, ali i sanjar i romantičar, postavljam sebi ali i drugima jednostavno pitanje – zašto toliko prokleto jako priželjkujemo da se ljubav između dvoje, nama običnom puku nepoznatih te očito disfunkcionalnih ljudi, ponovno rodi ljubav i rasplamsa nikad prežaljena strast? I zašto i dalje pušimo tračeve kao činjenice, medijski plasirane priče kao romane i jednima skidamo glave na koplja dok od drugih činimo idole?

Nek' prvi baci kamen onaj koji nije zgriješio jer meni je trebalo svega nekoliko trenutaka da spornu fotografiju podijelim na vlastitim društvenim mrežama i jasno dam do znanja da na istu nisam ostala ravnodušna. Ipak, nakon svega nekoliko kratkih razgovora, postalo je jasno da je posrijedi ipak nešto više od tek fotografije dvoje nekadašnjih ljubavnika i da zapravo ne raspravljamo o njima, nego o nama.

Nije teško zaključiti kako smo postali žrtve svijeta u kojem živimo te čiji smo narativ, paradoksalno, sami inscenirali. Gotovo petnaest godina (ne)svjesno smo upijali svaku priču, trač i rekla-kazala serviran od strane onih koji su u džep htjeli na brzaka strpati koju kunu, broj klikova i/ili prodanih naslovnica. Poskrivećki smo upijali svaku naslovnicu koja je holivudsku zvijezdu u našim očima učinila običnom smrtnicom jer plače, tuguje i jadikuje i s njom se poistovjećivali. Petnaest godina slušamo, čitamo i gledamo dvoje ljudi koje veže nekadašnja ljubav koju su nam mediji uspješno prodali kao muda pod bubrege. I petnaest godina nagađanja i šuškanja zadovolji smo jednom fotografijom jer smo krajnje jednostavna bića koja robuju vlastitom egu i jer jedino što volimo više od svog ega su sretni završeci. Naime, ne preostaje donijeti drugi zaključak jer zašto bi se inače tako lako dali usisati u medijski spektakl i objeručke upijali ovakve trenutke kao da čine razliku u našim životima?


No biste li u stvarnosti zdušno navijali i priželjkivali da se jedna osoba vrati drugoj koja ju je povrijedila, javno osramotila i nanijela nepovratne godine mizerije i tuge? Biste li to sugerirali prijatelju ili prijateljici znajući sve prljave potankosti onog što se događalo iza zatvorenih vrata? Naime, brojna istraživanja ukazuju na poražavajuću činjenicu kako su millennials i gen Z generacija, ma koliko god bile napredne te otvorene prema promjenama i novim iskustvima, pod daleko većim stresom i usamljeniji od bilo koje generacije prije. Nikada nije bilo lakše upoznati nove ljude, otvoreno razgovarati o seksualnosti, mentalnom zdravlju, ljubavi i karijeri, a još više nikada nije bilo lakše zatvoriti se u svoja četiri zida i projecirati vlastitu (ne)sreću kroz tuđe živote. S razlogom je status online postao status quo.

Virtualna realnost naša je stvarnost. Prikazujemo samo ono lijepo, ružno zaboravljamo. Živimo voajerski i toga se više ne sramimo, štoviše.  Od malena nas se uči kako je žena ženi neprijatelj, da su muškarci krajnje osjetljiva bića u čijem je genetskom kodu dozvoljeno da izgube glavu kad vide dobar komad ženskog mesa, žalimo se da nas mediji truju i da je kvaliteta sadržaja odavno napustila razgovor, a poskrivećki licemjereno gutamo sve oblike žute štampe. Sramota nas je priznati koliko vremena provodimo na društvenim mrežama i bavimo se tuđim životima, pomisao da izgubimo mobitel u rangu je toga da nam se kuća zapali, ne vjerujemo u ljubav i iskazivanje osjećaja, no svejedno mazohistički gledamo sladunjave romantične komedije jer katarza tog oblika jedino je što nam treba nakon napornog radnog tjedna...

Projeciramo vlastite želje i maštanja gledajući ljude koje ne poznajemo, razmišljajući o situacijima u kojima se nikada nećemo pronaći i utjehu tražimo u svijetu koji je, ma koliko god izgledao stvarnim, opipljiv poput zraka. Jennifer i Brad tek su par fiktivnih likova čiji nas životi neće usrećiti, ali će možda našem uliti kap nade, dati na trenutak ili dva da zaboravimo na svoje probleme ili ih konzumiramo kao časicu žestokog za tren hrabrosti.  Htjeli to priznati ili ne, radije ćemo si prodavati maglu nego priznati poraz i onom ciniku, realistu, idealistu ili entuzijastu u sebi prodati bilo kakvu priču samo da bi kročili naprijed. Jedino što si možemo zamjeriti jest što nismo tako prokleto hrabri i u offline svijetu.
Foto: Getty Images
Objavljeno: 24.01.2020. u 11:10

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p