HRVATSKA MODA

'Ne znam snimati ljude koji se smiju dok jedu salate. Volim skrivenije emocije.'

Intervju: Filip Koludrović
Filip Koludrović

Čak i oni koji ga ne poznaju dobro, mogu reći da se iza tih monokromatskih kombinacija skriva izrazito slojevita i kreativna duša koja zrači nekom posebnom energijom. Iz svojih modela izvlači ono što su rijetki sposobni izvući, a njegovo artističko oko ovjekovječit će ljepotu koja nipošto nije tipična. Mladi fotograf Filip Koludrović inspiraciju će pronaći u spontanosti, osjećaju i one on one trenutku s osobom iz koje će uvijek uspjeti izvući ono najbolje.

Filip Koludrović rođen je u Rijeci, 1996. godine. Fotoaparat je uz njega od malih nogu. Okušao se i u razvijanju filmova u dark roomu, ali se i fokusirao na digitalnu crno-bijelu fotografiju. Iako je upisao studij arhitekture u Ljubljani, strast prema fotografiji je prevladala, odustao je od fakulteta i odlučio slijediti svoj san. Budući da je Filipovo snažno oko za detalje počelo uočavati razmjere i mogućnosti fotografije, posebno portreta, okrenuo se modnoj fotografiji. Potpuno je samouki fotograf koji je, istraživajući sve čari Interneta, improvizirajući i igrajući se s kamerom došao do razine na kojoj mu mnogi zavide. Iako za sebe kaže da zaista nije dobar poznavatelj tehnike, vodi se osjećajem koji ga nekako nikada ne iznevjeri. Osim sudjelovanja na zajedničkim izložbama i gostovanjima diljem Europe, trenutak koji je Koludrovića osvijestio koliko je daleko i ozbiljno dogurao bio je posao za magazin ELLE (travanj 2017.) nakon kojeg samo nastavlja nizati uspjehe. Okušao se i u dizajnu interijera, oslikavanju ulja na platnu i izradi skulptura, ali fotografija ostaje glavni dio njegovog života gdje se neprestano nastavlja usavršavati, radeći za Men's Health Croatia, Cool UK, Cool America, Grazia Slovenia, L'Officiel Hommes Kazakhstan, Pink Prince, Hoof, Voom, itd. 

Sjećaš li se trenutka kada si prvi put primio fotić u ruke?

Mislim da je prvi put bilo sa 6 godina, bio je to moj prvi izlet izvan Hrvatske - u Italiju. Znam da su to bile baš prve, s fotićem na film, još se sjećam velikog pritiska zbog ograničenog broja filmova, a na kraju dana sam potrošio samo 6 fotki pa sam zadnjih 30 ispucao na neku predstavu dupina. Moji su umirali od smijeha kad su razvili slike. Zapravo mislim da je stvarno nekako došlo samo od sebe, smatram se vizualnom osobom od kad znam za sebe, tako da se fotografija bez razmišljanja našla u mom životu.

Kako je izgledao tvoj put do fotografa kakav si danas?

Ah, svi znamo u kakvoj državi živimo, i koliko je teško izgraditi nešto u industriji koja je kod nas još uvijek realno jako slaba. Prvi posao u modnoj industriji je jedan tjedan mode 2014. Od onda je sve bilo grebanje i borba da uvjeriš ljude u svoju estetiku i finalni produkt. Sretneš stotine ljudi koji gledaju isključivo kako te iskoristiti, jer si za njih mali balavac s fotoaparatom i jeftina radna snaga. Na kraju je najbitnije samo raditi, i uvijek ću stajati iza toga. Raditi non stop i kad ne možeš više, promijeniš 5 letova u 3 dana, mrtav si umoran i imaš 4 sata sna do sljedećeg snimanja, fokusiraš se i nastaviš dalje. U ovom poslu nema isprika.


Uspiješ li danas, nakon svih prepreka i svog truda koji si uložio, živjeti i zarađivati samo od fotografije?

Evo iskreno, mislio sam da nikada neće doći do te faze gdje će moj odgovor na ovo pitanje biti da, ali zadnja godina je stvarno bila nerealna, i počeo sam živjeti samo od fotografije.

Postoji li u tvom portfoliju projekt za koji bi mogao reći da si na njega najponosniji?

Između zaista prekrasnih ljudi koje sam imao prilike upoznati i mnoštva projekata, izdvojio bih 15. godišnjicu hrvatskog časopisa ELLE kojeg sam snimio u Amsterdamu. Naš tim od 20-ak ljudi napravio je fantastičan posao, 6 modela, preko 40 kompletnih odjevnih kombinacija i stvarno prekrasan sunčan dan u Amsterdamu.

Imao si i veliku izložbu u Rijeci oko koje si odradio cijeli koncept, video, fotografije, kako je izgledala priprema za sve to i koliko je trajala?

Bilo je to 2015. godine, a pripreme stare oronule tvornice Rikard Benčić trajale su oko 35 dana. Uvijek mislim da ljudi koji dođu na moju izložbu time poštuju mene, pa ja tako želim pokazati poštovanje prema svojoj publici i dati im nešto što neće doživjeti na svakoj izložbi na kojuodu. Uz taj fantastičan ambijent napuštene tvornice, na dvije etaže prostirala se moja izložba koja je trajala samo sat vremena.


Kako upoznaš osobu, prostor ili stvar koja je ispred tvoje kamere?

Pa mislim da svi imamo te neke profesionalne deformacije da krenemo promatrati čim vidimo nešto što snimamo, i počnemo skenirati te neke malene momente koje čine nešto zanimljivim, ili dosadnim.

Koliki je problem opustiti osobu ispred objektiva?

Još nisam naišao na takav problem. Mislim da u ovom treba samo biti opušten i sve dođe na svoje. Još sam uvijek u kontaktu s većinom svojih modela koje sam snimao.

Koje ti je bilo najzahtjevnije snimanje koje si do sada radio?

Prvo snimanje za ELLE magazin jer smo zbog lošeg vremena sve morali preseliti u studio, a osobno uvijek preferiram snimati vani na prirodnom svjetlu, sjećam se da sam noć prije snimanja išao na wikiHow i gledao kako se uopće koristi studijska rasvjeta, ali na kraju je sve ispalo u redu i u zadnjih 10 mjeseci surađivali smo na 4 broja.


Koji fotografi su imali najveći utjecaj na tebe? Jesu li utjecali na tvoj stil fotografije, tvoje mišljenje i put kroz karijeru?

Naravno kao početnik uvijek sliniš za tih par mainstream fotografa kao što su Mario Testino, Bruce Webber i Peter Lindbergh, a s vremenom sam prešao na Mert & Marcusa, Steven Meisela i Steven Kleina, i nekako se zadržao na toj možda malo mračnijoj estetici. Ne znam snimati lifestyle, ljude koji se smiju dok jedu salate i slične fotke. Uvijek sam za skrivenije emocije.

Što točno želiš komunicirati svojim fotografijama? Jesu li to uvijek emocije ili pak nešto drugo?

Mislim da je u poslu površnom kao modna fotografija jako bitno dodati dubinu, hoće li to biti kroz emocije ili neke druge faktore, scenografiju, lokaciju i rasvjetu, nebitno.

Kakvu opremu koristiš?

Najbolje što sam mogao napraviti na početku je da sam uzeo objektiv 50mm i s njim sam radio prve 3 godine. Zaista mi je danas drago zbog te odluke jer sam se naučio kretati oko objekta i razmišljati kroz fotoaparat. Trenutno sam na Nikonu D750 + Sigma 24-105. Ne kužim se u tehniku zato kada moram uzeti neki novi komad opreme uvijek se javim drugim fotografima i molim ih za savjete.

Zašto baš modna fotografija?

Pa zapravo, ljubav je počela s portretima, ljudi su mi jako zanimljivi, konstantno istraživanje nekoga, s vremenom mi je samo postalo bitno kako mi odjeća, kosa i šminka utječu na taj portret, i tako se zapravo rodila ljubav prema modnoj fotografiji.


Možeš li opisati onaj trenutak, iskustvo, događaj u kojem si znao da je fotografija nešto čime se želiš baviti?

Ne mogu izdvojiti jedan trenutak jer mi se događa svaki dan, svaka nova ideja, luđa od prošle, kraj svakog snimanja, otvaranje časopisa i listanje kroz svoje fotke koje znaš da možda netko gleda i inspirira se njima kao što se i ja inspiriram kada vidim nešto što mi se sviđa, stalno na putu, taj nomadski život. Ima tu puno tih trenutaka zbog kojih volim ovaj posao.

Ako bi mogao uzeti bilo kakav smjer, fotku, motiv, modela ispred svog objektiva, tko/što bi to bilo i zašto?

Pa trenutno bi jako volio snimati Farettu, bilo bi super za neku naslovnicu Voguea, svakako se ne bih bunio. Fantastična mi je njezina energija.

Gledaš li svijet u kadrovima ili još uvijek normalno hodaš po ulici bez da nešto gledaš kroz fotografiju?

Mislim da već dugo ne hodam normalno po ulici, dijelom zbog velike ljubavi prema arhitekturi, a dijelom zbog fotografije, kažu da je arhitektura sve što je iznad horizonta gledanja. Tako da najčešće prolazimo godinama uz zanimljive detalje na fasadama bez da ih uopće primijetimo.


Koje bi bile neke natuknice koje bi dao totalnom fotografskom početniku?

Zlatno pravilo je da samo treba raditi, isprobavati nove stvari, pretjerati, vidjeti da ne valja, pa se malo vratiti nazad i tako u krug. Počni s prijateljima oko sebe, pređi na modele, počni s boljim stylingom i gradi svoj network ljudi. Uvijek me iznova oduševi koliko kreativaca imamo u Hrvatskoj i kako uvijek vlada ta neka energija nadmetanja i tko će nešto napraviti bolje i posramiti ostale. A kao zajednica bi mogli raditi vrhunske stvari.

Koje su ti najdraže stvari u poslu, a koji su pak izazovi koji ti se postavljaju?

Najdraže mi je putovati i upoznavati jedinstvene ljude, inspirirati se nekim novim kulturama, glazbom, filmovima... Sve najdraže stvari su ujedno i izazovi, kad se probudiš i moraš putovati cijeli dan, kad ljudi s kojima radiš ne vole svoj posao i kada povremeno izgubiš inspiraciju.


Zašto pretežno crno-bijela fotografija? Što ju izdvaja od one u boji?

Stvarno nemam odgovor na to pitanje, estetski mi je toliko privlačnija, uvijek snimam u crnom bijelom, pa zapravo povremeno prebacim fotografiju natrag u boju. Kad gledaš crno bijelo vidiš oblike, kompoziciju puno jasnije. Mislim da boja samo kamuflira, tako da lakše možeš napraviti nešto što je za masu.

Na čemu trenutno radiš i što je iduće?

Malo sam se pozabavio svojom web stranicom, odmaram se fizički i psihični, malo i hiberniram jer sam više ljetna osoba. Trenutno radim na novom broju ELLE-a i novom broju Grazie, to su planovi za Hrvatsku, a onda slijede London, Irska, Berlin i Amsterdam, a do kraja godine, tko zna.

Foto: Filip Koludrović
Objavljeno: 02.02.2018. u 00:00

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p